U Tribunju krštena Elizabeta devetnaesta

Na brod ‘Majka Marija i otac Frane’ popelo se bar tridesetak putnika u mornarskim majicama, a bilo ih je u dobi od dva mjeseca do blizu sedamdesetak godina... gornje granice nikad nisu osobito važne! Bila je to posada pretežno s jednim prezimenom - Popov, i s pretežno jednim zanimanjem - ribarskim.

Majka Marija i otac Frane porodili su četvero djece - jedino kći Franciska nije ribarica i ne nosi isto prezime, no tri sina: Albin, Albert i Ferdinand, ili u ribarskom svijetu opće poznati Berto, Ferdo i Albino, su Popovi pa je i najveći broj od devetnaestoro unučadi Milke i Frane toga prezimena.

A okupila ih je milenijska fotografija Šime Strikomana i krštenje najmlađe u obitelji, Bertove i Marijine kćeri Elizabete.

Da nije toga - teško da bismo ikad dobili cjelovitu sliku obitelji jer je na svim pokušajima snimanja, a radili smo reportaže i reportaže o njima, falilo bar po nekoliko zaigrane djece.

Malu Elizabetu, devetnaesto dijete, u tribunjskoj crkvi Velike Gospe krstio je šibenski biskup monsinjor Ante Ivas koji je baku Milku ipak upitao: možemo li se na brod popeti i mi, bez mornarskih majica?...

U malom tribunjskom portu još su na mjestu morali okrenuti ribarski brod da bude u vitar, konop su složno i snažno natezale ruke nekoliko generacija familije Popov...

Mati Marija malu je Elizabetu zagrljajem štitila od juga, a malenoj, ispod mornarske majice virila je bijela, čipkana veštica od krštenja...

Tata Berti bio je, kao i obično, od malo riječi, dida Frane izdavao je znakovitu zapovijedi s kuverte “aj vozi naprid, aj vozi naprid...“ a - koliko li mu je srce bilo ovoga dana? 

- To ne mogu ni reć u jednoj riči! Ovo je naš veliki dan a čeka nas još puno takvih - pa još kad počnu praunučad, a i to će biti brzo! Baka Milka kaže da je najbogatija žena na svitu, da je ponosna i da ih sve voli. 

- I nije mi teško s njima - nisu me ničim opteretili, svaki je u svome domu i ja kad se poželim teatra odem kod nekoga od njih, sidnen na kauč i iman isprid sebe sve: od smiha do suza...

Piše jordanka grubač
Snimio Nikša stipaničev/cropix