Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

EU raspisuje natječaje za slanje ribarica u rezalište, a interesa ne manjka. A da i tvornice pošaljemo u istom smjeru? Mate, Kaštela

Detalji o usluzi >

Spektar

Objavljeno 23.01.2010. u 11:31

KAKO JE ZAGREBAČKA OBITELJ ROGINIĆ, NAKON PUNO ČEKANJA I NEIZVJESNOSTI, USPJELA KAO PRVA u našoj zemlji OSTVARITI ONO O ČEMU SANJAju tisuće POTENCIJALNIH POSVOJITELJA

Prvi smo u Hrvatskoj uspjeli usvojiti dijete iz Afrike

Naša mala curica, kojoj smo dali ime Hana, živjela je u domu u nemogućim uvjetima. Majka se zbog bolesti nije mogla brinuti o njoj, a kad se ta žena odrekla roditeljskog prava, posvojenje je bilo završeno. Za sve pravne radnje i agencijske pristojbe plati

Skoro četiri tisuće Hrvata nadaju se posvojenju djeteta, ali naš državni aparat radije djecu drži u domovima do iznemoglosti pa ne čudi podatak da više od 1600 potencijalnih posvojitelja čeka preko tri godine. Čak ni mnogima među njima molbe i molitve ne budu uslišene.

No tračak nade ili, bolje rečeno, putokaz, može im pružiti pionirski primjer zagrebačke obitelji Roginić o čijim smo nastojanjima pisali prije nekoliko mjeseci. Danas, pak, njihov je plan realiziran: kao prvi u Hrvatskoj uspjeli su posvojiti dijete iz inozemstva i dovesti ga iz Etiopije u Zagreb!

Djeca na mukama

- Skoro godinu dana trajala je cjelokupna procedura, a prije mjesec dana supruga i ja konačno smo otputovali u Etiopiju, nakon što nam je agencija odradila inicijalne dogovore. Iako smo bili daleko od naše troje djece, ovaj nam je Božić zaista bio poseban jer nam je baš na taj dan stiglo odobrenje za posvojenje.

Etiopija je pravoslavna zemlja pa je njihov Božić kasnije, a 25. prosinca bio je radni dan. Na sudu je bila prisutna i biološka majka koja se odrekla roditeljskih prava koja je sudac prenio na nas. Time je posvojenje završeno. Naša djevojčica bila je u domu jer se majka nije mogla zbog bolesti brinuti za nju.

Djeca u domu često nemaju ni pelene

Tamo djeca prvo idu u državni dom bez obzira jesu li napuštena ili im se znaju roditelji. Nakon dva mjeseca, ako nitko ne pita za dijete, ono može na posvojenje. A za djecu kojima se znaju roditelji, to je rok da se roditelji eventualno predomisle. U pravilu njihova procedura traje devet mjeseci.

Pravne radnje i agencijske pristojbe platili smo oko deset tisuća dolara - prepričava nam Đani Roginić, ponosni otac male Hane, kojoj su obiteljsko prezime Roginić upisali u službenim etiopskim spisima, a sada se čeka pravno rješenje Općinskog suda u Zagrebu. - Članovi naše šire obitelji bili su jako iznenađeni odlukom o posvojenju. Svi su nam govorili: pa već imate troje djece i to je u današnje vrijeme puno...

Međutim, nitko nije negativno reagirao. Naravno, kako je vrijeme odmicalo, ta ideja prihvaćena je u potpunosti tako da su nas na aerodromu na povratku dočekali i obitelj i prijatelji s pljeskom i suzama radosnicama. Vjerujte, bilo je jako emotivno...

‘Kad će netko doći po mene?’

Uglavnom, ne bojim što je ona druge boje kože. Možda će se i susresti s time u odrasloj dobi, ali za to je treba dobro pripremiti, da se bori za sebe i ne obazire na eventualne zlobne komentare o toj temi. Ona mora vjerovati i spoznati da ima puno drugih koji je prihvaćaju i koji tu razliku uopće ne primjećuju. Kao ni mi...

Do sada nismo imali nikakvih neugodnosti po tom pitanju, dapače, i u našem veleposlanstvu u Kairu i u svim ostalim državnim tijelima koja su zadužena za tu vrstu procesa, kada smo rekli što namjeravamo, bili su jako srdačni.

Pozdravili su naš naum i pomogli na svakom koraku kada smo to tražili - nastavlja priču otac Đani. No smeta mu hrvatsko zakonodavstvo i apsurdno spori pravni sustav. - Naši zakone previše brane prava roditelja, a ne djece, i smatram da se to mora hitno mijenjati.

U domovima djeca sanjaju o obitelji. S druge strane, postoje predivni potencijalni posvojitelji, ali zbog silnih zapreka oni ne mogu do djece. Voljeli bismo posvojiti još jedno dijete, i to iz Hrvatske. To će pričekati nekoliko godina da ovi mlađi malo odrastu (kćeri nam imaju po 15, sin dvije godine), dok je prinova još uvijek prava beba.

U nedjelju će napuniti sedam mjeseci. Ako još jedno posvojenje ne bude izvedivo, ne isključujemo udomiteljstvo kao mogućnost. Posvojenje iz Etiopije više neće biti u opciji jer je skupo. Raspitivali smo se za posvojenja i u drugim afričkim državama, ali je gotovo neizvedivo jer treba tamo živjeti do godine dana.

