Msgr. Barišić u Solinu: Kriomice nam se uvodi kultura koja je u suprotnosti sa samom logikom i naturom

Utjecala je u nedjelju rijeka hodočasnika preko brojnih solinskih mostova u srce Gospina svetišta, utječući ujedno, s krunicom u rukama, i svoje molitve Majci Božjoj, Gospi od Otoka. „Koliko li je samo svita jutros u Solinu“ komentirali su ljudi tako među sobom pristižući u centar grada na svetkovinu Male Gospe. U procesiju kroz mjesto, pa natrag do crkve i Gospine livade, krenulo je tako vjerničko mnoštvo hodeći za Gospinim kipom kojeg su već po tradiciji za križen prvo ponijeli članovi Pastoralno vijeće župe Gospe od Otoka, a za njima su pošli i brojni drugi, ministranti, prvopričesnici, predstavnici vojske, mornarice, policije, „Kliški uskoci“, članovi solinskog HKZ-a „MI“, predstavnici Grada Solina i Županije, te njihovi uzvanici, brojno svećenstvo i drugi vjerni puk.

„Od Otoka Gospe, ti gledaj na nas, Isusa daj nam i moli za nas“, pjevao je tijekom misnog slavlja mješoviti zbor „Kraljica Jelena“ sastavljen od zborova župa Solina, Vranjica, Mravinaca, Kučina, Klisa i Velog varoša iz Splita kojim je ravnao maestro Mirko Jankov, a za orguljama je bila časna sestra Arsenija Vidović. Svečano misno slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup msgr. Marin Barišić, a u svetoj misi je koncelebrirao i župnik, te upravitelj svetišta Gospe od Otoka don Vinko Sanader.

Nadbiskup Barišić u svojoj je propovijedi govorio o vjeri, slobodi, domovini i današnjem društvu, budućnosti, odgoju i obrazovanju mladih.

- Danas smo došli k Majci Mariji ponosni i zahvalni za dar vjere i slobodne domovine. Mariji, našoj dobroj Majci, dolazimo s našim snovima ali i s našim poteškoćama, ne samo kao pojedinci, već kao članovi svoga društva i naroda. Obećanja bez pokrića opustošila su nas gospodarski i demografski. Redovito se dolazi na vlast na krilima obećanja novih radnih mjesta, investicija, većih primanja, posla mladima, smanjenja poreza i papirologije. No, vrata se tu nisu otvarala, već zatvarala. U Godini smo vjere, a Evanđelje naviješta praštanje i pomirenje, ali i pokoru. Oni koji su davali obećanja bez pokrića samo da bi došli na vlast, kao i oni koji su prouzročili zatvaranje tolikih radnih mjesta, po pravdi bi ponekada trebali završiti iza zatvorenih vrata.

Zatvorena su tolika radna mjesta i rodilišta, a sada i toliki razredi, pa čak i neke škole. A da ne spominjemo zatvorena vrata srdaca, odgovornosti, suradnje, solidarnosti, poštenja. Nažalost i dalje ostajemo samo zemlja obećanjâ, a imamo sve uvjete da postanemo Obećana zemlja. K tomu, na naša vrata dovode se misionari novoga poganstva koji žele obezvrijediti moralne i duhovne, tradicionalne i kulturne vrijednosti hrvatskog naroda, i to one najvažnije, prirodne i nosive života, naroda i društva: brak i obitelj. Pored prirodnog braka muža i žene te umjesto roditelja, oca i majke, kriomice, „kroz prozor“, uvode se nazivi i odnosi čudne i strane kulture koja nas ne samo udaljava od općih ljudskih vrijednosti, nego ta kultura je u suprotnosti sa samom logikom i naturom. Čudno je da se u napetosti zdravstvenog odgoja i duhovno-moralnih vrijednosti propagira da je to znanstveni odgoj. No, moralna i duhovna uvjerenja, odgoj djece nije poput biologije i fizike, jer se tu ne radi o laboratorijskim eksperimentima, nego o ljudskim savjestima.

Ako odgovorni u društvu ne budu štitili svoj narod, služili mu i vodili brigu o njemu, kakva je budućnost ovoga naroda? Generacije su kroz dugu povijest uz tolike patnje, žrtve i darovanost vlastitog života sanjale svoju domovinu kao obećanu zemlju. Upravo na današnji dan 1976. u Solinu slavili smo jubilej 13 stoljeća pokrštenja Hrvata, ulaska na Vrata vjere. I dok je kršćanski svijet s nama slavio naš jubilej, pored kasarne i bodljikave žice ondašnje ideologije, jedan od sanjara hrvatske slobode, svojim opasnim pothvatom koji je za osudu, uznemirio je čitav svijet, kako bi skrenuo pažnju i upozorio da jedan narod sanja slobodu svoje domovine, tražeći vrata i put izlaska iz ropstva. Žao mi je što tada nisam bio u Solinu, već u Engleskoj. Pred televizorom pratio sam vijesti otmice zrakoplova sa željom da svijet čuje naš vapaj za slobodom, a da nitko ne nastrada. Nažalost dogodila se jedna žrtva. Sanjar je platio zato tridesetdvogodišnjim zatvorom. Konačno je dočekao dan ulaska u zemlju svoga sna. Ali nije ju prepoznao jer je ona još uvijek zemlja pukih obećanja, zemlja podijeljenosti, interesa, karijerizma, nepoštene pretvorbe i usputnog kriminala. Prepuštamo ga Božjem milosrđu, ali ne možemo prihvatiti njegov očajnički izbor, da je prihvatljivija smrt, nego život u društvu koje je još daleko od onoga sanjanoga.

