| Neka svaki Imoćanin koji živi i radi u inozemstvu uplati sto dolara ili sto eura. I neka se na ulazu u tunel napišu njihova imena, neka njihova dica vide da su im ćaće i matere dali novac za tunel, poručuju Imoćani iz Toronta |
| pišu gordan zubčić, braco ćosić / epeha |
Politička i gospodarska lobiranja, koja su uslijedila nakon nedavna proboja 4,4 kilometra dugog tunela “Sv. Ilija” kroz Biokovo, za sada nisu donijela jamstva da će radovi na ključnoj prometnoj vezi između Zabiokovlja i Makarske rivijere biti nastavljeni, odnosno da će objekt biti pušten u promet.
Štoviše, dipl. ing. građ. Anto Filipović iz Hrvatskih autocesta, glavni inženjer projekta, izjavio je da će se izgradnja tunela nastaviti nakon 2012. godine, kako je to i predviđeno u državnom planu izgradnje prometnica.
Tim dokumentom u ovoj godini predviđeno je samo 16 milijuna kuna za cestu kroz Biokovo, čime će se moći samo dovršiti pojedini radovi i zaštita iskopa, a za vrlo zahtjevno, potpuno konzerviranje gradilišta trebat će puno više novca. U 2011. i 2012. godini država nije planirala ni kunu za dugo očekivano povezivanje Imotske krajine s priobaljem.
Zato Imoćani širom svijeta nisu prestali sa svojim aktivnostima, pa je tako u naše imotsko dopisništvo stiglo pismo grupe Lovrećana iz Stuttgarta u kojemu se navodi:
- Molimo vas, borite se i vi novinari svim silama, pišite o korisnosti toga tunela. Naši djedovi i očevi su to sanjali, spremni smo i mi iz inozemstva pomoći. Iz kanadskog Toronta dobili smo e-mail u kojemu Imoćani iz dijaspore iskazuju spremnost za prikupljanje novca za dovršenje tunela.
Poharana državna blagajna
- Neka svaki Imoćanin koji živi i radi u inozemstvu uplati sto dolara ili sto eura, stvorit će se pozamašna svota. I neka se na ulazu u tunel napišu njihova imena, neka njihova dica vide da su im ćaće i matere dali novac za tunel.
Stručnjaci, inače, predviđaju da bi za završetak radova na “Sv Iliji” i izgradnju pristupnih cesta do Zagvozda i Baške Vode trebalo osigurati još najmanje 156 milijuna kuna, što je jednako iznosu koji je do sada uložen u tunel.
Budući da je teško očekivati popustljivost vladajuće koalicije na ovom pitanju i pronalaženje dodatnog novca u poharanoj državnoj blagajni, kao jedna od mogućnosti za otvaranje tunela spominje se i koncesija, ali to je vrlo teško očekivati, jer je država u posljednjem desetljeću nekoliko puta odbacila takve inicijative u cestogradnji.
To više što je Splitsko-dalmatinska županija 2001. godine tvrtki “Mediteran Union tuneli” Ljube Grepe dodijelila koncesiju za izgradnju i upravljanje “Sv. Ilijom”, ali nakon što koncesionar u šest godina nije iskopao ni metar tunela, projekt je preuzela država i dodijelila ga HAC-u.
U raspravama o prometnoj, financijskoj, pa i demografskoj opravdanosti izgradnje tunela kroz Biokovo najjači argument njegovih zagovornika moglo bi biti skraćenje putovanja između Imotske krajine i Makarske rivijere, odnosno kvalitetnija veza i pristupačnost te regije za mnogobrojne turiste koji joj gravitiraju.
A tu je matematika na strani tunelskih lobista, jer se trajanje putovanja od čvora Zagvozd do točke na Jadranskoj magistrali gdje će se spajati pristupna cesta s južne strane “Sv. Ilije” skraćuje za punih 30 kilometara.
Naime, sada se od Dalmatine prema Makarskoj vozi obnovljenom, ali zavojitom cestom preko Dubaca, uz standardne gužve na raskrižju iznad Vrulje.
U korist tunela idu i podaci mjeritelja prometa Hrvatskih cesta koji su u Gornjim Brelima, na cesti Šestanovac-Dubci, tijekom ljeta 2009. godine zabilježili 14-postotni pad broja vozila u odnosu na 2008., dok je broj vozila na autocesti u čvoru Šestanovac porastao za punu trećinu.
Može se, dakle, zaključiti da dobar dio stranih i domaćih turista ipak putuje automobilima prema jugu, a pristup makarskoj turističkoj zoni bio bi znatno lakši nego dosad.
Četvrti po dužini
Tunel “Sv. Ilija” po svojoj je dužini od 4245 metara četvrti u Hrvatskoj, iza “Male Kapele”, “Svetog Roka” i “Učke”.
Bušenje Biokova sa sjeverne strane počelo je 25. ožujka 2008. godine, dok su radovi na južnom portalu, zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa na zemljištima, kasnili punih 10 mjeseci.
|
‘Razmišljamo i o kreditu’
Za našu županiju to je projekt broj jedan i mi činimo sve da se on realizira. Uskoro imamo još jedan razgovor sa čelništvom Hrvatskih autocesta o toj temi, a razmišljamo da preko Županijske uprave za ceste podignemo i kredit, kako bi se riješile prilazne ceste s južne strane tunela. Teško će biti, ali ćemo se boriti - riječi su župana Ante Sanadera.
|