Postoji naša katolička misija u Nigeriji te sam se preko njih raspitivao, ali mi je rečeno gotovo isto. I u Kongu postoje naši misionari, ali zbog ratnih okolnosti tamo je opasno boraviti.

Roditeljima se daje rok za odluku o davanju djeteta na usvojenje

Supruga i ja sada financijski pomažemo afričkim obiteljima preko katoličkog Doma za nezbrinutu djecu u Zagrebu i naših misionara u Nigeriji - završava intimnu ispovijest otac Đani Roginić. Jedno je očito iz priče bračnog para Roginić: jednostavnije je posvojiti dijete iz daleke Etiopije, nego iz Hrvatske. Zar ne bi bilo humanije podržati posvojitelje da djeci u domovima pruže pravi dom i tako ih poštede traumatičnih iskustava?

Roditelji na mukama

- Djeca, bez obzira na nacionalnu pripadnost, imaju pravo na obitelj i zadovoljavanje svih potreba. Pozdravljamo smanjenje broja djece u institucijama bez obzira na kojem kontinentu i državi se nalazila. Istodobno izražavamo žaljenje što naši državljani ulaze u proceduru posvajanja u drugim državama, pored velikog broja djece u institucijama Republike Hrvatske.

Mi želimo i nastojimo da svi oni koji odlučuju o sudbinama djece u ustanovama, pri donošenju odluka razmatraju kao prioritet interes djeteta, a ne interes i potrebe njihovih bioloških roditelja, što se nažalost događa u praksi! - jasna je Edita Maretić, ravnateljica splitskog doma “Maestral”, u kojem djeca prosječno čekaju sedam godina na posvojenje!

- Potpuno je apsurdno da samo jedan sudac na splitskom sudu rješava slučajeve lišavanja obiteljske skrbi. Imali smo jedan slučaj kada smo čak šest godina čekali da se pronađe rješenje za našeg štićenika.

Suce bi trebalo dodatno educirati, bilo bi poželjno da dođu i u domove pa da vide kako ta djeca žive i koliko je važno brzo reagirati u svakom slučaju - objašnjava Jasna Ćurković Kelava, ravnateljica Doma za nezbrinutu djecu Zagreb, naglašavajući kako su nam zakoni dobri, ali provedba nije zadovoljavajuća.

S njezinim mišljenjem slaže se i Iliana Stojanović, ravnateljica dubrovačkog doma “Maslina”. Muke roditelja koji žele pružiti dom najbolje može opisati Ivan Gotovac, predsjednik Udruge posvojitelja “Lanterna”, koji smatra da je prava sramota za hrvatsku birokraciju što je jednostavnije posvojiti dijete iz inozemstva.

piše jure jerić

U paklu Etiopije pati 4,6 milijuna siročića

Naše dijete je stiglo uglavnom u dobrom stanju, premda su joj uvjeti u Etiopiji bili užasni. Domovi su jako hladni, spavaju po tri-četiri bebe u jednom krevetiću, nemaju pelene pa im stavljaju nekakve krpe kao zamjenu, koje, naravno, promoče pa sva djeca imaju goleme osipe.

Tijekom dana im prostru debele deke na travu da se malo osunčaju, ali budući da bebe tada nemaju nikakve pelene, piške tamo gdje se igraju pa se u tome valjaju.

Pravi užas i katastrofa! Sva sirotišta izgledaju poput zatvora jer se boje da im ne ukradu djecu. Ne treba ni spominjati smrad koji se širi cijelim domom. Uzeli smo dijete iz američkog doma koji je nešto bolji, jer ima zidove.

Državni domovi tek su obični šatori u koje ‘natrpaju’ na stotine jadne djece - prepričava Đani Roginić svoja mučna saznanja iz Etiopije u kojoj ima 4,6 milijuna siročadi.

Samo je pogled bio živ

Dom je najgore rješenje, a to dokazuje nedavni primjer jedne obitelji koja je posvojila bebu iz splitskog ‘Maestrala’. Samo je pogled otkrivao da je živa. Godinu dana poslije to dijete govori, hoda. Obitelj je nezamjenjiva - iskren je Ivan Gotovac.

Ministarstvo hladnoće

Prema odredbama Obiteljskog zakona za posvojenje djeteta potreban je pristanak roditelja djeteta, osim u slučajevima kada je roditelj lišen roditeljske skrbi, poslovne sposobnosti ili ako je maloljetan, a nije sposoban shvatiti značenje posvojenja.

Ako navedene zakonske pretpostavke nisu ispunjene, dijete bez odgovarajuće roditeljske skrbi ne može biti posvojeno - kaže nam Zora Lažeta, glasnogovornica u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi.

A na pitanje ‘smatraju li emocionalnim zlostavljanjem dugotrajno laganje roditelja udomljenoj djeci da će ih povesti kući’, ona odgovara na jednako birokratski način:

- Sigurno je da dugotrajni boravak djeteta u ustanovi za djecu ne može optimalno zadovoljiti sve djetetove potrebe, pa su aktivnosti sustava socijalne skrbi usmjerene, među ostalim, i na osiguranje kvalitetne udomiteljske skrbi za dijete, kao one koja bolje odgovara na potrebe djeteta u situacijama kad izostane skrb bioloških roditelja, a još nisu stvorene pretpostavke za posvojenje djeteta ili povratak u vlastitu obitelj - završava Lažeta skrivajući se iza zakonskih odredaba koje nikako nije lako objasniti djeci iz doma kada svakodnevno pitaju: ‘Kada će netko doći po mene?’.