Slobodna Dalmacija

Desetogodišnji dječak iz Splita s posebnom potrebama na stomatološku uslugu čeka tri godine; dvogodišnja djevojčica s tumorom mozga na snimanje magnetskom rezonancijom u zadarskoj bolnici naručena je tek za deset mjeseci, a medicinske sestre majci, nakon prigovora, savjetuju da ode privatniku i plati 3000 kuna; umirovljenici padaju u nesvijest pred uredima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, gdje se na obnavljanje police dopunskog zdravstvenog osiguranja čeka satima...

To su samo neki od nedavnih primjera funkcioniranja hrvatskog zdravstva, upravo u vrijeme kada bučno najavljivana reforma sustava obilježava prvu godišnjicu. S obzirom na nužnost promjena i poboljšanja, očekivanja cijele javnosti bila su velika. Ministar Darko Milinović u cijelu je priču koncem 2008. krenuo pun elana, na svoju je stranu pridobio i sindikate, što rijetko kojem ministru uspijeva, početkom 2009. na snagu su stupili novi zdravstveni zakoni, krenula je akcija skraćivanja lista čekanja...

Međutim, godinu dana kasnije čini se da se balon ispuhao - pacijenti, sindikati, zdravstveni djelatnici i oporba složni su u ocjeni kako očekivanja nisu ispunjena jer se gotovo ništa nije promijenilo.

Bolničke cijene otišle u nebo

Zapravo, građani su još nezadovoljniji jer su im nametnuti novi izdaci - mogli su, naime, birati između plaćanja većih iznosa participacije ili sklapanja polica dopunskog osiguranja, a usluge im nisu postale dostupnije, što potvrđuje i golem odljev pacijenata u privatne ustanove. Unatoč reformi, naime, veliki broj stanovnika Hrvatske, potvrđuju istraživanja, nije zadovoljan državnim zdravstvenim sektorom, nego zbog brže i(li) kvalitetnije specijalističko-dijagnostičke usluge plaća privatnicima.

U godinu dana građani su, procjenjuje Centar za istraživanje tržišta GfK, na usluge privatnih liječnika potrošili nešto više od 600 milijuna kuna. Privatnike je, naime, prema rezultatima GfK istraživanja, tijekom godine dana posjetilo gotovo milijun Hrvata, a svaki je u prosjeku na zdravstvene usluge, izvan državnih ordinacija, potrošio nešto manje od 660 kuna.

Da je sustav za obične građane u prvoj godini reforme prilično poskupio potvrđuje uostalom i izvješće Državnog zavoda za statistiku, koji je objavio kako su u kolovozu 2009. u odnosu na isti mjesec godinu dana ranije ukupne cijene zdravstva povećane za 18,6 posto, pri čemu su bolničke usluge otišle u nebo - skočile su za 71,8 posto. To su, doduše, iz Ministarstva i HZZO-a odmah osporili, objašnjavajući kako je u bolnicama promijenjen sustav obračunavanja i naplaćivanja usluga, pa podaci iz te dvije godinu nisu za usporebu, no pacijenti potvrđuju da reformu osjećaju na džepu.

- Tijekom posljednje godine dana ipak su se događale dobre stvari u sustavu zdravstva. Primjerice, štedi se sve više, što znači da je i novca sve više, a istodobno stanovnika Hrvatske sve je manje - ironičan je Marijo Drlje, predsjednik Udruge hrvatskih pacijenata. Upozorava i kako se, prema informacijama koje dobijaju od pacijenata, čekanja na specijalističke preglede i dijagnostičke pretrage u konačnici nisu skratila, nego se čak čini da su sve dulja. Na magnetsku rezonanciju u hrvatskim se bolnicama, kaže Drlje, čeka minimalno pet mjeseci, na oftalmološki pregled također pet mjeseci, a na ultrazvučna snimanja različitih organa oko sto dana.

- I sve to s policama osnovnog i dopunskog osiguranja. A ako imate novca, naravno, na pregled ili snimanje možete odmah. Dakle, tko nema novca, neka čeka i pati - ističe Drlje, te napominje kako su u Udruzi hrvatskih pacijenata zabrinuti zbog sve većeg odljeva novca iz državnog u privatni sektor. - Glavni razlog dugog čekanja na specijalitičko-dijagnostičke usluge po nama je upravo to što isti ljudi rade u bolnicama i privatnim ordinacijama. To je, i po mjerilima Svjetske zdravstvene organizacije, sukob interesa, no u Hrvatskoj je dopušteno.

