Znanstvenici s američkog sveučilišta Winsconsin komponirali su glazbu za mačke, koja se prilikom testiranja na 47 mačaka pokazala i više nego dobar izum, jer je većina životinja pozitivno reagirala. Skladanje ove glazbe je imalo za cilj djelovati umirujuće na nemirne mačke u sirotištima.
Prilikom skladanja “mačje” glazbe psiholog Charles Snowdon i njegovi kolege nastojali su oponašati prirodne mačje zvukove, pri čemu su koristili visoke tonove, jer je poznato da su mačji glasovi za cijelu oktavu viši od ljudskih. Istraživači su tempo melodije prilagodili zvukovima predenja i sisanja. Mačke su slušale za njih skladanu glazbu usporedo s dvjema skladbama “za ljude” – Elegiju Gabriela Fauréja i Bachovu Ariju u g-molu.
Prilikom skladanja “mačje” glazbe psiholog Charles Snowdon i njegovi kolege nastojali su oponašati prirodne mačje zvukove, pri čemu su koristili visoke tonove, jer je poznato da su mačji glasovi za cijelu oktavu viši od ljudskih. Istraživači su tempo melodije prilagodili zvukovima predenja i sisanja. Mačke su slušale za njih skladanu glazbu usporedo s dvjema skladbama “za ljude” – Elegiju Gabriela Fauréja i Bachovu Ariju u g-molu.