Slobodna Dalmacija

Potkraj prosinca 2000. godine u velikoj dvorani splitskoga Županijskoga suda, prvi put na ovim prostorima izrečena je presuda zbog pranja novca. Poznati dilerski bračni par, sad već pokojni narkoboss Željko Kalebić Kale i njegova supruga Vedrana osuđeni su na jedinstvene kazne – Kale na dvadeset godina zatvora, dok je Vedrana dobila četrnaest godina.

Premijerno u povijesti domaćeg pravosuđa, Kalebićima je oduzeta i imovina koju su stekli ulaganjem zarade od prodaje narkotika u nekretnine, a presuda zbog pranja novca ušla je u pravne zbornike kao prva izrečena na području jugoistočne Europe. Dok je predsjednica sudskog vijeća obrazlagala svoju odluku, najviše razloga za trijumf imao je tvorac opsežnog spisa i zahtjevnog optužnog akta, čije su sve točke u postupku bile dokazane, tadašnji županijski državni odvjetnik Mladen Bajić.

Pionir kaznenog progona pranja novca na ovim prostorima u tom je postupku prvi put primijenio i institut svjedoka pokajnika – iako većina medija za prvog svjedoka pokajnika u Hrvatskoj navodi Tomislava Marinca, malo kome je poznato da je taj status prije njega iskoristio Duje Tomić, upravo u Bajićevu famoznom slučaju Kalebić, kojeg se i danas s ponosom prisjeća.

Optužnica za Loru uz huk s ulice

Nepunih godinu dana nakon izricanja presude koja će (kao jedna od rijetkih citiranih iz skromne hrvatske sudske prakse) ući u pravosudne anale, preciznije sedam mjeseci nakon mitinga potpore tada odbjeglom generalu Mirku Norcu na splitskoj Rivi, u znak podrške bivšim vojnim policajcima osumnjičenima za ratni zločin, u podnožju statue slijepe božice pravde pred zgradom splitskoga Županijskoga suda, zapaljene su svijeće.

Povod za niz prosvjednih akcija koje su tada uslijedile, a koje je pratila bučna gomila na čelu s istaknutim lokalnim političarima, estradnim zvijezdama i nogometnim menadžerima, bilo je uhićenje osmorice pripadnika Vojne policije zbog sumnje da su na smrt premlatili zatvorenike srpske nacionalnosti u Lori 1992. godine. Dok je tih ljetnih večeri slabo svjetlo voštanih svijeća padalo na fasadu splitske palače pravde, Mladen Bajić u svom je uredu pripremao sve detalje istražnog zahtjeva, a zatim i optužnice.

Upravo slučaj koji je privukao veliku pozornost domaćih i stranih medija, prema mišljenju mnogih, odskočna je daska koja je splitskog tužitelja, kao beskompromisnog profesionalca, označila kao jedinog mogućeg nasljednika tadašnjega glavnog državnog odvjetnika Radovana Ortynskog.

S druge strane, izvrsno poznavanje svih sfera u dokazivanju gospodarskog kriminaliteta pomoglo je Bajiću da u pravnim krugovima stekne imidž vrhunskog stručnjaka, a rad na tim spisima, uz ratne zločine, bio je prioritet koji je postavio pred svoje nove suradnike kad je u travnju 2002., za vrijeme koalicijske Vlade, imenovan na funkciju glavnog državnog odvjetnika.

Prve i najbolje godine

U zagrebačku Gajevu ulicu, sjedište DORH-a, Mladen Bajić stigao je zahvaljujući “dalmatinskoj struji” iz Račanove Vlade, koja je splitskog tužitelja percipirala kao bespoštednog borca protiv kriminala. Jedna od glavnih zadaća koalicijske Vlade Ivice Račana bila je suočiti se s problematikom ratnih zločina te procesuirati počinitelje, u općem društvenom ozračju koje je vjerno ocrtavao crnokošuljaški prosvjedni skup sa splitske Rive.

No, taj ispit Bajić je već na slučaju Lora uspješno položio. Novi državni odvjetnik dobro je surađivao s policijom, a čim je došao na čelo tužiteljstva, uočio je sve mane postojećeg sustava i kadra, te je ekipirao zamjenike i uspostavio kvalitetnu suradnju s Haaškim tužiteljstvom, koje je dotad imalo uglavnom loša iskustva s predstavnicima hrvatskog pravosuđa.

