Ante Tomić uzvraća Jurici Pavičiću: Ljekovito šutiranje

Prije nekog vremena u jednom članku u “Slobodnoj” osmjelio sam se primijetiti kako mi recentni sindikalni apeli domaćih pisaca nisu baš po ćeifu, da ne mislim kako literaturu i literate treba bez iznimke novčano poticati, već da bi bilo zgodno da se i oni sami snađu za koju paru. Moj prijatelj Jurica Pavičić polemički mi je odgovorio tjedan dana kasnije u podlisku Arterija jednim razumnim, suzdržanim i argumentiranim tekstom, u najboljoj tradiciji njegovih, razumnih, suzdržanih i argumentiranih tekstova, a meni je, kao i obično, bio gušt čitati ga i s koječim sam se složio, kao što je, napokon, i on odobravajući kimnuo na neke moje teze. Ipak, nije me pokolebao u mojim uvjerenjima, kao što vjerojatno ni ja njega neću.

Slijepa kultura

Pavičićevo je najvažnije oružj...