Globusov novinar Darko Hudelist prvi je, i zasad jedini, novinar koji je privolio Željka Keruma, što s predstavnicima medija odbija komunicirati već šest mjeseci, na razgovor, i to ne bilo kakav: splitski gradonačelnik napustio je, s odobrenjem sestre Nevenke, sjednicu Gradskoga vijeća i poveo Hudelista u svoju omiljenu gostionicu, gdje mu je za izoliranim stolom, u četiri oka, ispovjedio sve svoje političke misli i planove te ga zavjetovao: Daj mi rič da ovo šta san ti reka nećeš okrenit protiv mene.
Na sjednici Gradskog vijeća Split održanoj 22. srpnja u Vili Dalmacija, a posvećenoj aktualnim problemima Brodosplita, splitski gradonačelnik Željko Kerum ustao je u jednome trenutku sa svoje gradonačelničke stolice i uputio se ravno prema meni.
Ja sam baš bio malo zadrijemao u pokrajnjoj, novinarskoj, prostoriji, spojenoj s onom glavnom dvoranom u kojoj su, za podužim ovalnim stolom, sjedili i na momente prilično žučno raspravljali splitski vijećnici i njihovi uvaženi gosti, predvođeni državnim tajnikom Ministarstva gospodarstva Ruđerom Friganovićem (kad se već sam ministar Đuro Popijač nije udostojio doći na ovaj važan sastanak.)
"Moram pitati Nevenku” Kerum je sjeo na praznu stolicu tik pokraj mene i tiho me pozdravio.
“Znaš li kad će ovo biti gotovo?” - upitao sam ga, pošto smo razmijenili dvije-tri uvodne, neobavezne rečenice.
“Nemam pojma”, odgovorio je, “vidiš kako su se raspričali.”
“A kad bismo nas dvojica mogli sjesti malo nasamo i porazgovarati barem pola sata, ovdje sam u Splitu već punih tjedan dana i imam te mnogo toga važnog pitati?” “Čim sjednica završi, otići ćemo gore, na prvi kat, i obaviti razgovor.”
“Ne bi li bilo bolje da kidnemo već sada, šteta da gubimo vrijeme?” - predložio sam gradonačelniku.
“Malo mi je nezgodno, tu je državni tajnik iz Ministarstva, zamjerit će mi ako tek tako napustim sjednicu.”
“Ma ja se na njega uopće ne bih obazirao, njemu je ionako svejedno, najbolje je da odmah odemo ća” - bio sam uporan.
“Ali moram prvo upitati predsjednicu Gradskog vijeća.” “Misliš, Nevenku?”
“Da”, kimnuo je glavom gradonačelnik.
“Onda je pitaj, pozovi se na mene i reci joj da imamo razgovarati o vrlo važnim stvarima.”
Željko Kerum poslušao me i krenuo prema svojoj sestri, Nevenki Bečić, šefici splitskog parlamenta, ujedno i direktorici tvrtke Kerum d.o.o (za to vrijeme netko je, za stolom u prizemlju Vile Dalmacije, baš vatreno govorio o teškoj i neizvjesnoj sudbini škverana, samo nisam upamtio tko.) Dugo joj je šaptao nešto na uho, a onda je prestao šaptati i mirno, kao đače, sjeo na svoje mjesto. Nevenka je očito rekla: ne.
Srećom, državni se tajnik odjedanput sjetio da ima neki “neodgodiv sastanak”, valjda u Zagrebu, gdje li, pa je, još prije podne, sjeo u svoj crni audi i zdimio s poprišta održavanja sjednice. To je Kerumu omogućilo da i on, skupa sa mnom, isto tako zdimi, i to, štoviše, ne na gornji kat Vile Dalmacije, kako smo prethodno planirali, nego ravno u centar grada, prema Banovini (zgradi u kojoj je smještena gradska uprava).
Kad smo sjeli u auto (sjedili smo zajedno otraga, iza šofera), Kerum je prema meni uperio strog pogled: “Slušaj, hoćeš li ti ovo pošteno napraviti ili si tu po nečijem zadatku?”
...
OSTATAK ČLANKA PROČITAJTE U TISKANOM IZDANJU GLOBUSA
globus
foto: ante čizmić/cropix