| Od 60-tih godina prošlog stoljeća pa sve do 2000. godine, razni putnički prijevoznici otimali su se za linije iz Imotskoga prema Münchenu, Stuttgartu, Frankfurtu... |
| PIŠe Ivan Maršić / EPEHA |
Od šezdesetih godina prošlog stoljeća pa sve do 2000. godine, razni putnički prijevoznici otimali su se za linije iz Imotskoga prema Münchenu, Stuttgartu, Frankfurtu..., a najviše ih je imalo Autopoduzeće Imotski. U to je vrijeme, prema nekim procjenama, desetak tisuća Imoćana zarađivalo kruh na njemačkim “bauštelama”.
Međutim, sve je to stalo, pa je tako prije nekoliko dana Autopoduzeće ukinulo posljednju liniju za Njemačku, i to zbog nerentabilnosti! Prometnik na autobusnom kolodvoru Jerko Perić kaže da liniju iz Imotskog prema Njemačkoj održava Croatia bus, ali vrlo je slab interes putnika.
- U zlatna vremena, osamdesetih pa sve do 1996. godine, Autopoduzeće je imalo tri linije tjedno, za München, Stuttgart i Frankfurt. U špicama, nakon Božića, Uskrsa i Velike Gospe, na jednu je liniju išlo po četiri, pet autobusa, ističe Jerko Perić.
To je prirodni slijed, vele Imoćani, a ukidanje spomenute autobusne linije samo simbolično označava kraj jedne generacije - generacije gastarbajtera!
Neki od njih poveli su obitelj i ostali u Njemačkoj, pa njihovoj djeci, već i trećoj generaciji, ne kuca srce za imotskim kršem kao očevima i djedovima.
Na žalost, mnogi su izgubili život izgrađujući njemačke metropole, ali većina u svojem rodnom kraju danas uživa blagodati teško stečenih mirovina. Kao što je to nekoć Ivan Raos lijepo opisao pišući o životu Imoćana, prosjaka i njihovih sinova “galantara“, a Antun Vrdoljak ga ekranizirao...