SPLIĆANIN DRUGI PUT ZAREDOM POSTAO JE SVJETSKI PRVAK U DULJINI PRELETA PAPIRNATIH AVIONA
 |
| Jovica Kozlica predstavljat će Hrvatsku na skorašnjem Svjetskom kupu u Meksiku u kategoriji papirnatih aviona formata A4, a naš novinar bacat će tamo avion izrađen od papira formata A3... /Paun Paunović/Cropix |
| Dočekala me moja ekipa sa Splita 3. Moja Getaldićeva ulica bila je crvena od bengalki. Jedino nam je veliku feštu poremetio šokantan poraz Hajduka od Varteksa |
| piše milorad bibić |
Oprostite, ali ovaj razgovor moram početi pitanjem: što to normalnog čovjeka može motivirati da se počne natjecati u bacanju papirnatih aviona u dalj!?
- Mogu li ja vama postaviti protupitanje: što to normalnog čovjeka može motivirati da se počne natjecati u bacanju koplja!?
Bacanje koplja je atletska olimpijska disciplina, to je sportska disciplina, a bacanje papirnatih aviona je, oprostite što tako naglas mislim – zajebancija, a ne sport!
- Bi li vi meni objasnili razliku između bacanja koplja i bacanja, kako ih vi zovete, papirnatih aviona?
Čudim vam se što to uopće uspoređujete. To je isto kao da se sad izmisli nogomet u kojem se umjesto lopte igra bombom, kamenom, tikvom ili željeznom kuglom, pa ga ona momčad koja u tom nogometu postane prvak svijeta počne uspoređivati s ovim pravim nogometom...
- Ta vaša usporedba nema veze s onim što vam ja hoću kazati. A želim reći da je tehnika bacanja papira u dalj jednaka tehnici bacanja koplja, da je baciti papir formata A4 pedesetak metara kao da bacač koplja baci svoju atletsku alatku 150 metara. Uz to, mi sami izrađujemo ono što bacamo u dalj...
Ovo je treći put da vam govorim riječ oprostite... Sad ću i četvrti put: oprostite, ali je li vi to mene zajebajete!?
- Ne, ja mislim da vi zajebajete mene!
Salzburško ludilo
OK, onda vam želim da bacanje papira u dalj ekspresno postane olimpijski sport i da vi kao aktualni svjetski prvak sudjelujete na Olimpijskim igrama u Londonu 2012. godine. I da Hrvatskoj donesete zlatnu medalju!
- Samo vi nastavite sa zajebancijom... Nego, znate li koliko je natjecatelja sudjelovalo na Svjetskom prvenstvu održanom prošlog vikenda u Salzburgu? Bilo nas je 253 iz 85 država svijeta. A u kvalifikacijama za odlazak na završnicu Svjetskog prvenstva – Red Bull Paper Wings – u Salzburgu sudjelovalo je točno 37.017 natjecatelja iz 85 država koji su na 613 kvalifikacijskih turnira željeli izboriti sudjelovanje na finalu Svjetskog prvenstva u Salzburgu. Hrvatsku smo predstavljali nas četvero: Ivan Jović, Josip Medić, Boris Ivkić i ja.
Kako ste vi došli do Salzburga?
- Kao aktualan svjetski prvak! Dobio sam pozivnicu da branim naslov najboljeg na svijetu. I opet sam bio najbolji. Smijete mi se vi, smije mi se pola Splita, a ja dupli prvak svita!
Samo mi nemojte reći da vas opet zajebajem, ali stvarno me zanima je li to ikoga na svijetu zanima osim vas koji se igrate bacanja papira u dalj...
- Da samo znate kako je ovo Svjetsko prvenstvo bilo besprijekorno organizirano!? Natjecanje je održano u prekrasnoj staklenoj Red Bull dvorani u Salzburgu. Na tribinama je bilo oko 2000 gledalaca. Među njima veliki broj glumica, manekenki, pjevačica, celebrityja, sportaša, biznismena... Navijanje je bilo gotovo pa frenetično, a prvenstvo je pratilo, dobro me slušajte – 40 TV kuća iz cijelog svijeta! Bilo je novinara sa svih kontinenata, čak i izravni radio prijenosi za Južnu Ameriku... Ludilo!
Bijeg od kamera
Rekli ste mi da ste otišli u Salzburg kao aktualni svjetski prvak. A kako ste prvi put postali svjetski prvak?
- Bilo je to prije tri godine. Ekipa iz ulice mi je rekla da je na splitskom FESB-u neko natjecanje u bacanju papira u dalj. Otišao sam tamo, puklo me je da i ja bacim papir... Od formata papira A4 učinio sam avion, bacio ga i – bio najbolji! Bacio sam avion 28 metara.
Tad su me pozvali na prvenstvo Hrvatske, mislio sam da je to zajebancija... Kakvo prvenstvo Hrvatske!? E, ali je bila istina, otišao sam i postao državni prvak bacivši papir 30 metara. Kao prvak Hrvatske otišao sam na Svjetsko prvenstvo i s daljinom od 39,43 metra osvojio zlatnu svjetsku medalju...
Sad ste papir formata A4 bacili 54,43 metra!
- To je moj osobni rekord, tu daljinu sam postigao baš u finalu Svjetskog prvenstva i tako obranio naslov svjetskog prvaka. Ta duljina je malo veća od duljine pola nogometnog igrališta. Ali, sad želim postati i svjetski rekorder. Službeni svjetski rekord drži Amerikanac Tony Felch s daljinom od 58,82 metra. Taj svjetski rekord star je 24 godine...
Što vam je donio naslov svjetskog prvaka u bacanju papira udalj?
