SPLITSKI PROFESORI SLOŽNI S MINISTROM PRIMORCEM − TREBA POTICATI KRITERIJ IZVRSNOSTI
| Studiranje na teret države potpuna je utopija, drži Slobodan Prosperov Novak, ali dodaje da je sretan što studentski bunt postoji, jer ovo je prvi put da oni prosvjeduju zbog stvari koje nemaju veze s grahom i jogurtom |
| piše tina disopra |
Nakon inicijative ministra Dragana Primorca za uvođenjem zakonskih izmjena koje bi omogućile besplatno studiranje po načelu izvrsnosti, predstavnici Ministarstva znanosti ovih će dana s Rektorskim zborom i predstavnicima studenata definirati precizne kriterije tog modela visokog obrazovanja. Na nekim visokoškolskim ustanovama, primjerice, Filozofskom fakultetu u Splitu, taj model već neko vrijeme provodi se u praksi.
U Pravilnik tog fakulteta, naime, ugrađena je odredba kojom se stimuliraju najbolji studenti, odnosno, koja im omogućava da se oslobode plaćanja i prelaze na studij na teret Ministarstva u idućoj akademskoj godini ostvare li u tekućoj godini prosjek ocjena veći od 4.0.
Od ukupno dvije tisuće studenata na splitskom Filozofskom fakultetu, za njih 69 posto trošak pokriva država, dok ih 39 posto studira samostalno plaćajući školarine. Za onaj dio studenata koji nisu ostvarili najbolji uspjeh, a lošijeg su imovinskog stanja, na molbu im se dopušta plaćanje školarine na dvije ili više rata. No, besplatno studiranje za sve, bez obzira na dinamiku i postignuti uspjeh, prema riječima dekana dr. sc. Josipa Milata, ne bi bilo pravedno, ni izvedivo.
Vječni studenti
− Legitimno je pravo zahtijevati besplatno školovanje, ali potpuno oslobađanje od troškova za tzv. vječne studente ne postoji nigdje u svijetu – ističe Milat. Iz uplaćenih školarina na splitskom Filozofskom fakultetu, koje su 2008. godine iznosile dva milijuna i 400 tisuća kuna, 40 posto “utrošeno” je na proširenje materijalne osnovice rada (npr. knjige), tri posto uplaćeno je u zajednički fond Sveučilišta, dok su najvećim dijelom, odnosno s 57 posto tog iznosa pokriveni troškovi poslovanja, honorirani su vanjski suradnici i mentori, a jednim dijelom pokrivene su plaće zaposlenih.
− Filozofski fakultet u Splitu ne može osigurati stalni radni odnos za sve profesore koji, primjerice, imaju dva nastavna sata tjedno, kao ni utjecati na to da svi predavači borave u Splitu, ali tim suradnicima treba pokriti sve potrebne troškove. Nelogično je stoga razmatrati model po kojem bi besplatno studiranje bilo moguće za one koji ne ostvaruju uvjete, ni željeni uspjeh – objasnio je dekan Josip Milat.
I na Pravnom fakultetu u Splitu, studenti koji upišu studij za osobne potrebe, odnosno iz vlastitih sredstava, mogu u idućoj akademskoj godini biti oslobođeni plaćanja školarine ostvare li prosjek ocjena veći od 4.0. − Izvrsnost, kvaliteta i dužina studiranja trebali bi biti kriteriji koji će definirati model financiranja – potvrdio nam je dekan splitskog Pravnog fakulteta prof. dr. sc. Boris Buklijaš te dodao kako bi svakako trebalo razmotriti i socijalnu komponentu, kao što je, primjerice, slučaj sa studentima koji ostvaruju pravo na smještaj u domu.
Buklijaš drži da bi se stipendijama moglo pomoći kvalitetnim studentima lošijeg imovinskog stanja. − Takav model stipendiranja “opravdavaju” sve političke doktrine: ni u jednoj, primjerice, nećete pronaći tezu da bi trebalo pomagati bogate, baš kao ni u samoj Bibliji – objašnjava Boris Buklijaš.
Dekan splitskog Pravnog fakulteta slaže se s prijedlogom o oslobađanju troškova školarina, ali naglašava i da svi računi moraju biti podmireni. − Bio bih najzadovoljniji kad bi nam svaki mjesec dolazila sredstva potrebna za kvalitetno održavanje nastave, bilo iz državnog proračuna, bilo iz EU-a ili od nekog drugog. U tom slučaju ne bismo ni jedne jedine kune naplatili od studenata, pa ni od onih “bogatijih” − zaključuje Boris Buklijaš.
Potpuna utopija
Profesor književnosti na splitskom Filozofskom fakultetu i predavač na američkom Yaleu dr. sc. Slobodan Prosperov Novak rezolutno tvrdi da besplatno školovanje nije moguće nigdje u svijetu. − Studiranje na teret države potpuna je utopija. Gdje ste, primjerice, vidjeli da se dječji vrtić ne plaća? – pita se Novak, te dodaje kako su kriteriji izvrsnosti na koje se pozivaju Ministarstvo i neki fakulteti, po njegovu mišljenju, pogrešno definirani.
