Kobila Dona Ines do ljubavnika putovala 2000 kilometara

Umirovljeni diplomirani inženjer Josip Bilandžić (84) iz sela Krušvara u općini Dicmo, koji je 1991. i 1992. godine u alkarskoj povorci nosio barjak, darovao je Alkarskoj ergeli kobilu Donu Ines čiste engleske pasmine.

Dona Ines oždrijebljena je u Irskoj prije 17 godina od roditelja vrhunskog pedigrea. Kao trogodac postizala je uspjehe na galopskim stazama u Njemačkoj gdje je u to vrijeme Bilandžić živio i radio, ali je imala nesreću i zadobila ozljedu koja ju je trajno izbacila iz natjecanja.

- Dona Ines je najkvalitetnije grlo iz moje ergele u kojoj je još 10 konja. Od osam njezinih potomaka sedam je na galopskoj stazi i postižu zapažene uspjehe, a Don Alkaro najbolji je sprinter u zemlji. Darujem je Alkarskoj ergeli da bi reprodukcijom alkarima osigurala barem nekoliko visokokvalitetnih konja – kaže Bilandžić.

Oždrijebila ‘mule’

- Očekujemo da će nam Dona Ines trebala davati kvalitetne alkarske konje. Na svoje potomke može prenijeti brzinu, dobru narav i zelenu boju kakva nam danas manjka među konjima u alkarskoj povorci. Dona Ines je 10. kobila u našoj ergeli u reprodukciji – kaže Ante Poljak, voditelj ergele.

Prije šest godina Dona Ines prevalila je čak dvije tisuće kilometara da bi došla do “ljubavnika” u Hamburgu, a onda se vratila u Krušvar i oždrijebila “mule”. Bilandžić je Donu Ines i još jednu kobilu iz svoje ergele vozio u Hamburg na pripust pod jednog glasovitog pastuha.

Kobile iz Dicma ljubovale su u tom njemačkom lučkom gradu i ostale skotne. Vratile su se u štalu u Krušvar, ali “papiri” o njihovoj “trudnoći” s imenom oca stigli su sa zakašnjenjem i nisu mogli biti registrirani u Hrvatskom konjičkom savezu.

Dona Ines i druga kobila su se okotile, ali unatoč tomu što je ždrijebe Done Ines od vrhunskih roditelja čiste krvi engleske pasmine, ono se nije moglo umatičiti te se smatra “vanbračnim” od nepoznatog oca.