Čelična tužiteljica Carla del Ponte s Bajićem je postigla zavidnu komunikaciju, a glavni hrvatski tužitelj otvorio je Pandorinu kutiju ratnih zločina i krenuo u procesuiranje slučajeva Paulin Dvor, Sisak, Osijek... Bodovi koje je prvih godina svog mandata stekao u očima međunarodne javnosti, u prvom redu zahvaljujući kvalitetnoj suradnji s Del Ponte, Bajiću su omogućili respektabilan status koji i danas uživa u bruxelleskim krugovima.

Baš te prve godine Bajićeva prvog mandata, profesionalno gledajući bile su najuspješnije. Državni odvjetnik uživao je autoritet pred bitnim akterima međunarodne javnosti, a na domaćoj sceni nije mu se imalo što zamjeriti, jer je kvalitetno surađivao s relevantnim institucijama – kazao nam je jedan od Bajićevih nekadašnjih suradnika. Uistinu, u njegovu uredu u Gajevoj, svjetla su redovito bila upaljena do kasno navečer, a od svih svojih kolega glavni tužitelj tražio je maksimalan angažman.

Jedina, ali ne i nevažna zamjerka u njegovu prvom mandatu bila je činjenica da je najtraženiji optuženik Carle del Ponte još bio izvan dohvata hrvatskih vlasti, da bi se, pobjedom HDZ-a na parlamentarnim izborima, preciznije imenovanjem Ive Sanadera na funkciju premijera, i to promijenilo:

Sanader je, kako će mnogi tvrditi nakon Gotovinina izručenja Haagu, zbog političkih uvjeta u kojima je stupio na premijersku funkciju, imao legitimitet odraditi ono što koalicijska vlada nije uspijevala pred kraj prvog mandata Mladena Bajića, a Sanaderovim dolaskom na vlast, Carla je konačno je iza rešetaka Scheveningena ugledala svoga najtraženijeg bjegunca.

Vlada na čelu sa Splićaninom Sanaderom 2006. potvrdila je Bajićev drugi mandat, no upravo u tom razdoblju glavni državni odvjetnik postao je sve češćom metom kritičara u medijima i oporbi: optuženici za ratne zločine manje-više našli su se iza rešetaka, uhićenjem Ante Gotovine prestao je postojati posljednji kamen smutnje na relaciji Markov trg - Haag i ono što se očekivalo od Mladena Bajića upravo je područje na kojem se, za vrijeme svog rada u splitskom tužiteljstvu, najviše i dokazao: procesuiranje gospodarskog kriminala i obračun s korupcijom.

No, Bajić je tih nekoliko godina, čini se, više nalik slijepoj božici pravde pred splitskom palačom u kojoj je odradio svoje najznačajnije postupke, a ne energičnom tužitelju kakav doista jest bio zatvorenih očiju pred kriminalom koji je cvjetao u svim porama Lijepe naše, čekao da mu istekne drugi mandat, a umjesto Državnog odvjetništva, korupcijske afere otvarali su mediji.

“Zimski san” u kojem su do prije pola godine mirno drijemali zaposlenici zgrade u Gajevoj, dobar dio Bajićevih kritičara tumačit će kao vraćanje duga Sanaderovoj Vladi koja je potvrdila njegov drugi mandat i odraz svojevrsne politike uzajamnog nenapadanja. Dobri poznanici Mladena Bajića, pak, ni danas nisu sigurni zbog čega državni odvjetnik nije pokazao više inicijative u raskrinkavanju gospodarskog kriminala.

I Brammertz mu vjeruje

Del Ponte s Bajićem je postigla zavidnu komunikaciju

Neki od njih zaključuju: Indikativno je da sve istrage koje su pokrenute posljednjih mjeseci vode upravo prema dobrom dijelu onih koji su prije četiri godine podržali njegovo ponovno imenovanje – zaključio je jedan od naših sugovornika. U razgovoru s pravnicima iz svijeta politike koji su po svojim funkcijama surađivali, odnosno surađuju s našim glavnim tužiteljem, ovih je dana gotovo nemoguće dobiti službenu izjavu o njegovu radu.

Zastupnici SDP-a na čelu sa Zoranom Milanovićem, stranke čiji su članovi bili zaslužni za Bajićev dolazak u ured u Gajevoj, danas su njegovi najoštriji kritičari i najviše mu zamjeraju što u posljednje četiri godine, kako tvrde, nije učinio ama baš ništa da bi se načele bitne korupcijske afere u kojima su sudjelovali visokopozicionirani HDZ-ovci.