− Ne možemo biti isključivi i izvrsnima proglašavati samo one studente koji ostvare najbolji prosjek ocjena, nego postoje i brojni drugi kriteriji izvrsnosti. Taj pojam politička je i socijalna kategorija, pa bi tako trebalo uzeti u obzir i studente koji su dobri sportaši, ili su angažirani u humanitarnom radu – obrazlaže Slobodan Novak.
 |
| JURE MIŠKOVIĆ / CROPIX |
Profesor s iskustvom na talijanskom državnom sveučilištu La Sapienzi i američkom privatnom sveučilištu Yaleu drži da ni autonomija sveučilišta kod nas u zbilji ne funkcionira najbolje. − Sretan sam što studentski bunt postoji, jer ovo je prvi put da studenti prosvjeduju zbog stvari koje nemaju veze s grahom i jogurtom. Većina profesora solidarizirala se s njihovim zahtjevima, jer je u krajnju ruku bilo očekivano da im pruže podršku.
No, nije logično da u Hrvatskoj iz istog državnog proračuna plaće primaju i policajci i profesori. Sveučilište mora biti autonomno, a sve dok se plaće podmiruju iz istog budžeta, ne možemo govoriti o autonomiji sveučilišta – mišljenja je Novak.
Akademska godina na Yaleu, privatnom sveučilištu koje je, prema Novakovim riječima, bogato kao neke europske države, stoji oko šezdeset tisuća dolara, ali je tijekom studija moguće ostvariti neke beneficije. Novak, međutim, ne odustaje od stava da studiranje po vokaciji ne može biti besplatno.
Upisne kvote
− Doktorski studij druga je stvar i realno je da bi morao biti besplatan, jer na taj način država potiče svoje najbolje kadrove. Bilo bi nelogično kad bi studenti dodiplomskog studija bili povlašteni u odnosu na doktorante – zaključuje Slobodan Prosperov Novak. Gotovo svi sugovornici Spektra složni su u stavu da bi besplatno studiranje trebalo omogućiti po kriteriju izvrsnosti.
No, kad pitamo za komentar studentskih zahtjeva prema kojima bi se besplatno studiranje primjenjivalo neselektivno, neovisno o postignutom uspjehu i dinamici, svi su redom suzdržani. U dijelu akademskih krugova moguće je čuti i teze koje upozoravaju na moguće neželjene posljedice uvođenja besplatnog studija za sve: u tom slučaju, upisne kvote određivale bi se prema potrebama tržišta rada.
Studiranje za osobne potrebe zakonski ne bi bilo moguće, tako da bi se broj upisanih studenata na pojedinim državnim sveučilištima znatno smanjio. Upravo na taj način došlo bi do masovne komercijalizacije, budući da bi se, s obzirom na znatno manje kvote na javnim sveučilištima, samo otvorio prostor za ekspanziju privatnih sveučilišta.
Školarine koje sada plaćaju studenti na pojedinim fakultetima iz vlastitih sredstava, nekoliko su puta manje od onih na privatnim visokoobrazovnim institucijama, pa je logično upitati se što bi za studente bilo isplativije: studirati i dalje za osobne potrebe uz mogućnost prelaska na teret Ministarstva postizanjem potrebnog uspjeha, ili plaćanje puno skupljeg privatnog studija, bez šanse da se uz redovito i uspješno studiranje u idućoj akademskoj godini oslobode troškova školarine.
Žužulovo sveučilište
Na pitanje bi li u perspektivi uvođenje besplatnog visokog obrazovanja za sve, kao što to studenti traže, utjecalo na smanjenje kvota za upis na pojedine fakultete, te na taj način zapravo postiglo suprotne efekte, tj. porast broja privatnih sveučilišta koji za puno veće školarine nude akademske programe, Slobodan Prosperov Novak kazao je da bi, ali i da je već sada moralno dvojbeno postojanje određenih privatnih visokoškolskih institucija.
− Protivnik sam privatnih sveučilišta, koja su moralno dvojbena u prvom redu zbog toga što odražavaju interese nekompetentnih ljudi. Pritom mislim na institucije kao što je to privatno sveučilište Miomira Žužula (Dubrovnik International University – op.a.) − kaže Novak.
|
Dugoročno kreditiranje
U Australiji ne postoje privatna sveučilišta, a model financiranja državnih sveučilišta jedinstven je i funkcionira od 1986. godine. Nikada nije bilo studentskih inicijativa za izmjenu tog sustava – objasnio nam je pročelnik Odsjeka za hrvatski jezik i književnost na splitskom Filozofskom fakultetu i predavač na australskom Sveučilištu Macquarie dr. sc. Boris Škvorc. Studiranje je skupo, studentima se omogućava kredit na dvadeset godina s kamatnom stopom od oko 3,8 posto, što je polovica tržišne kamate.
Školarine se kreću u prosjeku od 85 tisuća australskih dolara za trogodišnji studij na filozofskom fakultetu, a 120 do 130 tisuća australskih dolara za petogodišnji studij.
Preddiplomski se plaća u potpunosti, diplomski plaća polovica studenata, a svi koji upišu doktorski studij dobivaju državne stipendije. Škvorc na primjeru svoje kćeri, koja pohađa petogodišnji studij prava, objašnjava da će kredit od 128 tisuća dolara otplatiti tek u svojoj 45. godini.
No, australski studenti i te kako su zainteresirani za stjecanje visokog obrazovanja, pa makar ih to obvezalo na višegodišnji kredit u vrijednosti automobila više klase – stopa visoko obrazovanog stanovništva kreće se oko trideset posto.
|