DIVNA ZEMLJA
Divna je ova zemlja, meni najdraža... Tako smo nekad tetošili sada omraženu jugo-tvorevinu. A sad? Sad u uvali brojnih djetinjstava, u Turbo Limachu, gledamo kako je bajka postala tragedija, kako je djetinja nada postala beznadna bitka za koricu kruha i kako u izlogu sjede prodavačice lica zgužvanih od muke, nastojeći doseći nedostižno - pravdu.
Meni ta strašna slika hrvatskog kapitalizma oduzima dah, slika žena koje danonoćno sjede okružene igračkama, Barbie lutkama i ostalim šarenim iluzijama i koje samo žele da im se isplate njihove plaće. Sjede već danima u Jokeru koji ih milosrdno pušta da tamo dežuraju na mrtvoj straži od koje mogu samo dobiti upalu pluća kad se studena vlaga ušulja među police.
I lutke će od muke proplakati. Je li tko kriv što je i Turbo Limach otišao k vragu? Pitaj Boga. Znam samo da nešto strašno ne valja u tome da se te žene moraju ponižavati na ovaj način, a pitanje krivnje će i tako biti rješavano “kroz institucije sistema”.
INSTITUCIJE
Eno su institucije sistema jednoglasno podržale izvješće glavnog državnog odvjetnika za 2010. godinu. Sve stranke, i lijeve i desne, pa i stranke tobožnjeg centra, podržale su sve ono na što su do jučer drečale. Jest, malo su tijekom rasprave pokazivali zube, ali - riječ je o vrlo skupim zubima, onima za koje se po “jedinici” plaća privatnim stomatolozima i do četiri tisuće kuna, pa je to pokazivanje očnjaka imalo kozmetičke efekte.
Istina, o izvještaju glavnog državnog odvjetnika po definiciji glasaju i raspravljaju oni čija prava nisu ničim ugrožena. Ovi što sada glasaju, oni će možda, ali zbilja samo možda, doći na red u nekom novom sazivu. Sad su slobodni, protiv njih se ne vodi istraga, a ako se možebitno i vodi - oni to i tako ne mogu znati. Istraga je, naime, tajna za sve osim za dobro obučene novinare koji svakoga mogu i optužiti i osuditi i prije negoli mu mrki pandur s brkovima pokuca na vrata. Divne su naše institucije sistema.
ZVER I BUDALA
Imaju li te institucije sistema ikakve veze s pogolemim brojem hrvatskih putovnica koje koriste najopakiji balkanski kriminalci, mahom iz Zemuna i sličnih gradova susjedne nam i, jel’da, prijateljske zemlje Srbije? Ne znam.
Ne znaju izgleda ni visokopozicionirani panduri. Tipovi koji se odazivaju na kodna imena tipa Zver, Budala, Preletač, Pekar i neki drugi, za koje se tvrdi da su sudjelovali i u smaknuću nekadašnjeg srpskog premijera Đinđića, godinama su vrlo uspješno glumili Hrvate. Kako?
Eno, pojma nema ni ministar policije koji kaže kako je ta činjenica “zastrašujuća”, da nas ta činjenica “kompromitira kao državu” i kako je uvjeren da će to pandurija i Državno odvjetništvo “istražiti”. Kad je sve to skupa ministru policije zastrašujuće, mo’š misliti kako se osjeća jedna slaba, miroljubiva i nenaoružana ženica kao ja.
BOMBAŠ
Zastrašujuće je, bogami, bilo i nekidan u splitskom Zavodu za zdravstveno osiguranje. Neki tip, revoltiran što mu je bolovanje zaključeno i što se mora vratiti na posao, zaprijetio je da će bombardirati zgradu. Točnije, rekao je da će bombom raznijeti i sebe i cijeli kat HZZO-a. Službenicima se prijetnja učinila uvjerljiva, a kako i ne bi? Mislim, da je tip rekao: Krvi ću vam se napiti, ili tako nešto, nitko ga ne bi obadavao.
Ali kad je rekao: Raznijet ću cijeli prvi kat, to zvuči precizno, a kad nešto zvuči precizno, onda čovjek ima dojam da je tip dvije noći radio proračune i na bazi njih precizirao razmjere moguće kataklizme. E sad, novinari nisu uspjeli saznati na koji se to posao čovjek nije želio vratiti s bolovanja. To mi je najzanimljivije.
Mislim, u gradu ima barem 20 iljada ljudi koji bi dali dvije doze krvi za bilo kakav posao. Bombaš nije davao izjave za javnost, a valjda je i pritvoren pa nemamo odgovor na pitanje - da nije možda riječ o nekom poslovođi u Turbo Limachu? To je, barem ovaj tjedan, jedno od radnih mjesta na koje se ni ja ne bih rado vratila, makar bila zdrava ki cvancik. Što i jesam, hvala na pitanju.
VALENTINOVO
Turbo poklon za Valentinovo dobio je neki mamlaz iz Zagreba kojeg je njegova zakonita, nakon tri godine sustavnog zlostavljanja, odlučila konačno povjeriti institucijama sistema. Gleda ona s balkona kako neki tuđi muževi nose ruže, bombonijere, paštašute i ostale darove svojim ženama, i tužno uzdahne.
Šta uzdišeš? Ništa. Šta uzdišeš? Ništa. Ništa? E, ništa, ustrajala je ona na izbjegavanju konfrontacije. E, ne’š ti meni nizašta uzdisati, reče on i prebije je. Onda ona odgmiže u kupatilo s mobitelom u džepu kućne vešte, nazove panduriju, pričeka da ga oni spakuju u lisičine, pa ga upita: Šta uzdišeš? On garant ni “a” nije izustio.
MARIJANA
Ne, ni ubojica Marijane Jerković ne daje glasa od sebe. Ali, to više nije nikakva vijest.
eda vujević