Ovi posljednji pak, iako su u početku sa sumnjom izglasali produžetak mandata glavnog državnog odvjetnika držeći ga “kandidatom ljevice”, vjeruju da će im upravo Bajić pomoći u prikupljanju bodova unutar institucija EU-a, u čijim je očima Mladen Bajić davno stekao respektabilan status.

Glavni haaški tužitelj Serge Brammertz, primjerice, ne vjeruje hrvatskoj Vladi, ali zato ima puno povjerenje u državnog odvjetnika Bajića. U dva dosadašnja mandata, Bajić je, čini se, više funkcionirao kao diplomat pravosudnog sustava usmjeren na poboljšanje odnosa s europskom političkom elitom, a ne kao prvi čovjek u sječi beskrajno razgranatih pipaka hrvatske korupcijske hobotnice.

tina disopra

Zastupnici ga ocjenjuju •• Andrija Hebrang (HDZ): ocjena 4 Gospodin Bajić je uspio razlikovati politička podmetanja od stvarnih nedjela. •• Boro Grubišić (HDSSB): ocjena 1 – Kasno Marko na Kosovo stiže ili, još točnije, kako je to lijepo rečeno u “Smrti Smail-age Čengića”, “loš sluga, goreg gospodara”. •• Željko Jovanović (SDP): ocjena 2 – On je sposoban državni odvjetnik čiju ukupnu ocjenu rada bitno umanjuje to što je svoj radni ritam previše usklađivao s ritmom politike te postao ovisan o notama muzike vladajuće stranke. U svakom slučaju, nedovoljno za novi mandat. •• Dragutin Lesar (nezavisni): ocjena: +1 – Nezadovoljan sam njegovim radom u prvom redu zbog intenzivnog tumačenja čl. 114. Kaznenog zakona kojim se ne kažnjavaju poslodavci zbog neisplate plaća radnicima. Bajić je time ostavio potpuno nezaštićene najugroženije slojeve društva, sirotinju i radnike. •• Vesna Pusić (HNS): ocjena 3 – Stručan, pametan, sposoban, ali velika mu je mana što bira slučajeve na osnovi političkih pritisaka. •• Krunoslav Markovinović (HDZ): ocjena 4 – Puno je ladica otvorio, ali ja još uvijek očekujem otvaranje i onih pretinaca u kojima se nalaze slučajevi kao što su Radimir Čačić i njegove tvrtke te Slavko Linić i njegove malverzacije. •• Ivica Pančić (nezavisni): ocjena 0 – Nije zaslužio niti jedinicu, nego čistu nulu. I to, među ostalim, i zbog dvije godine čekanja na kažnjavanje lopova koji su spiskali 600 milijuna kuna u HAC-ovoj pljački na dionici ceste Zadar–Gaženica, gdje je istraga još u nultoj fazi. •• Damir Kajin (IDS): ocjena 2 – Više je Bajić učinio za funkcioniranje pravne države od odlaska Ive Sanadera nego svi državni odvjetnici (računajući i samog Bajića) od 1990. godine do tada, ali kako je njegovo nečinjenje do srpnja prošle godine dovelo do neviđene krađe Hrvatske, to je razlog zašto ne bi trebao dobiti još jedan mandat. •• Boris Kunst (HDZ): ocjena 4 – Napravio je puno na razotkrivanju kriminala i korupcije, te je zaslužio visoku ocjenu. •• Božica Šolić (HDZ): ocjena 3,5 – Od mene će dobiti čistu peticu kad istraži SDP-ov kriminalni imperij koji se zove Grad Zagreb. •• Ivan Čehok (HSLS): ocjena 4 – Gospodin Bajić je vrlo kompetentan, dobro radi svoj posao i profesionalno je ustrojio zahtjevan DORH-ov aparat. Sve što on treba jest da ga pustimo da slobodno obavlja svoj posao bez pritisaka i upletanja, a mi u vladajućoj koaliciji upravo tako i postupamo, pa su i rezultati očigledni. •• Davor Bernardić (SDP): ocjena 2 – Zanimljivo je kako se u samo nekoliko zadnjih mjeseci dogodila poplava afera o kojima se prije “ništa nije znalo”. Priredila Anita Belak-Krile