Psunj: tko se napije s ‘Muškoga bunara’, ne fali mu u ljubavi žara

Ostaci drevnih prašuma, na čijim su proplancima nekada plesale vile i zbivala se kojekakva čudesa, još uvijek su nam na dohvat ruke. No, za njih, osim šumara, u današnje vrijeme tek malo tko zna. Svoje tajne krije i planina Psunj na kojoj se na jugozapadnom dijelu na otprilike 42 ha površine, na nadmorskoj visini od 800 metara, nalazi rezervat prirode znakovita imena “Muški bunar”.

Još donedavno u tom su području rasli gorostasni primjerci psunjskih bukvi i hrasta kitnjaka, starosti od 150 do 300 godina. Pojedini primjerci bukvi bili su visoki i do 40 metara i promjera do 200 cm a neki od tih orijaša još uvijek su živi. Da bi se takvog diva opasalo rukama, u krug treba stati šestero do osmero ljudi.

Za sada je “Muški bunar” privlačan jedino dobro upućenim planinarima i šumarima, dok su drugi izletnici prava rijetkost. Bilo bi ih znatno više kad bi znali da se na kraju planinarske staze nalazi specijalni izvor pitke vode, po kojemu je cijela šuma i dobila ime.

- A zašto baš “Muški bunar”, ima li tu neka priča? - pitamo neupućeno.

- Pa probajte popiti vodu s njega - tajanstveno odgovara Mario Bošnjak, tajnik novogradiškog ogranka Hrvatskoga šumarskog društva. Dok se s druge strane ja, kao pripadnica ljepšega spola, nećkam, on se samo smijucka.

Moćna svojstva vode

- Ma samo vi ovu vodu natočite u bočicu i ponesite doma, pa ćete vidjeti - zagonetno nas nagovara. Jer, iako ljekovita svojstva ovog izvora nisu znanstveno potvrđena, ime je znak, a legenda je legenda. Isto potvrđuje i najstariji aktivni član Planinarskog društva “Psunj” Pakrac, 60-godišnji Borislav Černi. On je, kaže, često gore, pa je i svoju suprugu Ludmilu upoznao upravo kraj “Muškog bunara”.

- Upoznali smo se na izletu prije 32 godine, a susret je urodio brakom koji još uvijek sretno funkcionira. Ne znam je li tome kumovala voda s ovog izvora, ali još uvijek smo oboje aktivni planinari, a u braku imamo dvoje djece koja također vole planinu - otkriva Černi.

‘Muški bunar’ je izvor pitke i hladne vode

Kad bi se o tome glas raširio, zacijelo bi se puno više i domaćih i stranih znatiželjnika brzo popelo do hladnog zdenca obzidanog autohtonim kamenom. Prije rata uz izvor je bila i stara šumarska kuća, no danas su ostali tek izgorjeli temelji ruševine. Službeno, nitko od domaćih ljudi nije se javno htio zakleti da ta tekućica ima “moćna” svojstva poput razvikanijih “muških” voda. No, pojedinci možda ipak šapuću da se uz njenu pomoć postižu neka čudesa.

- Mene je još djed vodio do tog izvora, no mislim da je ime drugog porijekla. Tamo su se muškarci okupljali daleko od žena, jer je uspon težak, pa su danima mogli tulumariti - pretpostavlja Borislav. No, ako vas put navede do srca Psunja, slobodno sami provjerite koja je od tih dviju priča točna. U međuvremenu, cijeli šumski lokalitet Muškog bunara djeluje kao bogomdani djelić prirode, kao stvoren za turističke obilaske, fotosafari i romantične ili obiteljske izlete.

- Turisti bez brige mogu gore, no markiranim planinarskim putem i u pratnji vodiča. Iz smjera Okučana trebat će im dva sata, a od Strmca tri sata pješačenja - doznajemo od Željka Brčića “Duše” iz Planinarskog društva “Strmac” Nova Gradiška. No za uspon prema vrhu svakako treba zatražiti pratnju iskusnog planinarskog vodiča koji će to odraditi besplatno i uz puno dobre volje, kaže Bošnjak.

Još 1963. godine ovo je područje bilo zaštićeno, da bi 1980. godine bilo proglašeno i “specijalnim rezervatom šumske vegetacije”. Zahvaljujući tome, i u 21. stoljeću može svjedočiti o nekadašnjem bogatstvu slavonskog sredogorja.

Marijana ŠEŠO

Prašuma Budući da se na psunjskom predjelu “Muški bunar” već 80 godina ne obavlja sječa niti drugi zahvati, područje se smatra prašumom, jednom od rijetkih u zemlji. Osim hrasta i bukve, biljnu zajednicu “Muškog bunara” tvore i obični grab, gorski javor, divlja trešnja, brojne proljetnice (šafran, visibaba, šumarica), meka veprina, Salamonov pečat, kopitnjak, kozlac, zdravčica, Petrov križ i plućnjak.