 |
| Iseljenik Zlatan Račić (lijevo) i Tonči Jerončić uz model Bajamontuše koji je napravio poznati umjetnik Zvonimir Mihanović |
Spreman sam donirati milijun kuna za obnovu monumentalne fontane na Rivi, pod jedinim uvjetom - da bude obnovljena kakva je i bila.
Ima nas još u Americi, Kanadi i Australiji, i uvjeren sam, da nema šporkih političkih igara, doniranog bi novca i preteklo, jer Splićani i Dalmatinci koji žive u iseljeništvu imaju osjećaj za tradiciju i ljubav prema svome gradu, koji je danas zamijenilo politikantsko mazanje očiju građanima.
Bez povoda
Kazao nam je to Zlatan Račić (70), porijeklom Vrbanjanin, čija je obitelj živjela u Splitu, a iselio se u SAD 1970. godine. Živi u Milwaukeeju i na Floridi, ondje je završio fakultete strojarstva i ekonomije, radi i u mirovini te priprema knjigu o dinamici rotirajućih tijela.
Račić svake godine dolazi u Split i više puta, sufinancirao je obnovu ribarske crkve svetoga Luke na Matejuški, te tiskanje monografije “Veli Varoš”, a prati događanja i rasprave o klasicističkoj fontani koju je podigao gradonačelnik Ante Bajamonti 1880. godine uz financijsko sudjelovanje svih građana, a srušili komunisti 1947. godine, bez očita povoda.
Kerumov spin
O obnovi fontane donesene su dvije odluke Gradskog vijeća: ušla je 1995. godine u program proslave 1700. godina Splita, a prije tri godine Gradsko vijeće je potvrdilo odluku o gradnji fontane na dnu Prokurativa.
No, gradonačelnik Željko Kerum je stari simbol iskoristo za novi spin; tvrdi da će na njezinu mjestu podići spomenik s glavama zaslužnih Hrvata, ma što to značilo. No Splićani znaju - prozvali su je Frankeštajnuša!
- Srušili su Bajamontušu iza Drugog rata jer su komunisti u njoj vidjeli simbol tolomaštva XIX. stoljeća, ali to nije točno: Splićani koji su skupljali novac, gradili su je u slavu zajedništva građana i dolaska vode u žedni grad nakon 1500 godina. Godinama pratim sve te rasprave i ne mogu vjerovati da se tako nešto događa, ali je i objašnjivo, političari žele graditi spomenik sebi, a priče o građanima i njihovoj volji ne zanimaju ih – kategoričan je Račić.
Dodaje da su se u sve uključili i konzervatori kod kojih niti jedan projekt ne prolazi, čak i ako je sve po zakonskim propisima, ako oni nemaju neki interes.
- Ako se popravlja stara crikva, normalno je da će se uvesti letrika, iako je u izvornoj nije bilo. Pa i Sikstinska kapela je obnovljena novim tehnikama, piturana je priko Michelangelove ruke.
Za Bajamontušu postoje projekti, postoji jaka volja građana i iseljenika da se skupe novci, zna se cijena, zbog čega se onda komplicira, kao da je Split jedini grad na svijetu koji obnavlja nešto takvo?! - pita se Račić.
Taj iseljenik se pribojava da su naši ljudi navikli na diktaturu, pa smatraju da za sve moraju moliti milost kod nekoga, umjesto da svoj grad naprave po svojoj mjeri. Boje se čak i svoje mišljenje iznijeti, govori Račić, pa ga onda traže okolo, a ako nisu zadovoljni, radije će brontulavat nego kazat jasno i glasno.
- U tome je prava simbolika Bajamontuše, a ne neka politika koja se s tradicijom poigrava kako ju je volja, pa političari plešu i kokodaču, a narod ih šutke gleda pristajući na te gluposti – drži Račić.
On navodi kako Splićana ima svugdje po svijetu i voljni su pomoći kao i on, ali samo uz jasne uvjete: da budu čisti računi i projekti, a ne da se kao mnogi vrate preko oceana operušani jer su pokušali investirati u domovini.
- Recite mi tko će poštivati grad koji ne drži do svoje tradicije?! Na koncu, ovdje dolaze ljudi iz cijelog svijeta da bi se divili povijesnoj baštini, a ne da slušaju pametovanje političara – zaključuje Račić.
'Bužančića nije briga za javni interes'
Umjetnik Zvonimir Mihanović inicirao je niz akcija vezanih za obnovu Bajamontuše, obišao je splitske iseljenike i ističe kako novac uopće neće biti problem, a obnova fontane stajala bi oko 10 milijuna kuna.
Podsjeća kako je Konzervatorski odjel kad mu je na čelu bila Tajma Rismondo Čalo načelno pristao na obnovu fontane ako za to postoje uvjeti i dokumentacija.
- Pored dokumentacije koju je priredio još pokojni arhitekt Jerko Marasović, a predstavio je povjesničar umjetnosti dr. Tomislav Marasović, koji tvrdi da se fontanu može obnoviti metodom “anastiloze”, dakle uključivanjem ulomaka, akademski kipar Robert Jozić izradio je jednu figuru nereide i prezentirali smo je konzervatorima, koji su bili zadovoljni.
No, tada pročelnik konzervatora postaje Radoslav Bužančić, koji je nezainteresiran za bilo što od javnog interesa, prekinuo je svaku suradnju i još ušao u povjerenstvo gradonačelnika Željka Keruma za podizanje triju spomenika na Rivi, od kojih je jedan na mjestu fontane. |
damir šarac / snimio tom dubravec / Cropix