| Za razliku od Goldsteina, koji drži da je Bozanić došao ‘do pola puta’, Svete smatra da je napravio diverziju |
| piše damir pilić |
Nedavni posjet kardinala
Josipa Bozanića Jasenovcu izazvao je različite reakcije, od ocjene da se radi o “historijskom posjetu” do prozivanja kardinala zbog izostanka molitve za žrtve nad kriptom s njihovim zemnim ostacima. Kad je samo koji tjedan kasnije Bozanić u posjetu Daksi, otočiću kod Dubrovnika na kojemu su 1944. partizani strijeljali nekoliko desetaka dubrovačkih civila, obavio kompletan obred počasti žrtvama, uključujući i molitvu, našoj se redakciji javio Zdenko Svete, partizanski veteran i bivši ambasador Titove Jugoslavije u Vatikanu, iziritiran dvojakim odnosom Kaptola prema žrtvama ustaša i partizana.
- Svim tim ljudima, njih 48 ili 50 koji su pobijeni na Daksi, prije toga je i sudio Vojni sud 8. divizije i 26. divizije, kojemu je na čelu bio major Sesardić - kazao je Svete, dodavši kako je isti sudac kao predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske 1971. odbio suditi Draženu Budiši, jer je smatrao da protiv njega nema dovoljno dokaza.
- Za dvije trećine osuđenih na smrt utvrđeno je da su bili agenti Gestapoa i ustaške tajne službe. To su bili konfidenti ustaško-njemačke vlasti koji su izravno prokazali i postigli da se svi dubrovački Židovi i Srbi prognaju i potjeraju, a oni su prigrlili njihovu imovinu. To je sastav ubijenih na Daksi.
Na naše pitanje jesu li presude morale biti tako drastične, Svete podsjeća da se suđenje odvijalo u ratnim uvjetima, u kojima se donose samo dvije vrste presuda: smrtna kazna ili oslobađanje. Što se tiče Bozanićeva posjeta Jasenovcu, bivši stanovnik Vatikana smatra da je ono što je kardinal tamo izgovorio - “nezamislivo”.
- On je došao u Jasenovac da osudi, pljune i traži revanš nad komunistima, a najmanje 10.000 komunista ubijeno je u Jasenovcu. I tu ja zamjeram Slavku Goldsteinu na njegovu otvorenom pismu Bozaniću. Smatram da je to bio malograđanski postupak - kaže Svete, na što ga podsjećamo da je upravo Goldstein prvi kritizirao ponašanje Bozanića u Jasenovcu.
Preobzirni Goldstein
- Bio je preobziran prema Bozaniću - tvrdi Svete. - Goldsteinova kritika jedna je pristojna građanska kritika jedne nedopustive kardinalove geste. Za razliku od Goldsteina, koji drži da je Bozanić došao ‘do pola puta’, ja smatram da je Bozanić u Jasenovcu napravio diverziju. Nije htio prozvati zločinaštvo NDH, jer mu je namjera da izjednačavanjem Bleiburga i Jasenovca, kao dva zločina iste težine, pretvori Bleiburg u nacionalni praznik hrvatske nacije.
Napasti Tita u Jasenovcu ima smisla samo u kontekstu pretvaranja Bleiburga u najvažniju nacionalnu historijsku dogodovštinu. Bivši Titov ambasador spominje kako je kardinal Bozanić još prije dvije godine u Puli partizane nazvao zločincima, pozivajući se na Rezoluciju Vijeća Europe koja osuđuje nacizam, fašizam i komunizam. Međutim, kako primjećuje Svete, kardinal je tom prilikom prešutio kako se u trećoj točki te rezolucije kaže da su “neke komunističke partije doprinijele društvu i razvoju demokracije”.
- Te se partije ne imenuju, ali to ne može biti nitko drugi nego jugoslavenska i talijanska komunistička partija, te donekle francuska - uvjeren je Svete. - Ako je tko pomagao oslobodilačkim kolonijalnim pokretima, to su bili jugoslavenski komunisti. Ako je tko pomagao emancipaciji radničke klase, to su bili jugoslavenski komunisti. Ako je tko pomagao ostvarenju socijalne pravde u društvu, to su bili jugoslavenski komunisti. A Bozanić sve poistovjećuje, trpajući u istu vreću i Tita, i Pola Pota, i Staljina!
