| Od četničke ruke u Rašćanima je prije 68 godina nastradalo 35 stanovnika toga zabiokovskog mjesta |
| piše mate primorac |
Nakon 68 godina, u Rašćanima je podignut spomenik u sjećanje na 35 mještana koje su krajem kolovoza 1942. četnici zaklali i zapalili. Svetu misu zadušnicu služio je don Ivan Turić zajedno s don Vjekom Pavlinovićem i don Ljubom Ercegom u crkvi sv. Stjepana, koja je bila pretijesna za sve Rašćance čija su rodbina, prijatelji i susjedi stradali u tom strašnom zločinu u Zabiokovlju.
Od četničke ruke, u Rašćanima su u kolovozu 1942. nastradali: don Ivan Čondić, Stipan Belaić pok. Andrije, Andrija Belaić pok. Petra, Toma Erceg pok. Mile, Marinko Erceg Andrijin, Milan Erceg pok. Mije, Marijan Erceg pok. Jakova, Jure Erceg pok. Ivana, Gabro Erceg pok. Ante, Jure Erceg Marijanov, Ivan Erceg Nikolin, Ivan Erceg pok. Jure, Marijan Erceg pok. Ivana, Jure Erceg pok. Križana, Mirko Erceg pok. Jure, Mirko Erceg , Ante Erceg pok. Mate, Mate Erceg pok. Jure, Mihovil Erceg pok. Filipa, Mate Erceg pok. Filipa, Jure Erceg pok. Joze, Nediljko Erceg Mirkov, Joze Erce Antin, Jure Družijanić pok. Mate, Ivan Knezović pok. Ilije, Ivan Lendić pok. Ivana, Jure Lendić pok. Marka, Marijan Lendić pok. Jure, Ante Lendić pok. Jure, Marko Lendić pok. Mije, Ivan Lendić pok. Mije, Stanko Lendić pok. Mate, Tomislav Lendić pok. Ilije, Andrija Lendić pok. Joze, Križan Lendić pok. Joze, Petar Lendić pok. Joze i Ljubo Ban iz Podgore.
U nadahnutoj propovijedi, don Ivan Turić je istaknuo kako su ovi nevini ljudi stradali samo zato što su vjerovali u istinu, Boga i Hrvatsku.
- Vojnici NDH su počinili manje zločina nego partizani i četnici, ali o tome se ne piše i ne govori – kazao je don Turić.
Talijani nisu dali Dusinu
Kod spomen-obilježja i na grobnici gdje su sve žrtve pokopane, svijeće su zapalili i vijence položili čelni ljudi Vrgorca, dogradonačelnik Željko Pervan, predsjednik Gradskog vijeća Nikša Roso te savjetnik Ivica Panžić, a ovoj tužnoj obljetnici nazočio je i načelnik općine Zagvozd Miroslav Gaće.
Zahvaljujući suradnji gradova Vrgorca i Makarske, čiji je gradonačelnik Marko Ožić-Bebek iz Rašćana, te mještana Matka Bašića i Dobroslava Pejkovića, spomenik je podignut nakon više od pola stoljeća. Još početkom sedamdesetih godina prošlog stoljeća spomenik su počeli graditi Mate Bebek, Srećko Belaić i Vlade Erceg, ali su morali odustati zbog pritiska tadašnjega komunističkog režima.
- Četnici su pretresali cijelo selo, a kad su u našoj kući vidjeli sliku Stjepana Radića, odveli su mi brata Ivana i dvojicu susjeda, zavezali su ih žicom te ih poslije zaklali – kroz suze se prisjeća Nevenka Bebek, koja je tada imala 11 godina. Tih tragičnih dana sjetio se i rašćanski svećenik don Vjeko Pavlinović.
- Ovaj masakr su počinili nevesinjski četnici, koji su prije trebali zapaliti Dusinu, ali im Talijani nisu dopustili. Kao dijete sam spavao u šumi i gledao kako se od Vrgorca prema Rašćanima dižu plamen i dim, a nitko nije znao što se događa. Talijani su pustili četnike da za njih odrade posao, a ovi su svaku kuću palili, samo nisu crkvu sv. Stjepana.
Dobro se sjećam kako su Talijani župnika Župe Biokovske don Jozu Brajenovića na motoru dovezli i predali četnicima, a ovi su ga ubili. Kad je don Ivan Čondić, župnik Rašćana, vidio što se događa, išao je moliti Talijane da zaustave četnike, no oni su ga predali zločincima koji su ga također ubili. U bivšoj državi nitko nije smio reći da su to četnici učinili – naglašava don Pavlinović.
Rašćane su sredinom prošloga stoljeća imale više od 2000 stanovnika, a danas tek nešto više od 100.