Oćemo kavu?
– Aj.
– Koliko pijete?
– Jednu, dvi najviše. A vi?
– Tri, četiri, pa i pet...
– !?
– Prve dvi dignu, treća spusti, pa se četvrton opet dižeš... droga ka i svaka druga. Dok ne popijem kavu, ne mogu ni govorit.
– Poznat osjećaj...
– To mi je ostalo iz srednje Umjetničke u Splitu, ne jedemo ništa, samo se nalivamo kavon, a nakon treće bi se tresli...
Ova priča o kavi nije iz filma Jima Jarmuscha, nego iz ateljea Dina Bićanića (34), konceptualnog kipara iz Hvara. Akademiju je diplomirao u Splitu, u klasi profesora Kažimira Hraste i negdje potkraj školovanja raskrstio je s terakotom, koja mu je dotad jako pasala, i dohvatio se figuracije koja je snažno povezana sa svijetom što nas okružuje. To je duhovita kritika tragedije koju živimo, osamljenosti i izloženosti...
– Aj.
– Koliko pijete?
– Jednu, dvi najviše. A vi?
– Tri, četiri, pa i pet...
– !?
– Prve dvi dignu, treća spusti, pa se četvrton opet dižeš... droga ka i svaka druga. Dok ne popijem kavu, ne mogu ni govorit.
– Poznat osjećaj...
– To mi je ostalo iz srednje Umjetničke u Splitu, ne jedemo ništa, samo se nalivamo kavon, a nakon treće bi se tresli...
Ova priča o kavi nije iz filma Jima Jarmuscha, nego iz ateljea Dina Bićanića (34), konceptualnog kipara iz Hvara. Akademiju je diplomirao u Splitu, u klasi profesora Kažimira Hraste i negdje potkraj školovanja raskrstio je s terakotom, koja mu je dotad jako pasala, i dohvatio se figuracije koja je snažno povezana sa svijetom što nas okružuje. To je duhovita kritika tragedije koju živimo, osamljenosti i izloženosti...