Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

Šteta što veliki gitarist u HNK Split svira sam, a ja bi volija vidit i čut Braću Karamazove. Fjodor, Veli varoš

Detalji o usluzi >

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

Šteta što veliki gitarist u HNK Split svira sam, a ja bi volija vidit i čut Braću Karamazove. Fjodor, Veli varoš

Detalji o usluzi >

Spektar

Objavljeno 03.04.2010. u 10:31

feministkinjA iznosi rezultate istraživanja o položaju žena

Mirjana Kučer: Splićanke stenju pod muškim jarmom

Samohrane majke su heroine novog doba koje žive praktičnu emancipaciju jer su često “i muško i žensko”, a istovremeno trpe diskriminaciju na rodnoj osnovi. To je svakodnevno vidljivo, primjerice, kad ih muški vozači proklinju kao “glupu žensku za volanom

Domina’ Mirjana Kučer: Samohrane majke tihi su heroji
novoga vremena /Jakov Prkić/CROPIX
Iako su “oni dani u godini” već prošli - mislimo na nedavno održane Dane žena, novoustoličenu dvotjednu manifestaciju održanu u Zlatnim vratima u Splitu - o ženama nekad i danas ostao je trag. Multimedijska predavanja i promocije obilježene ženskim pismom, s nakanom skretanja pozornosti na ulogu žene u društvu, donekle je ispunio cilj.

Na žalost, potražnja za “ulazincom više” nije se dogodila, ali je javnost svejedno zaintrigirana. Zaključke i osvrt s nama osobito zanimljivog predavanja Splićanke nekad i danas, pak, iznijela nam je Mirjana Kučer, izvršna koordinatorica feminističke udruge “Domine”, surganizatora manifestacije.

S njima se Split diči

Zašto se deklarirate kao feministkinje?

- Zato jer taj omraženi pojam želimo relativizirati. Ne, nismo ni lezbijke ni muškarače; naprosto želimo razbiti famu o feministkinjama kao takvima, a cilj nam je postići ravnotežu spolova i ojačati ženska prava.

Kakva vam današnja situacija izgleda na tom planu?

- Što je više proučavam, uviđam sve veću diskriminaciju žena. Neki zakoni jesu doneseni u odnosu na ranije - recimo, vrijeme nakon Drugog svjetskog rata - ali kao da postoje samo da se zadovolji forma. Žene ih najčešće koriste tek kad dogori do noktiju, poput Zakona o ovrsi u slučaju neplaćanja alimentacije, ili Kaznenog zakona ukoliko je zlostavljana. To je najviše stoga jer je pravosudni sustav prespor i u praktičnom smislu rečene zakone teško podržava. U svakoj sličnoj borbi žena je sama, i često u strahu od muškarčeve odmazde, pa rezonira “bolje mi je ne talasati”. To je porazna slika realnog stanja.

Kakve su bile heroine nekad, a kakve danas? U Splitu, ali i drugamo.

- Čujte, mnogi su skloni pomisliti da su veliki ženski borci bile partizanke, no istina je drugačija. Znamenite Splićanke bile su i poduzetnice, i intelektualke, kao i tzv. obične žene. Uzmite, na primjer, Aidu Koludrović; bila je prva ravnateljica Etnografskog muzeja u splitu, i taj posao radila skoro šezdeset godina, te značajno utjecala na kulturnu sliku grada. Ili, pak, Marija Monterisi, jedna od poduzetnica - pionirki u Splitu, koja je ujedno bila i tipična onovremena “šminkerica”, vlasnica parfumerije Monterisi u Bosanskoj ulici još davne 1934. godine, te kao takva predstavljala “prvoborkinju” u muškom svijetu. Tina Morpurgo, slikarica jako nalik Fridi Kahlo, poginula je od strane nacista u Drugom svjetskom ratu, ali je prije toga, srećom, ostavila snažan trag; njene mrtve prirode i pejsaži bili su svojevrsni iskorak u svijet umjetnosti rezerviran za muškarce. Živjela je, naime, od 1907. do 1943. godine.

Vinka Šperac

Da je tomu tako, svjedoči i primjer Vinke Šperac, feministice, prevoditeljice i književnice, koja se - potpisivala muškim imenom!

- Tako je, ta sufražetkinja s prijelaza stoljeća (rođena je 1843. godine) potpisivala se kao Bruno Sperani. No, to ne znači da je utjecaj Dike Marjanović Radice, učiteljice domaćinske škole i autorice legendarne Dalmatinske kuhinje 1939. godine, bio manji ako se bavila “prihvatljivijim” poslom. Ona je bila velika žena svoga vremena, kakvima se Split može podičiti.

Koliko ste dugo priklupljale građu za istraživanje povijesne uloge žena Splita i kako je uopće krenula ta inicijativa?

- Dobro pitanje. Sve je počelo 2006. godine, kad smo shvatile da se u povijesnim knjigama žene jedva spominju, što se nama “udruženim” ženama, učinilo malo nelogičnim i nepravednim s obzirom da žene čine oko polovicu populacije Splita. Bacile smo se na prikupljanje građe, ali bez znanstvenih pretenzija, te “iskopale” ovih petnaest značajnih Splićanki tijekom godine dana. No, nisu nam strana ni empirijski potpirena istraživanja. Nedavno smo imali jedno na temu položaja žene u Splitu uz asistenciju profesorice dr. sc. Anči Leburić na uzorku od jedan posto žena Splita, dakle, s 982 žene. Znate, muškarci su brojčano u Splitu nešto jači: ima ih 52,05 posto, no smrtnost im se povećava nakon tridesete, pa im u srednjim godinama premoć opada.

Kakvi su rezultati istraživanja?

- Između ostalog, vidljivo je koliko malo žena ima vlasništvo nad nekretninama. Živimo u društvu teškog patrijarhata, gdje još uvijek muško potomstvo nasljeđuje većinu ostavštine. No, patrijarhat lako pada na ispitu, primjerice, uzdržavanja žena; one doprinose kućnom budžetu, a često nemaju pravo glasa ni u vlastitoj kući.

Muški jezik

Tina Morpurgo
Koje su heroine novoga vremena?

- Samohrane majke! One su tihi heroji, junakinje često stigmatizirane od konzervativne okoline, a zapravo osuđene uglavnom na vlastite snage oko podizanja potomstva, plaćanja računa, dokazivanja na poslu... Žive praktičnu emancipaciju jer su često “i muško, i žensko”, a istovremeno trpe diskriminaciju na rodnoj osnovi. To je vidljivo u svakodnevnim situacijama, kad ih, primjerice, muški vozači proklinju kao “glupu žensku za volanom”, ne razmišljajući da toj ženi naprosto nema tko drugi odvesti dijete u školu ili vrtić. Na žalost, zbog previše obveza samohrane majke često jednostavno nemaju vremena uputiti se u svoja prava ili “naganjati” zakone koji ih formalno štite.

Što mislite o donesenoj zakonskoj odredbi po kojoj se zanimanja mogu oglašavati i u ženskom rodu?

- Vidite, upravo na tom “lakmusu” vidljivo je koliko je društvo osjetljivo na prava žena. Recimo, riječ “vođa” u našem bogatom jeziku uopće nema ženski ekvivalent, kao ni, recimo “borac”, a često smo sve to - baš mi.

piše lenka gospodnetić