- Zlatnu medalju! Najviše mjesto na pobjedničkom postolju, meni u čast svirala se hrvatska himna... Pa onda špalir novinara, mikrofoni, kamere... Jedino me nerviralo stajanje pred kamerama. Godinama sam redatelj i realizator na splitskoj Televiziji Kanal 5, tako da mi je kamera preko glave. Pogotovo kad sam morao biti ispred kamere...
Uživanje u lupinzima
... Stvarno isto kao da ste svjetski prvak u bacanju koplja!
- E, ali svjetski prvak u bacanju koplja ne može uživati u nagradi u kojoj sam uživao ja: u polusatnoj ludoj akrobatskoj vožnji alfa jetom!
Zar je uživanje letjeti u tom „malom ratnom migu“!?
- To mogu doživjeti samo rijetki sretnici. Red Bull ima takva dva aviona. Unutra ne možeš i da istreseš milijun eura. E, ali svjetski prvak u bacanju papira u dalj može. Unutra smo bili pilot i ja. Popeli smo se na 4000 metara, a onda je počelo – ludilo! Akrobacije, lupinzi, a na kraju – pikiranje kljunom prema zemlji! Želudac mi se popeo u oči, oči su došle u pete, pete su se popele na ramena...
Nešto nedoživljeno, nešto nezaboravno! Znam, mnogi će misliti da normalan čovjek u toj situaciji mora umrijeti od straha, ali ja sam uživao. Iako, to moram priznati, malo sam se sledio kad sam vidio kako se približavamo zemlji s kljunom aviona prema dolje, ali kad smo došli na stotinjak metara od zemlje, pilot je izvukao avion i poletio u nebo...
Kakav je bio doček svjetskom prvaku u Splitu?
- Ludilo. Dočekala me moja ekipa sa Splita 3 i sa Smrdečca. Moja Getaldićeva ulica bila je crvena od bengalki. Jedino nam je veliku feštu poremetio šokantan poraz Hajduka od Varteksa. A kako smo svi mi Torcida, bili smo radi toga u velikom bedu...
Trenirate li redovito bacanje papira u dalj? Možda na stadionu RNK Split zajedno s bacačima koplja splitskog ASK-a?
- Prije ovog Svjetskog prvenstva zadnji put sam papir bacio u dalj na prošlom Svjetskom prvenstvu, a idući put ću ga baciti na idućem Svjetskom prvenstvu!
Supermuškarci od papira
Imate li neku specijalnu tehniku pravljenja letjelice od papira kad ste već tri godine najbolji na svijetu?
- Važno je znati da se baca papir standardnog A4 formata. I to od službenog papira koji osigurava organizator svakog natjecanja. Papir se može modificirati jedino presavijanjem. Nije dopušteno paranje, trganje, lijepljenje, rezanje, klamanje ili osiguravanje ravnoteže! Tako nalažu pravila Svjetske federacije. Ja pravim nešto između aviona i rakete. Imam jednu svoju tehniku presavijanja papira...
Zar postoji Svjetska federacija u bacanju papira u dalj!?
- Da. Zove se Paper Aircraft Association – PAA. Postoje međunarodna pravila za sve tri kategorije, a to su: duljina preleta, trajanje leta i akrobacije! Sva natjecanja moraju se održavati u zatvorenom prostoru, bez imalo vjetra. Duljina se mjeri laserskim uređajem, vrijeme trajanja leta elektronski, postoje specijalni suci koji vrednuju umjetnički dojam u kategoriji akrobacije...
Kako se ovaj razgovor približava kraju, vi me sve više uvjeravate da je bacanje papira stvarno sport... Evo jednog laičkog pitanja: smije li se papir formata A4 samo zgužvati i bacati u dalj?
- Smije, ali ga nećete baciti daleko i sigurno ćete osvojiti posljednje mjesto.
Smijem li vas pitati što o vama kao svjetskom prvaku u bacanju papira udalj misle vaši roditelji?
- Otac i mater navikli su na moje raznorazne budalaštine, pa im ovo nije – ništa novo!
Hvala vam na iskrenosti. Nego, znate li da ste vi koji se bavite tim paperwingsom zapravo – supermuškarci!
- Kako?
Rekli ste mi da tu postoje tri kategorije: da je najduži, da traje dugo i da čini akrobacije! Zar to nije san svakog muškarca!? I žene, dakako!
- Odlično! Sad ću to odmah proslijediti svima koji se bave paperwingsom. A onda trčim u posjet splitskom minitsru sporta Ivanu Veštiću. Kad se on nije sjetio pozvati svjetskog prvaka iz Splita, pozvat ću se ja sam. Kao svjetski prvak iz Splita zaslužio sam od svog rodnog grada kakvu-takvu stipendiju...
Zimsko kupanje
Zaljubljen sam u zimsko kupanje i picigin. O piciginu na Bačvicama se sve zna, ima od mene puno poznatijih i uspješnijih splitskih piciginaša koji o toj našoj velikoj radosti mogu govoriti relevantnije od mene. Ja ću reći samo to da se na Bačvicama kupam barem 300 puta godišnje. U toku cijele godine. Poseban mi je gušt zimsko kupanje. I to po kiši. Divota. Vjerujte!
|
Meksikanci i svinjska gripa
Dok smo putovali u Salzburg, slušali smo na radiju o svinjskoj gripi koja se pojavila u Meksiku. Komentirali smo to, a kad smo došli na službenu večeru, do nas su sjedili – Meksikanci! S nama su se rukovali, ne možeš sad pobjeći od ljudi i reći im: „Slušajte, Meksikanci moji, kod vas se pojavila svinjska gripa i mi vam moramo biti šta dalje od vas!“ Baš su bili simpatični sa onim sombrerima, nasmijani, veseli... Super su!
|