Stakleni Sveti Donat nakon 20 godina u Zadru

Jedan od najljepših zadarskih suvenira - stakleni Sv. Donat - vratio se nakon 20 godina u Zadar.

Nakon uspostavljene suradnje Muzeja antičkog stakla (MAS) s autorom čuvenog suvenira nastalog davne 1986. godine, slikarom Milom Mičinom, stakleni odljevi simbola Zadra, crkve sv. Donata i crkve sv. Križa iz Nina, ponovno se izrađuju u Zadru, a turisti ih mogu kupiti samo u Muzeju antičkog stakla. U povodu 3. obljetnice otvaranja MAS-a, koji je otvoren 5. svibnja 2009. godine, u ponedjeljak je “novi-stari” suvenir predstavljen javnosti, i to u dvije varijante: malog i velikog Donata, zapakiranih u jednako tako originalnu kartonsku ambalažu.

Suvenir su, uz domaćina ravnatelja MAS-a dr. Ivu Fadića, predstavili i prof. dr. Pavuša Vežić, koji je sa stručne strane sudjelovao prije 20 godina pri stvaranju suvenira, te sam autor staklenog Donata slikar Mile Mičin.

Taj je suvenir 1986. godine osvojio u Zadru Grand-prix kao najbolji suvenir, Grand-prix je dobio i dvije godine poslije u Sarajevu, a i u Zagrebu je dobio nagradu kao najbolji suvenir 1999. godine. Međutim, u razdoblju od 1986. godine pa do danas stakleni “Sveti Donat” nestao je iz suvenirske ponude u gradu Zadru.

Porijeklom iz Vodica, umjetnik Mičin živio je jedno vrijeme u Zadru, gdje je imao atelje na živopisnu mjestu, u prolazu na Gradsku tržnicu. Tamo se susretao i s dr. Vežićem koji je naglasio kako njemu ne pripada nikakvo autorstvo niti suautorstvo nad izradom toga suvenira.

Autor Mile Mičin: Motivirao me taj povratak u Zadar, s tragom nečega što je bio moj nekadašnji život ovdje, Svetim Donatom

Milina je ideja bila, kazao je dr. Vežić, da izradi za Zadar suvenir crkve svetog Donata, a kako je znao da se Vežić također bavi Donatom (na tu je temu i doktorirao), zamolio ga je da mu da precizne crteže kako bi temeljem arhitektonskih podloga napravio prave mjere modela. Vežić je sugerirao Mičinu da model Svetog Donata liši svega nepotrebnog, da se zadrži na onome suštinskome i proba doći do ideje same crkve te pokuša materijalizirati tu ideju.

- Njegova je ideja da to bude Donat i da to bude staklo, a moja je samo bila mala pomoć oko tih rasprava koje smo imali i oko tehničke dokumentacije koja je pomogla Mili da ogoli Donat do ideje i njegove suštine i da ju onda ostvari na jedan ovako apstraktan način, te da tako dođemo, usuđujem se reći, do najljepšeg zadarskog suvenira.

Nakon Donata rodila se ideja i o crkvici svetog Križa u Ninu, sličnom metodom, a pada mi na pamet prijedlog i autoru i Muzeju antičkog stakla da se ovaj asortiman možda proširi na još jednu crkvicu koja bi bila jako pogodna za ovakvu izradu, to je Sveti Nikola pred Ninom - rekao je prof. Vežić.

Autor staklenog Donata Mile Mičin do suvenira je došao suradnjom s ondašnjim staklarima.

Prvo je napravio model crkve, zatim je napravljen kalup koji je izliven u staklo, i na taj se način sada opet izrađuje u Muzeju antičkog stakla.

- Motivirao me taj povratak u Zadar, s tragom nečega što je bio moj nekadašnji život ovdje. Na televiziji me zagolicao pogled na peć i staklara MAS-a koji puše. To me strahovito iznenadilo. Drugo vam nemam što puno reći, sve sam ostavio u tom staklu i tim kutijama. I da, uzimam za zadatak izraditi i suvenir crkvice svetog Nikole - rekao je Mičin.

MIŠEL KALAJŽIĆ
FOTO: JURE MIŠKOVIĆ / CROPIX

Kalup čuvan u tvornici u Puli U ugovoru za korištenje ateljea s tadašnjom Narodnom obranom pisalo je, što me poslije začudilo, pod točkom 5.: “U slučaju rata, napustiti prostor”, koji je zapravo bio ulaz u sklonište. Ja sam ostao s Crvenim križem, stacionarom, tu, dok je bilo kruha i krumpira na tržnici, izdržao sam, poslije sam morao pobjeći od gladi, u Italiju. Zbog toga nije bilo staklenog Donata sve ove godine, osim povremenih narudžbi Zadarske županije, Turisthotela, Tankerske plovidbe, Grada Zadra, Arheološkoga muzeja, iz kalupa koji su se čuvali u tvornici stakla u Puli - kazao je Mičin.