Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

Nakon prekrasne izvedbe protiv Dundalka, bod u Rijeci i prolazak Kazahstanaca bi bija golem uspjeh. A jesmo spustili letvicu... Mali Krešo

Detalji o usluzi >

Spektar

Objavljeno 18.10.2008. u 11:57

NIKAD DO SADA SPLIT NIJE BIRAO GRADONAČELNIKA NEPOSREDNOM VOLJOM NARODA (2)

Gradonačelnici sa ST kolinom

Nekad kao da nije bilo zamislivo da splitski gradonačelnik bude furešt. Biti Splićanin bio je uvjet za gradonačelničku funkciju. Taj kadrovski kriterij još uvijek se dobro drži
Nekad kao da nije bilo zamislivo da splitski gradonačelnik bude furešt. Biti Splićanin bio je uvjet za gradonačelničku funkciju. Taj kadrovski kriterij još uvijek se dobro drži

Ne bi se reklo da gradonačelnici iz doba socijalističkog poretka osobito kotiraju kod lokalnih vlasti nakon 1990. Ne vidi ih se, naime, na službenim manifestacijama za Sv. Duju, Dan grada, što bi bio minimalni protokol. Prije više godina bili su pozvani na predstavljanje knjige Branka Parađine “Splitu u pohode” u foyeru HNK, valjda zbog toga što je gotovo svima njima upravo autor knjige, Parađina, bio – šef protokola.

Tim gradonačelnicima (neke se moglo vidjeti na rečenoj svečanosti), žrtvama one iste zatucanosti karakteristične za ove prostore već desetljećima, kao da se ne želi priznati da su izgradili novi moderni Split i najveći dio njegove današnje stambene, cestovne i ine infrastrukture.

Nekadašnji poteštati Vjeko Vidjak i nedavno preminuli Rade Dumanić posjetili su 1990. godine Općinu i ponudili novim splitskim gradskim čelnicima svoje dugogodišnje iskustvo i suradnju, ali ih nakon tog susreta nikad nitko nije zvao. Iznimku je učinio jedino Nikola Grabić koji je, preuzevši upravljanje gradom, okupio sve bivše gradonačelnike na razgovor o daljnjem razvitku grada. Poslije toga – opet nitko.

Poteštat

Nisu svi splitski gradonačelnici jednako zanimljivi. Vrlo rijetko se, na primjer, spominje da stanoviti “preporod” Splita nije započeo s Bajamontijem, nego za njegova prethodnika De Michielija Vitturija, gradonačelnika Splita u šestogodišnjem razdoblju 1853.-1859. Prvi narodnjački gradonačelnik Duje Rendić-Miočević odrekao se te dužnosti zbog animoziteta Gaje Bulata prema njemu.

Osebujnoga gradonačelnika s početka 20. stoljeća Vicka Mihaljevića češće se spominje jer je poslužio Smoji kao uzor za lik poteštata iz TV serije “Velo misto”. Dugogodišnji splitski političar dr. Josip Smodlaka, član francjozefinskog Carevinskog vijeća koji je dospio do člana partizanske vlade (NKOJ) i prvog Titova šefa diplomacije, bio je gradonačelnikom svega nekoliko dana u listopadu 1918. Dr. Ivo Tartaglia, nakon Prvog svjetskog rata, vladao je Splitom deset godina. Bio je vlasnik velike umjetničke zbirke koja je kasnije postala temelj splitske Galerije umjetnina.

Među ostalim, uveo je u grad električnu rasvjetu, poticao stanogradnju i utemeljio prvi stalni profesionalni teatar u Splitu (“Narodno pozorište za Dalmaciju”). Dr. Jakša Račić imao je u Splitu izvrsni privatni sanatorij s međunarodnim ugledom. Pošumio je i uredio Marjan. Ratne 1943. nije preživio atentat završivši život, lojalan Kralju i Otadžbini, kao četnički vođa u Splitu.

Od gradonačelnika nakon Drugoga svjetskog rata, neki su posebno zapamćeni. Za Rade Dumanića Split započinje s naglim razvojem i urbanizacijom, Ante Zelić asfaltirao je sve marjanske makadamske ceste, a dr. Ivo Perišin, kasnije prvi bankar i predsjednik hrvatske vlade, ostao je poznat po izjavi da je Split “siromah s cilindrom na glavi”. To proroštvo ni danas nije izgubilo svoj smisao. Jakša Miličić pokrenuo je izgradnju velikog projekta Splita 3, a Vjekoslav Vidjak, zajedno s “izvršnim” Antom Skataretikom, promijenio je osobnu iskaznicu grada korakom od sedam milja organizirajući Mediteranske igre 1979.

