 |
| Branimir Boban / Cropix |
Zgrade bivše Duhanske stanice u Imotskom, u vlasništvu Ministarstva financija, napuštene i većinom neiskorištene, unatoč činjenici da ih se pokušava trajno zaštititi i staviti pod spomeničku baštinu, devastiraju se iz dana u dan. Posljednja devastacija dogodila se prije mjesec dana, i da novinari igrom slučaja nisu doznali za to, sve bi ostalo daleko od očiju javnosti.
U tim je zgradama, poznatijima pod imenom “Dogana”, nekadašnja “sestrinska” tvrtka “Imota - vino, duhan, voće” imala cijelu proizvodnu liniju otkupa i proizvodnje duhana. I upravo je ta linija, stara 30-ak godina, s velikim prešama, vagama i ostalim strojevima koji su služili u proizvodnom procesu, kako doznajemo, uništena prema nalogu ljudi iz “Imote”, a željezo prodano u otpad.
- Danima su radnici velikim brenerima rezali strojeve. Sve je to odvezeno na otpad. Sigurno je bilo više od 50 tona željeza, a kad znamo da se kilogram željeza prodaje za 1,60 kuna, netko je dobro zaradio – rekli su nam očevici, koji nisu željeli s imenima u javnost. Apsurdnost ovog čina leži i u informacijama koje smo u međuvremenu dobili, a riječ je o zamolbi koja je prije nekoliko mjeseci iz Imotskog odaslana državnim institucijama da se jedna od četiriju zgrada dodijeli Zavičajnome muzeju, kako bi se u njoj mogao otvoriti prvi Muzej duhana.
Što bi se stavilo u muzej kad su upravo uništeni strojevi, preše i vage trebali biti reprezentativni primjerci jednog vremena, danas već prošlog, ali za Imoćane nikad zaboravljenog. Duhan je, istaknut će Imoćani, othranio generacije iz ovoga kraja, a u ovim su pogonima, izgrađenima u doba Austro-Ugarske, svoje prvo radno mjesto pronašle stotine Imoćana.
- Nisam upoznat s tim slučajem, znam jedino da je Grad u više navrata od Ministarstva financija tražio da se zgrade dodijele na korištenje i upravljanje Gradu te da, budu li se prodavale, Grad ima pravo prvokupa – kaže gradonačelnik Ante Đuzel. U ovim napuštenim prostorima na sve su strane komadi željeza po koje, kako doznajemo, danas znaju navratiti tek poneki imotski narkomani kako bi ih unovčili za “jedan šut”.