Naš stav je da svima treba omogućiti da se odluče hoće li raditi za privatne ili državne ustanove. Sada, nažalost, ima i liječnika koji rade u bolnici, a imaju svoje privatne ordinacije - ističe Drlje. Stvarno stanje u zdravstvu najbolje se, dodaje, može spoznati kada pacijent bez veza i vezica uzme uputnicu i krene od šaltera do šaltera. Sve drugo je demagogija i šminkanje stvarnog stanja - kaže Drlje.

Zdravlje postaje roba

Ministar Darko Milinović

- Žalosni smo što zdravlje sve više postaje roba, a solidarnost zdravih i bolesnih se uništava. Dokazuje to, uostalom, i činjenica da plaćamo sve više, a dobivamo sve manje. Plaćamo, podsjećam, police dopunskog osiguranja, lijekove s dopunske liste, lijekove koje nisu na listi, te sve češće i usluge privatnika. Jer, ako liječnik preporuči neku pretragu, a u bolnici se na red čeka mjesecima, platit ćemo privatniku - komentira Drlje.

Unatoč takvom stavu Udruge hrvatskih pacijenata, prof. dr. Dujomir Marasović, ravnatelj KBC-a Split, druge po veličini bolnice u državi, naglašava kako postoje egzaktni pokazatelji da je reforma pomaknula puno toga naprijed i nabolje. Sustav je, ističe, financijski konsolidiran i sada može samostalno funkcionirati, bez intervencije iz proračuna, što je preduvjet za svaki daljnji korak. Dr. Marasović priznaje, doduše, da je reforma malo usporena, za što je, kako kaže, kriva globalna gospodarska kriza, a ne Ministarstvo zdravstva i čim se stanje poboljša reforma se vraća u petu brzinu.

Ravnatelj splitske bolnice demantira da liste nisu skraćene, te napominje kako će se skratiti dodatno, čim se gospodarstvo oporavi, a ističe i kako su slučajevi poput desetomjesečnog čekanja bolesnog djeteta na snimanje MR-om u Zadru incidenti, a ne pravilo u zdravstvenom sustavu. Priznaje kako još puno posla ima oko informatizacije sustava, te predlaže Ministarstvu da se uloži u informatiku barem najvećih bolnica jer je to preduvjet za realiziranje daljnjih koraka u sklopu reforme. Spomenka Avberšek, predsjednica Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, međutim, nema ni jedne lijepe riječi za reformu.

- Pet mjeseci nakon donošenja zakona sve je stalo, i već više od pola godine ništa se ne događa. Pitanje je i gdje je nestao ministar zdravstva. On je sve manje ministar, a sve više potpredsjednik Vlade. Stoga sam i premijerku zamolila da vratiti ministra u užarenu fotelju. Funkcija ministra zdravstva jedna je od najtežih i u 2008. godini, dok smo pregovarali, misili smo da smo dobili čovjeka koji je za nju spreman. Međutim, s obzirom na daljnji tijek događaja, žao mi je što smo uopće sudjelovali u tome – oštra je Avberšek.

Zašto je ministar stao?

Podsjeća kako su sindikati inzistirali, a ministar obećao da se zdravstveni novac, odnosno 15 posto koji se građanima skidaju s plaće za zdravstveno osiguranje, izdvojiti iz državne riznice do početka 2010. godine, međutim, ističe Avberšek, to se nije dogodilo. Rok je, produljen do konca godine, međutim, pitanje je, napominje, zašto bi se ministru više vjerovalo. Potvrđuje također da se u primarnoj zdravstvenoj zaštiti ništa nije riješilo, a i u bolničkom sustavu, koji je, kako kaže, tvrd kolač, sve je isto kao i lani.

- Kategorizacija, standardizacija, normativi - nula bodova. Svi su očekivali i sređivanje bolničkih lista, osnovan je Ured za nacionalnu listu čekanja, međutim i on je funkcionirao svega pet mjeseci. Reforma je ovoj državi nužna, međutim građanima ne treba reforma koja ih samo lupa po džepu - ističe Avberšek. Podsjeća kako je mandat ministra Milinovića ušao u treću godinu, te kako mu zapravo još preostaje samo godina dana pravog djelovanja, budući da je poznato kako se godinu dana prije izbora ne radi ništa ozbiljno

 - Pitamo zašto je ministar stao, što misli dalje, hoće li tijekom godine dana koja mu preostaje uspjeti napraviti nešto ozbiljno? Malo je vjerojatno, s obzirom da je sve stalo, pa se opet mora krenuti iz početka. Reforma je počela tako što je ministar za skraćivanje lista čekanja za MR i CT angažirao privatne ordinacije, nakon čega su trebale nastupiti promjene u bolnicama, odnosno liste su se trebale skratiti uvođenjem druge smjene.