Nekad kao da nije bilo zamislivo da splitski gradonačelnik bude furešt. Biti Splićanin bio je uvjet za gradonačelničku funkciju. Nije slučajno da se u prvim medijskim reakcijama na službenu kandidaturu Ranka Ostojića kao posebna kvaliteta ističe da je “splitsko dite”. Taj kadrovski kriterij još uvijek se dobro drži. Partijski kadrovici, na primjer, desetljećima su (od 1944. do 1990.) strogo vodili računa da prvi ljudi grada budu ili Splićani “od kolina” (Mrduljaš, Šore, Ninčević, Senjanović, Dumanić, Zelić, Vidjak, Matošić) ili pak “splitska dica”, dakle baštinici splitske tradicije (Perišin, Kovač, Urličić, Raić, Miličić, Papić, Kosanović).

Od prvih višestranačkih izbora u lipnju 1990., Split je u 18 godina imao osam gradonačelnika, uz neke rijetke iznimke također “splitske dice”: Onesina Cvitana, Petra Slapničara, Nikolu Grabića, Ivicu Škarića, Slobodana Beroša, Miroslava Buličića, Zvonimira Puljića i Ivana Kureta. Da su se vremena, kao i Split, promijenili, vidi se po tome da među njima ipak više nema ni jedno starosjedilačko splitsko prezime.

Profesori

Od najnovijih gradonačelnika, nisu svi prisutni u političkom životu. Onesin Cvitan i Petar Slapničar povukli su se u sveučilišne profesure, Nikola Grabić istaknuti je aktivist Društva za zaštitu kulturne baštine i žestoki kritičar odnosa splitske vlasti prema uređenju Rive i povratku Bajamontuše. Ivica Škarić zaključao je diplomatski kovčeg, dok je Slobodan Beroš nezavisni vijećnik u Gradskom vijeću, ali u ključnim trenucima uglavnom podržava vlast. Za Miroslava Buličića još traju banjolučka konzulska vremena, a Zvonimira Puljića, sada saborskog zastupnika, uglavnom nema u javnosti. Gradonačelnik Ivan Kuret možda će u utrku za produženje mandata.

O takvim ambicijama za sada su se očitovala samo dva bivša poteštata: Beroš da itekako hoće biti gradonačelnikom i Škarić da mu takvo što ne pada na pamet. Od gradonalčenika iz nekadašnje jednostranačke retorte, dr. Ivo Perišin akademik je HAZU-a koji i u visokim godinama objavljuje znanstvena djela. Jakša Miličić još uvijek je aktivan kada je riječ o rješavanju inženjerskih i drugih problema Splitakao i kad je imao upola manje godina, Vjekoslav Vidjak djeluje u Udruzi antifašista i uređuje knjige, dok su se Ante Kovač, Božidar Papić i Gordana Kosanović u novim političkim uvjetima opredijelili za potpunu anonimnost.

Gradonačelnici NOP-a (1942.–1944.)

•• Ivo Amulić (1942.)
•• Ivo Tijardović (1942. – 1943.)
•• Dr. Josip Smodlaka (1943.)
•• Dr. Petar Vitezica (1943. – 1944.)
•• Umberto (Humbert) Fabris (1944.)

Izvor: Kronologija Splita 1941.-1945., Split 1979

Gradonačelnici 1944. – 1990.

•• Ante Mrduljaš (1944. – 1947.)
•• Marko Šore (1947.)
•• Ivo Raić (1947. – 1949.)
•• Paško Ninčević (1949. – 1952.),
•• Ivo Senjanović (1952. – 1955.)
•• Rade Dumanić (1955. – 1963.)
•• Ante Zelić (1963. – 1965.)
•• Dr. Ivo Perišin (1965. – 1967.)
•• Jakša Miličić (1967. – 1974.)
•• Vjekoslav Vidjak (1974. – 1982.)
•• Dragutin Matošić (1982. – 1983.)
•• Ante Kovač (1983. – 1964.)
•• Božidar Papić (1985. – 1986.)
•• Drago Urličić (1986. – 1987.)
•• Gordana Kosanović (1987. – 1990.)

Izvor: “Split u Titovo doba”, Split, 2002.

Gradonačelnici od 1990.

•• Dr. Onesin Cvitan
•• dr. Petar Slapničar
•• Nikola Grabić
•• Ivica Škarić
•• dr. Slobodan Beroš
•• Miroslav Buličić
•• Zvonimir Puljić
•• Ivan Kuret.