 |
- Do sada, ugovori o privatizaciji nisu potpisani. Bitno je što je prije moguće potpisati privatizacijske ugovore s odabranim ponuđačima. To je nužan sljedeći korak u procesu restrukturiranja, koji bi trebao dovesti do održivosti brodogradilišta - smatraju u Europskoj komisiji.
Europski povjerenik zadužen za proširenje Štefan Füle i Joaquín Almunia, potpredsjednik Europske komisije i europski povjerenik zadužen za tržišno natjecanje, 10. listopada 2011. su pisali Vladi RH u tom smislu i naglasili važnost brzog ispunjavanja obveza preuzetih od Hrvatske u tom području.
Prebacivanje vrućeg krumpira
Iako o tome nema službene potvrde, nije teško zaključiti da u Europskoj komisiji smatraju da Vlada RH do sada nije potpisala ugovore o privatizaciji brodogradilišta u teškoćama zbog predizbornog razdoblja. Vrlo je teško vjerovati da će se ugovori potpisati prije izbora, pa se očekuje da će aktualna Vlada ugovore spremne za potpisivanje ostaviti novoj Vladi. Tako bi se izbjeglo poduzimanje nepopularnih koraka u ovom osjetljivom trenutku.- Nakon što Hrvatska pristupi Europskoj uniji, pravila o državnim potporama i procedure u cijelosti će se primjenjivati na Hrvatsku. To znači da nakon pristupanja neće biti posebnog nadzornog mehanizma za tržišno natjecanje, ali će se Hrvatsku tretirati na potpuno isti način i bit će podvrgnuta istim pravilima kao i bilo koja druga država članica Europske unije - ističu u Europskoj komisiji.
U procesu restrukturiranja postoji nekoliko ključnih uvjeta. Budući vlasnici moraju dati doprinos planu restrukturiranja iz svojih vlastitih sredstava, koji doprinos mora biti stvaran i ne smije sadržavati državne potpore, te mora predstavljati najmanje 40 posto ukupnih troškova restrukturiranja. U javnom su se natječaju tražila kvalitetna i prihvatljiva jamstva.
Smanjivanje kapaciteta
Sada se spominju bankovna jamstva koja su prema agenciji za kreditni rejting Standard & Poor’s rangirana najmanje s BBB. Kako doznajemo u agenciji Standard & Poor’s, tamo se ocjenjuje kreditni rejting samo dviju hrvatskih banaka – Hrvatske banke za obnovu i razvitak, te Zagrebačke banke. I jednoj i drugoj rejting je niži od BBB, odnosno BBB-. To bi značilo da bi kupci hrvatskih brodogradilišta u Rijeci, Kraljevici, Trogiru i Splitu trebali imati strana bankovna jamstva. Tvrtka DIV bi u Brodosplit trebala uložiti oko milijardu i pol kuna, dok bi Jadranska ulaganja u 3. maj, Kraljevicu i Brodotrogir trebala uložiti više od šest i pol milijardi kuna.Ukupni proizvodni kapacitet hrvatskih brodogradilišta će se smanjiti i to najkasnije dvanaest mjeseci nakon potpisivanja ugovora o privatizaciji. Smanjenje kapaciteta može se provesti trajnim zatvaranjem navoza, određivanjem navoza koji će služiti isključivo za vojnu proizvodnju, te smanjenjem površine brodogradilišta.
Brodogradilišta se mogu međusobno dogovoriti o izmjeni svojih pojedinačnih ograničenja proizvodnje. Na temelju obvezujućih sporazuma oni mogu izričito utvrditi koji dio svoje pojedinačne proizvodne kvote ustupaju jedni drugima. Pri tome treba poštovati ukupno godišnje ograničenje proizvodnje.
Prema Prilogu VIII. Ugovora o pristupanju, nakon pristupanja Hrvatske Europskoj uniji, Europska će komisija naložiti Hrvatskoj povrat svih potpora za sanaciju ili restrukturiranje od 1. ožujka 2006. godine nadalje, uvećanih za složenu kamatu, ako ugovori o privatizaciji ne budu potpisani do pristupanja. Sve državne potpore koje su brodogradilišta primila nakon tog datuma moraju se ubrojiti u potpore za restrukturiranje. Povrat potpora će se naložiti i ako se ne smanji proizvodni kapacitet, te ako novi vlasnik ne osigura stvarni doprinos iz vlastitih sredstava koji predstavlja najmanje 40 posto troškova restrukturiranja.
Moglo je i bez privatizacije
Ako do privatizacije ne dođe do ulaska Hrvatske u Europsku uniju 1. srpnja 2013. godine, teško je očekivati da bi brodogradilišta u teškoćama preživjela. Tada bi se gotovo cijela hrvatska brodograđevna industrija restrukturirala po sistemu “ključ u bravu”, dobro uhodanom nakon 1990. godine. Naime, upravo se to može očekivati ako se ugovori o privatizaciji ne potpišu do spomenutog roka. Istaknimo i to da se “Uljanik” iz Pule ne spominje kao brodogradilište u teškoćama. Nakon demokratskih promjena, u “Uljaniku” se nije promijenio čelni čovjek, nego je na svom mjestu ostao čovjek koji je to brodogradilište vodio i u socijalizmu – Karlo Radolović.Hrvatska je pogriješila što u pregovorima nije ostavila otvorenom mogućnost restrukturiranja brodogradilišta koja su u teškoćama bez privatizacije. Od Hrvatske se tražilo restrukturiranje koje se nije nužno moralo provesti kroz privatizaciju brodogradilišta. Hrvatska se, naime, obvezala provesti restrukturiranje brodogradilišta u teškoćama kroz njihovu privatizaciju na temelju otvorenog javnog natječaja.
- Jedan od uvjeta propisanih u Prilogu je potpisivanje ugovora o privatizaciji prije pristupanja, pa bilo koji drugi oblik restrukturiranja, poput javnog ili kroz javno-privatno partnerstvo, nije moguć - ističu u Europskoj komisiji.
Azija ‘šije’ Europu» U brodograđevnoj industriji u EU je od 2008. izgubljeno oko 40.000 radnih mjesta, ističe Europski ekonomski i socijalni odbor.Azijska su brodogradilišta, predvođena onima iz Kine i Južne Koreje, daleko najjača u svijetu te čine oko 80 posto svjetske brodogradnje po gradnji, a gotovo 90 posto po narudžbama. Brodogradnja iz EU-a ima udio oko 7 posto u svjetskoj brodogradnji. Brodogradilištima na Dalekom istoku na razne načine pomažu njihove države, od potpora do prilagođavanja tečaja njihovih valuta, pa su europska brodogradilišta izložena bezobzirnoj konkurenciji. |