Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

Bivši premijer u zatvoru, dva predsjednička kandidata završila u pritvoru, ministri, saborski zastupnici... O, jadna državo! S. P.

Detalji o usluzi >

Split županija

Objavljeno 02.08.2009. u 18:27

PAMETNE GLAVICE

Ljubitovica ima jedini festival posvećen češnjaku

Kad mu skineš ovu lepušinu, onda je režanj prošaran crvenkastim, i odma se pozna da je kvaliteta iz Ljubitovice. Zato šarac
Kad mu skineš ovu lepušinu, onda je režanj prošaran crvenkastim, i odma se pozna da je kvaliteta iz Ljubitovice. Zato šarac

 Iva Turković (92): Došla san iz Blizne ovde ima 78 godina
 i našla luk, a za prije ne znan. Oduvik se govorilo:
 “Dok je luka, bit će i kruva”
Dobro, Višiću, zašto ga zovete šarac?

– Jer je najbolji, a naš. Lani ga je na sajmu u Torinu obašlo milijun, dva ljudi. Šta je tebi tu čudno?

– Cilo misto ima kape, majice, torbe i kemijske na kojima piše “Šarac” i još ono lipo zakoviljeno... Zamisli da piše “Višić”, bi li tebi bilo čudno?!

– Aaaa, to je tebi. Kad mu skineš ovu lepušinu, onda je režanj prošaran crvenkastim, i odma se pozna da je kvaliteta iz Ljubitovice. Zato šarac.

U čast svoga šarca Ljubitovica, mjesto od petsto stanovnika u trogirskoj Zagori, organizirala je prve subote u kolovozu Feštu od luka, jedini festival u državi posvećen maloj gastronomskoj bombi. Kao prvi izvorni hrvatski proizvod, šarca je prihvatila međunarodna organizacija “Slow Food” (sto tisuća članova u 135 zemalja), a ona se bavi prezentacijom zdrave hrane iz cijeloga svijeta.

S njima nema šale, kriteriji za upad u visoko društvo izvornih namirnica su strogi, pa je naš češnjak prošao sve analize, ali ni šezdesetak članova Udruge proizvođača češnjaka “Šarac” nije neozbiljno. Predsjednik Mladen Debak i promotor Ante Višić navode kako su puni arari ljubitovačkog luka opleteni u rešte stoljećima nošeni na pazare u Splitu, Trogiru, Šibeniku, Drnišu, Solinu...

Ante Viljac: Ko još zna pit vino iz tikve?! Kako se nagne i kako se odiše. Ako se poliješ po košulji, nije za te

Talijani njuškali pa došli

– Taj su luk koristili doli u restoranima, gazde koji su tili imat najbolje, pazili su da bude ljubitovički. A kako talijanski gastronomi uvik nešto njuškaju, tako su došli do nas, a mi priko njih do “Slow Fooda”. Udruga je tu samo za promociju, trgovina i mešetarenje nas ne zanima, ko će s kin, za koliko i kako.

Cilj nam je da se šarac stavi pod kontrolu struke, da se nadzire i nema oscilacija u kvaliteti. Svaka rešta ima deklaraciju s kontaktom proizvođača, jer tako potičemo izravnu komunikaciju kupca i proizvođača, bez posrednika – kaže Višić, dodajući kako se ove godine u Ljubitovici proizvelo 20 tona češnjaka.

 Ante Višić, promotor udruge "Šarac"
Pred školom zavjese od luka i kapule, svakakvog simenja, leće, slanutka i jarutka, likovitih trava i bičava suknenih. Vode nas do najstarije i najmudrije, Ive Turković, kojoj je Frane Josip potpisa krštenicu, rođena je 1917. godine.

– Med, a ne luk!

– Meni škodi, bako.

– Nije sirov za te. Kuvaj ga u rani. Da ga ja nisan grizla, al bi ovoliko doživila.

– Otkad se luk goji u Ljubitovici?– Došla san iz Blizne ovde ima 78 godina i našla luk, a za prije ne znan. Oduvik se govorilo: “Dok je luka, bit će i kruva.”

 Predavanje agronomkinje Božene Beljan
To isto ponavlja Mijo Rapić dok za pokaznu vježbu isprepliće glavice.

– Radit rešte je najlakši posal na svitu, ako znaš. Luk se izvadi, desetak dana suši na suncu, skine se gornja lepušina, pa se uvati za trstiku i plete, najprije tri pa dvi. Ka pletenice divojačke. Vid lipote, može bit od 12, 25 i 50 glavica – poučava Mijo, dok se na banku Ante Viljca uči druga škola.

Gadno za ljubljenje

– Ko još zna pit vino iz tikve?! Kako se nagne i kako se odiše. Ako se poliješ po košulji, nije za te – naginje on, a za to vrijeme ostali Ljubitovičani pobožno slušaju predavanje o luku agronomkinje Božene Beljan iz državne Poljoprivredne savjetodavne službe i SMS-ovca Ivice Ljubenka.

 Mijo Rapić prepliće glavice
Vani se radi pozornica za večernji luk-party, nastupa Vinko Coce, KUD Kvadrilja i Segetske mažoretkinje. Postavili su i izložbu antikviteta; od ručnog žrvnja, kolinke i vučije, preko makinje za rizanje duvana, tesle i čekića za utucanje ovnuja, do sprte, grgaša za vunu i kotla za rakiju.

– Moja roba išla je u Ameriku, Evropu, lipo tamo na Lastovo... Svaki dan torbu luka prodan u Splitu, a u podne san doma – zaustavlja nas Milica Muselin (63).
– Znaju li građani pripoznat koji vridi?

– Moje mušterije znaju. Mora bit crvenkast, šarovit, tvrd, a kad očistiš režnjić, da se lipi za prste, i vonja, odma te u možđane badne. I zdrav, za srce i žile...

– A za ljubljenje, kako je?

– Uuu, gadno!

– Koji je lik za to?

– Jedan jedini: da se oboje nakusaju!

Fortis: Jaki od luka

‘Tome je narodu općenito nadraže jelo češnjak i ljutika, iza pečenog mesa kojim se zanose; svaki Morlak širi zapah svoje hrane mnogo koraka ispred sebe (...) U tim krajevima ima veoma jakih i mladolikih staraca i sklon sam pridodati zasluge za to i češnjaku (...) – pisao je Alberto Fortis 1774. godine u čuvenom ‘Putu pod Dalmaciji’.


Komentari Morate se prijaviti da biste komentirali članak.

Komentar od: borac_za_pravdu | Komentirano: 3. kolovoz 2009. 7:19
TRIBA DRZAVA DONIT ZAKON DA SE OBISI KRAJ ULAZNIH VRATA BARENKO JEDNA PLETENICA CESNJAKA RADI UROKA I NEPRIJATELJA KOJI NIKAD NE SPAVA HAHAHAHAHAHAHAHA
A CA JE LUD CLANAK LUĐEGA NISAN VIDIJAAA
HOPSAAAA SAAAAA
OP OP OP OP
Komentar od: koromač | Komentirano: 2. kolovoz 2009. 21:48
Ma drago mi je čuti, nadam se da se više iz daleke Kine neće trebati uvozit.