Premala je bila župna crkva sv. Petra apostola na Priku da primi svu silu vjernika koja se pretposljednje kolovoske nedjelje došla oprostiti od svoga omiljenog župnika don Ivana Delića.
Kako to crkvena praksa nalaže, don Ivan će nakon dugih 15 godina iz Omiša preseliti u novu župu, točnije u Kaštela, a, sudeći po potocima prolivenih suza u crkvenim klupama, njegovi omiški vjernici neće tako lako zaboraviti sve što je za njih učinio.
Kako je u ime vjernika don Ivanu poručila Snježana Škorić, tijekom godina zadužio je ovaj svećenik svoje vjernike s mnogo toga.
Osim činjenice da je bio prvi svećenik župe sv. Petra apostola na Priku, don Ivan će vječno ostati upamćen kao čovjek najzaslužniji za izgradnju nove župne crkve. Za svoj doprinos izgradnji crkve i pastoralnog centra tik uz rijeku Cetinu don Ivan je 2011. godine primio i osobnu nagradu Grada Omiša, a vjernici mu neće zaboraviti ni trud uložen u obnovu svetišta sv. Leopolda Mandića u Zakučcu.
No, osim po onom materijalnom, don Ivan će među omiškim vjernicima ostati posebno upamćen i po duhovnom radu, poglavito s mladima.
U posljednjih 15 godina grad na Cetini doživio je svojevrsni vjerski procvat, a velike zasluge za to pripadaju i don Ivanu koji je, prvo u malenoj montažnoj crkvi smještenoj na gradskom kolodvoru, a kasnije i u novoj župnoj crkvi, svojim propovijedima i djelima oko sebe svake godine okupljao sve veće mnoštvo vjernika.
Ne čudi stoga da ih se na njegovu oproštaju okupilo više od pet stotina od kojih mnogi, usprkos don Ivanovim pozivima da ne budu tužni, nisu mogli skriti suze.
Od don Ivana se prigodnim govorom oprostio i gradonačelnik Ivan Kovačić, a za dostojanstven ispraćaj omiljenog župnika pobrinulo se i gotovo 150 članova molitvene zajednice Božanskog milosrđa te nikad brojniji župni zbor.
Osim činjenice da je bio prvi svećenik župe sv. Petra apostola na Priku, don Ivan će vječno ostati upamćen kao čovjek najzaslužniji za izgradnju nove župne crkve. Za svoj doprinos izgradnji crkve i pastoralnog centra tik uz rijeku Cetinu don Ivan je 2011. godine primio i osobnu nagradu Grada Omiša, a vjernici mu neće zaboraviti ni trud uložen u obnovu svetišta sv. Leopolda Mandića u Zakučcu.
No, osim po onom materijalnom, don Ivan će među omiškim vjernicima ostati posebno upamćen i po duhovnom radu, poglavito s mladima.
U posljednjih 15 godina grad na Cetini doživio je svojevrsni vjerski procvat, a velike zasluge za to pripadaju i don Ivanu koji je, prvo u malenoj montažnoj crkvi smještenoj na gradskom kolodvoru, a kasnije i u novoj župnoj crkvi, svojim propovijedima i djelima oko sebe svake godine okupljao sve veće mnoštvo vjernika.
Ne čudi stoga da ih se na njegovu oproštaju okupilo više od pet stotina od kojih mnogi, usprkos don Ivanovim pozivima da ne budu tužni, nisu mogli skriti suze.
Od don Ivana se prigodnim govorom oprostio i gradonačelnik Ivan Kovačić, a za dostojanstven ispraćaj omiljenog župnika pobrinulo se i gotovo 150 članova molitvene zajednice Božanskog milosrđa te nikad brojniji župni zbor.