Vjerojatno i nije u krivu, bez obzira na to koliko to smjelo zvučalo, pjesme kakvima su Coce ili Jelavić s lakoćom dosizali zvjezdane trenutke pjevao je i Papić, još ranije, slično, ni bolje ni lošije, po receptu recimo Demisa Rousosa ili Julia Iglesiasa, bilo u grupi “Sol”, bilo samostalno.
No lišen estradizacije, oboružan manirom čovjeka iz naroda, pjesmom dostupan svima, nije se ni trudio mistificirati banalnosti i pjevnost u to vrijeme toliko poželjne i prihvatljive...

Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....