| Odlazak u vrtić velika je promjena za dijete, no tete im nastoje olakšati igrom, razgovorom ili pjesmom |
| piše nikolina lulić snimio jadran babić / cropix |
Da je bilo jučer ući u glavice mališana koji su po prvi put u svome životu kročili u vrtić. Što li su samo razmišljali, prepuni neizvjesnosti i strepnje, jer osjećaju da im je odlazak u ‘malu školu’ jedna velika promjena u životu. Unatoč pripremama i pričama roditelja kako će u vrtiću steći nove prijatelje, plač i suze izbjeći se ne mogu.
Kad smo ušli u jednu od igraonica vrtića “Grigor Vitez” u Kliškoj ulici, pomislili smo naivno kako suza tu nema. Zbunjena dječica pokušavala su se zabaviti slaganjem kockica i puzzla, dok su istovremeno budnim okicama tražila svoje mame.
Mama Martina Aljinović dovela je svoju troipolgodišnju kćerkicu Miju, koja se bez problema igrala s djecom sve dok je mama bila u vidokrugu. Čim je otišla, neutješna Mia briznula je u plač, koji se pretvorio u prave jecaje. Simpatična teta Katja Josipović pokušavala joj je odvući pažnju pjesmicama, hranom, novim prijateljima. Uzalud. No, ništa to nije čudno, kaže, takve su reakcije djece uobičajene.
Osmijeh sve rješava
- Navikli smo se mi već na ovakve situacije, nije to ništa strašno. Jedan veliki osmijeh sve rješava, to preporučujem i roditeljima. Nije lako ni odraslima kad se prvi put nađu u sredini gdje nikoga ne poznaju, pa su zbunjeni i izgubljeni, a kamoli djeci. Pokušavamo njihovu nesigurnost otkloniti razgovorom i pjesmom. Obično se kroz mjesec dana svi aklimatiziraju - kazuje nam teta Katja.
Petogodišnja Hatidža Hadžić bila je sretna dok je vrtić postojao samo u teoriji, jer joj je mama Suada puno pričala o njemu. Često bi prolazile pokraj zgrade, s obzirom da njezina dva brata i sestra idu u obližnju OŠ “Dobri”. Međutim, jučer osmijeha nije bilo. Ušla je u igraonicu tužna, s natečenim očima i odmah se povukla sa strane.
- Kad je vidjela da su joj braća i sestra jutros ostali kod kuće, počele su krokodilske suze. Bit će puno lakše kad i njima počne škola, jer će svi zajedno napustiti kuću - veli mama Suada.
No, Hatidža je brzo kao prava cura prestala plakati i nakon što je mama otišla svojim je djetinjim očima već utiho počela “snimati” nove igračke. No, ima djece kojima je prvi dan u ‘maloj školi’ protekao bez ikakve traume. Takva je bila četverogodišnja Nina Masleša, koju je veselu i nasmijanu dovela mama Maja.
- Nina, kako ti je u vrtiću? - pitamo.
- Super! - odgovara i već znatiželjno viri u kutiju iz koje izlazi Mickey Mouse. Sjeda za stolić i sa svima se pozdravlja, kao da je tu već godinama.
- Ona je jedva čekala kad će poć u vrtić. Ima već tri dana da se diže u sedam sati ujutro i pita je li došao dan kad će napokon krenuti - kaže mama, kojoj je na odlasku Nina poslala poljubac i vratila se igri. Njoj, primjerice, nije bilo jasno zašto Mia plače.
Dvogodišnji Max, kao pravi momak, čim je došao, zatražio je od teta da mu donesu nešto za jelo. Kad je pojeo mlijeko s cornflakesom i napio se vode, zagledao se u bubanj koji mu je zaokupio svu pažnju.
- Kako ti je Max prvi dan u vrtiću?
- Ma dobro sam, nisam uopće tužan, nego mi je težak ovaj bubanj - požalio nam se. Pomogli smo s bubnjem i na Maxa više nije trebalo paziti. Pravi heroj bila je i Lucija Katačić, koja još nema dvije godine, a s mamom Dubravkom je crtala za stolom.
- Već smo je pripremili koliko smo mogli, zna što je čeka. Najvažnije je naglasiti da ćemo se vratiti po nju, kad to vidi, mislim da će se skroz opustiti SEnD veli Dubravka.
Ostalo 110 neupisanih
Ove godine u gradske vrtiće upisano je 5200 djece, od čega prvi put njih 1461, dok ih je u privatnim vrtićima 1700. Gradske predškolske ustanove broje 73 vrtićka objekta s 215 odgojnih skupina.
U splitskim vrtićima smješteno je čak 74 posto mališana od jaslične do predškolske dobi. Trenutno je ostalo neupisano samo 110 djece u gradske vrtiće, ali Split bi uskoro trebao dobiti još dvije nove predškolske ustanove - jednu na području Žnjana i Pazdigrada, a drugu na Visokoj ili Mejašima.
|