Samo Šeper Crkvu spašava
Svete tvrdi kako je “naš hrvatski katolicizam uvijek sve pogrešno radio, osim donekle kardinala Šepera”, s kojim je, kako kaže, imao odnos baziran na međusobnom povjerenju, budući da je upravo Šeper bio ispovjednik njegove sestre koja je 1940. otišla u časne sestre klarise.
- Jedino je on bio spreman provesti modernizaciju Katoličke crkve nakon Drugog koncila, ali je raspoloženje među tadašnjim biskupima i velikim dijelom klera bilo previše ustašoidno za bilo kakvu modernizaciju, a čini mi se da je tako i danas. Recimo, Katolička crkva u Njemačkoj ogradila se od svoje uloge u nacizmu i osudila vlastito ponašanje u tom vremenu, a jedina Katolička crkva na svijetu koja takvo ponašanje neprestano obnavlja i traži obračun s komunistima, jest Katolička crkva u Hrvatskoj.
To se vidi s obzirom na politiku koju je dosad vodila Katolička crkva u Hrvatskoj, a koja je sva usmjerena na rehabilitaciju ustaša, NDH i Bleiburga. U tom kontekstu Svete ističe primjer dubrovačkog biskupa Želimira Puljića koji je prije tri godine na Bleiburgu izjavio kako je “neporažena i izdana hrvatska vojska na ovom Bleiburškom polju prepuštena komunističkim ubojicama”.
- Ej, neporažena! Ej, hrvatska! Ej, izdana! Niti je neporažena niti je hrvatska, a ako ih je tko izdao, to nismo mi - kaže Svete. Bivši ambasador u Vatikanu smatra da postoje tri glavna razloga zbog kojih je Katolička crkva u Hrvatskoj ostala jedna od najkonzervativnijih crkava u svijetu.
- Prvo, nisu se mogli osloboditi svoje uloge u Drugom svjetskom ratu. Drugo, za njih je NDH bila idealna država za katoličku ekspanziju do Drine. Ali ključni razlog njihova konzervativizma - za razliku od latinoameričke Katoličke crkve, koja je ozbiljno zagrizla i uključila se u rješavanje društvenih problema - i njihova paničnog straha od komunista leži u činjenici da je jugoslavenski samoupravni socijalizam isuviše involvirao katolički interes, jer je običnog čovjeka želio napraviti tvorcem svoje sudbine.
To je bila izravna konkurencija na tržištu ljudskih duša, gdje su teologiju oslobođenja provodili i predvodili upravo jugoslavenski komunisti.
Crkva i dijalog
Pogledajte samo što se u Hrvatskoj događa s Komisijom “Justitia et pax”: to je crkvena institucija koja je osnovana na Drugom vatikanskom koncilu, namijenjena isključivo dijalogu s ateistima, a prvenstveno s komunistima.
Međutim, Katolička crkva u Hrvatskoj svoju je Komisiju “Justitia et pax” pretvorila u glavni poligon za progon komunista, demonstracijama na Trgu maršala Tita u Zagrebu i sl. Tako Crkva, dakle, shvaća dijalog - zaključuje Svete.
|
I Napolitano je bacao fašiste u fojbe
Kad je talijanski predsjednik Giorgio Napolitano pred koju godinu javno optužio jugoslavenske partizane za bacanje talijanskih fašista u fojbe širom Istre i oko Trsta, bio sam zaprepašten.
Upravo on mi je za vrijeme mandata u Vatikanu bio veza s Komunističkom partijom Italije Enrica Berlinguera, i odmah sam se sjetio kako mi se Napolitano hvalio kako je i sam, kao talijanski partizan, sudjelovao u bacanju fašista u fojbe, samo ne u Trstu, nego oko Napulja. Zašto mu je onda trebalo optuživati naše partizane? - čudi se Zdenko Svete.
|
Srbi u Savi
Moj politički život počeo je 25. kolovoza 1941., na srušenome mostu u Slavonskom Brodu, kad sam gledao kolonu od nekoliko tisuća Srba koje su ustaše vodili na pontonski most. Ubili su bar 300-400 ljudi, čija su tijela otplovila niza Savu.
Moj otac je bio HSS-ovac i predratni gradonačelnik Bosanskog Broda, i tog dana mi je rekao: “Moramo braniti ovaj narod, moramo braniti Srbe.” I tako sam sa 17 godina postao skojevac, odmah drugi dan nakon pokolja - kaže Svete.
|