 |
| Slučajan susret i odmah dobiven posao - Gordan Vuković i Željko kerum / Vladimir Dugandžić / CROPIX |
Bio je dovoljan jedan posve slučajan susret da 23-godišnji gluhonijemi Sinjanin
Gordan Vuković, nakon godina uzaludnog traženja posla i nebrojenih odbijenica zbog svog hendikepa, u trenutku dobije radno mjesto koje će mu potpuno promijeniti život.
A taj neobičan susret dogodio se u liftu splitskog prodajnog centra Joker i to sa samim vlasnikom, splitskim poduzetnikom Željkom Kerumom.
Naime, na pravom mjestu, u pravo vrijeme u staklenom dizalu tik uz Keruma, zatekla se Duška Tomić, sudska prevoditeljica za gluhonjeme, Splićanka za koju je malo reći da pomaže, već naprosto živi probleme gluhih osoba.
Znala je za teškoće mladog Sinjanina koji uporno, ali bezuspješno traži posao. Premda Željka Keruma, osim u novinama, nikada ranije nije vidjela, obratila mu se i zamolila ga za uslugu.
– Sve što sam mu uspjela reći je da jedan gluhonjemi mladić treba posao - priča nam Duška koja je, kaže, očekivala da će je „veliki“ Kerum na fini način odbiti, jer poslodavci ne trebaju ljude s hendikepom.
No suprotno svim njenim očekivanjima, Željko Kerum je bez promišljanja srdačno izustio samo dvije riječi od kojih je Duška, doslovno posumnjala i u svoj sluh.
- Nema problema - kazao je i u roku od 24 sata mladi je Sinjanin dobio posao kuhara u Kerumovom restoranu „Central“.
Ni sam Gordan nije mogao vjerovati da je na takav način ostvaren njegov san..Upravo u Joker prodajnom centru, mjestu gdje je Kerum neznancu vratio nadu u život, Gordan nam je uz pomoć prevoditeljice ispričao:
- Kada sam čuo vijest, bio sam nevjerojatno iznenađen. Gluhoća je veliki hendikep s kojim sam rođen i s kojim živim. Završio sam Osnovnu školu u Suvagu - ustanovi za osobe oštećena sluha, a potom se obrazovao za kuhara u zagrebačkom Centru Slava Raškaj. Zbog teške situacije u kući, slao sam molbe na brojne adrese, ali posla za gluhe baš nigdje nije bilo, prisjeća se Gordan vremena kada je izgubio nadu da je naći posao uopće moguće.
Napominje kako razumije poslodavce koji odbijaju ljude s takvim hendikepom, jer se prije svega boje teškoća u komunikaciji, ali i hendikepirani moraju od nečega živjeti.
Stoga mu je Kerumova humana gesta, nakon godina nevjerice i neuspjeha donjela sreću. Danas jedva čeka da mu dokumeti potrebni za početak rada u kuhinji budu gotovi kako bi odjenuo bijelu kuharsku uniformu i postao ono što je oduvijek želio – kuhar.
S prvim radnim danom za njega će, kaže, otpočeti novi život za koji bi se želio bar zahvaliti svom poslodavcu.
Da može govoriti pronašao bi Keruma i kazao mu:
Kamoli sreće da je više ljudi poput Vas- kaže još uvijek uzbuđeno Gordan nadajući se da će njegov dobrotvor barem pročitati ove retke.
Marina Rajčić / EPEHA