Dok su prije ljudi u zarobljenoj Hrvatskoj željni slobode, bježali u inozemstvo, što nam to govori ovaj sanjar i još 1700 branitelja koji su potražili slobodu u bijegu iz života? Nisu li svi oni svima nam ozbiljni poziv na ispit savjesti na osobnoj, društvenoj i crkvenoj razini? Ispit savjesti za biračko tijelo i nositelje vlasti. Ovu zemlju tolikih stoljetnih snova slobode, s tolikim žrtvama duhovnim i tjelesnim, pa i samoga života, dostojni su voditi i odgovorne uloge imati, samo oni koji su domovinu Hrvatsku doista sanjali, željeli i trajno je vole, te poštuju njezine duhovne i moralne, kulturne i povijesne vrijednosti, one osobe koje se ne stide svoga rodoslovlja, a druge i drugačije prihvaćaju i poštuju“ - poručio je nadbiskup nastavljajući o školovanju naše djece i mladih.

„ Početkom ovoga tjedna ponovno su se otvorila još uvijek mnoga vrata naših škola i razreda, premda se njihov broj iz godine u godinu znatno smanjuje. Škola je mjesto znanja, rasta, odgoja i obrazovanja, intelektualnog i duhovnog, gdje je stručnost u službi osobe i ljudskosti. Ponekad se čuje čime se to bavimo, kojim temama: „Opremimo i usavršimo naše škole da budu prikladna mjesta, da stropovi ne padaju po djeci. Pustimo rasprave o duhovno-moralnim vrjednotama!“ Ali škola je odgojna i obrazovna ustanova. Jedno i drugo je itekako važno: sobe, a još važnije osobe.
Školska vrata imaju svoj korijen u vratima vjere, u učitelju Isusu Kristu koji je mjera i punina čovještva. Cjeloviti ljudski i kršćanski odgoj novih generacija, otvara nam pogled na sretniju budućnost. Ta budućnost nas upravo susreće preko naših mladih. Obnavljanjem školskih zgrada, a prije svega moralno-duhovnim odgojem novih pokoljenja, gradimo svoju budućnost. S naše strane potrebno je s njima rasti i s njima ne prestati sanjati, da se naši snovi mogu roditi, postati nova stvarnost očovječenog čovjeka i humanijeg društva, da Hrvatska, zemlja obećanja, može i treba postati obećana zemlja za sve svoje građane. Na tom zahtjevnom, osobnom, zajedničkom i trajnom programu odgoja i obrazovanja, ne zaboravimo: vodi nas put uskih vrata odgovornosti, rada, poštenja, solidarnosti, pravednosti, žrtve, odricanja.


Dragi roditelji, oče i majko, vi ste najbolji odgojitelji svoje djece, osobito kada su u pitanju moralne i duhovne vrijednosti. Zato bismo još jednom pozvali odgovorne u društvu, da ne nameću državni ideološki odgoj, jer je to prošlost, već da u dijalogu s roditeljima i kompetentnim osobama traže odgoj za život i budućnost svoga naroda. Željeli bismo da školski odgoj bude prepoznatljiva produžena roditeljska ruka ljubavi i pažnje prema njihovoj djeci. Neka otvorena vrata nove školske i vjeronaučne godine, sa svojim odgojem i obrazovanjem, osposobe djecu i mlade za život u slobodi, odgovornosti i solidarnosti ovdje u Hrvatskoj. Neka doprinesu izgradnji humanijeg i pravednijeg društva kojega su toliki sanjali i žrtvom svoga života nas obvezali.

Stoga vjerujemo da će nova pokoljenja, oslobođena od ideološkog ujeda i otrova zmija, s pogledom na svoga Učitelja - na križ Kristov, na našem putu slobode, kao ljubitelji istine a ne osvetnici, bez poteškoća poštivati propise i napraviti sve popise: popis branitelja i popis suradnika UDB-e, popis žrtava svih totalitarnih režima, pa konačno i onoga nakon Drugog svjetskog rata, kao i popis birača i točan broj stanovnika u svim hrvatskim gradovima. Nadamo se da lažnih invalida u obećanoj zemlji ne će ni biti, jer to ne dozvoljava savjest i pijetet prema onima koji su dali svoje zdravlje, a osobito svoj život. Oni su nam ispit savjesti i mjera naše humanosti. I ne samo oni, nego nas kršćane, koji smo ušli na vrata vjere, još više poziva Kristova žrtva ljubavi na križu – poručio je msgr. Marin Barišić okupljenom puku.

A nakon mise - delicije i igračke Nakon svečanog misnog slavlja svijet se razmilio Zvonimirovom ulicom i gradskim parkom gdje su, po običaju, bili nanizani brojni štandovi sa spizom, kućanskim potrepštinama, suvenirima i zjogatulama. Kako otić doma, a da ti ne zavonja miris janjetine koja se ove godine prodavala po cijeni od 160 do 180 kuna po kilogramu, a odojak 100 kuna po kilu, ili da sa sobon doma ne poneseš koju drvenu žlicu, bukaru ili novu peku, a možda i koju dobru drvenu bačvu uz koju će se društvo oko komina ili dvorišta sastajat cile iduće godine. Kako otić doma a da dicu ne provozaš baren đir na ringišpilu ili im u ruku ne metneš ticu klapalicu (mogla se nać za 30 kuna) ili neku sličnu šuškalicu ili igračku kojon će cili dan materama mavat oko glava.