Sada ministar opet najavljuje uključivanje privatnika. Ponovno smo na početku, a ne može ova država više podnositi te početke. Podsjećam i da je ministar javno rekao kako će, ako reforma ne uspije, podnijeti ostavku – zaključuje Avberšek.

Dopunski porez

Dr. Dragomir Petric, predsjednik Hrvatske udružbe obiteljske medicine pohvaljuje jedino uvođenje ponavljajućih recepata, koji kronične bolesnike riješavaju nepotrebnih odlazaka liječniku. Kao dobra stvar, dodaje, zamišljeni su i interni bolnički recepti, koji omogućuju da bolnički specijalisti pacijente upućuju na dodatne pretrage, pa oni ne moraju vraćati obiteljskom liječniku, no to, ističe dr. Petric, na većini odjela još ne funkcionira.

- Sustav plaćanja, veličina timova, informatizacija, kriteriji za popunjavanje mreže, pitanje dežurstava, protok liječnika. Sve su to problemi koje treba riješavati, a koji se još, iako su udruge dale svoje prijedloge, nisu maknuli s mrtve točke - kaže dr. Petric. Prof. dr. Rajko Ostojić, SDP-ov zdravstveni strateg ističe kako nikad nije ni bila riječ o zdravstvenoj, nego isključivo financijskoj reformi.

- Na žalost nije se pomaknulo ništa, osim što je građanima uveden porez. Ako više od 50 posto građana plaća nešto, kao što je slučaj s takozvanim dopunskim osiguranjem u Hrvatskoj, onda se to nešto ne može nazvati dopunsko i dobrovoljno, nego je riječ o porezu. U normalnim državama dopunsko osiguranje ima 10 do maksimalno 20 posto građana – ističe dr. Ostojić.

DIVNA ZENIĆ

Milinović: Armirali smo temelje reforme i smanjili dugove za 5,5 milijardi kuna •• Iz Ministarstva zdravstva poručeno nam je kako se rezultati prve godine reforme još obrađuju, zbog čega nam ih nisu dostavili, niti su komentirali nezadovoljstvo pacijenata. No, podsjećaju kako su, prema ranije obrađenim podacima, rezultatima zadovoljni. Ministar Darko Milinović je, naime, nakon deset mjeseci provođenja reforme, istaknuo kako je reforma na stabilnim armiranim temeljima, te nezaustavljivo ide dalje. Deset mjeseci zdravstveni je sustav stabilan, bez gomilaganja novih dugova, a stari se saniraju, istaknuo je Milinović. •• Dodao je kako bi bez reforme ukupni dugovi zdravstva na kraju 2009. godine dosegnuli 8,5 milijardi kuna, zbog čega bi sustav bio doveden do kolapsa. Umjesto toga, naveo je Milinović, dugovi nakon deset mjeseci iznose tri milijarde kuna. •• Zahvaljujući reformi, HZZO je tijekom 2009. godine prihodovao tri milijarde kuna više zbog uvođenja novog sustava participacije i dopunskog osiguranja. Dopunsko osiguranje u 2008. je, primjerice, plaćalo 659 tisuća osiguranika, a u prvih šest mjeseci 2009. broj osiguranika porastao je na 2,5 milijuna, među kojima police dopunskog osiguranja osobno plaća 1,2 milijuna osiguranika, a za ostale to čini država.

Dalmatinci najnezadovoljniji Najnezadovoljniji su, barem prema rezultatima istraživanja, stanovnici Dalmacije, gdje su otprilike dvije trećine ispitanika barem jednom posjetile privatnog liječnika, dok je u Slavoniji to učinila njih trećina, a ukupno 45 posto građana potvrđuje da je barem jednom bilo u privatnoj liječničkoj ordinaciji.

Problemi obiteljskih liječnika Primarna zdravstvena zaštita - pohvalno je uvođenje ponavljajućih recepata za kronične bolesnike, sve ostalo je isto kao i prije reforme, pa obiteljski liječnici i dalje zbrinjavaju svega 30 posto potreba pacijenata, a bolnice preostalih 70 posto, iako je u uređenim sustavima obrnuto

2000 kuna za dan liječenja Bolnički sustav - uvođenje jedinstvene stope participacije od 20 posto, te plaćanje prema dijagnostičko-terapijskim uslugama, a ne više po danima ležanja u bolnici znatno je poskupilo liječenje za one koji nemaju dopunsko osiguranje. Stižu računi od tisuću, dvije kuna (maksimalno je tri tisuće) i za samo jedan dan liječenja, pacijenti su šokirani, a bolnice nude i otplatu na rate. Istodobno, liste čekanja nisu skraćene