Slobodna Dalmacija

Nakon što je i Svjetska banka ovog tjedna smanjila prognozu gospodarskog rasta za euro-zonu u 2012. s plus 1,8 posto na minus 0,3, jasno je kako će daljnje inzistiranje Vlade Zorana Milanovića na rastu domaće privrede u ovoj godini do jedan posto biti od svih relevantnih financijskih faktora ocijenjeno kao – nevjerodostojno. Stoga, kada početkom veljače ministar financija Slavko Linić bude održao sastanak s predstavnicima rejting agencija (Fitch, S&P, Moody’s), vjerojatno će im morati predstaviti prijedlog državnog proračuna čija se prihodovna strana neće moći oslanjati na gospodarski rast, već će kao temelj morati utkati recesijski pad od najmanje 0,5 posto. Ako se to ne napravi, već se bude inzistiralo na gospodarskom optimizmu, postoje dva moguća razvoja događaja. Jedan bi mogao biti da svjetski financijski “reketari”, možda i zbog političke naklonosti novoj Vladi, daju privremeno, polugodišnje zeleno svjetlo takvom proračunu. Drugi scenarij podrazumijeva automatsko smanjivanje kreditnog rejtinga zbog nevjerodostojnih gospodarskih projekcija i sukladno tome preoptimističnog napuhivanja prihodovne strane proračuna.

U tom slučaju bismo morali zvati MMF već u ožujku, a u prvoj varijanti to bi nam se dogodilo krajem ljeta. Naravno, bilo bi najbolje izbjeći obje mogućnosti priznavanjem gospodarske realnosti, ali sadašnji istupi glavnih ljudi iz Banskih dvora govore kako za to baš i nemaju “sluha”.

Trenutak istine

No, možda će im se “osjećaj za realnost” naglo povratiti nakon referenduma za Europsku uniju, jer prema nekim neslužbenim izvorima, Kukuriku koalicija ne želi prije referenduma govoriti ni o vjerojatnom povratku recesije u ovoj godini, kao što ne želi detaljnije izlaziti s podacima o tome gdje će se rezati famoznih pet do devet milijardi kuna proračunskih rashoda.

Ti izvori tvrde kako neće biti nikakvo čudo ako već nekoliko dana nakon referenduma Milanović, Čačić, Linić i Grčić promijene retoriku i počnu vjerodostojnije javno govoriti o situaciji u državi, što će  biti priprema za suočavanje s osjetljivim budžetskim “kasapljenjem”. Za sada je teško reći koliko su te neslužbene informacije pouzdane, jer bi takva promjena javnog diskursa sasvim sigurno oslikala novu Vladu licemjernim bojama, ali možda je to cijena koju su pristali platiti za sigurniji referendumski “prolaz”.        

U svakom slučaju, odluči li se Vlada na jake proračunske rezove samostalno ili pod pritiskom međunarodnih financijskih investitora, jasno je kako će biti mnogo jauka, buke i bijesa. Radi se o tome da već sada Slavko Linić navodi kako će se budžetski rashodi trebali nominalno smanjiti deset milijardi kuna u odnosu na 2011.

Ministar financija je taj podatak iznio u emisiji Hrvatskog radija prije desetak dana, ali je naznačio kako se to smanjenje odnosi na rashode koji će se tek utvrditi i koji će biti vjerojatno za nekoliko milijardi kuna veći nego što ih je prikazivala HDZ-ova Vlada. Sad dolazimo do komplicirane računice, pa ćemo čitatelje zamoliti za nešto više strpljenja.

Rashodi državnog proračuna za 2011. prema službenoj procijeni Vlade Jadranke Kosor iznosili su 121,8 milijardi kuna, a deficit 14,8 milijardi kuna (ovdje, da dodatno ne zakompliciramo, ne želimo uključivati novi-stari način izračuna deficita opće države kojem se HDZ vratio na zadnjoj sjednici vlade, pa taj deficit povećao na 17 milijardi kuna).

Međutim, Linić je već najavio kako će ti rashodi (zbog „kostura iz ormara“) biti veći za nekoliko milijardi kuna (ali nije precizirao radi li se o rashodima opće ili središnje države) i da će stoga deficit (opet nije precizirao o kojem se deficitu radi) dosegnuti oko 20 milijardi kuna.

Međutim, imamo mali problem. U 2012. u odnosu na 2011. proračunski rashodi će biti veći za minimalno 3,5 milijarde kuna, i to zbog dvije milijarde kuna većih kamata, oko milijardu kuna većih plaća za zdravstvo i prosvjetu i znanost, te pola milijarde kuna više za nove umirovljenike i ponovno povećanje mirovina temeljem usklađivanja sa rastom plaća i troškovima života.

Pitanje je sada je li Linić uvrstio te nove rashode kada je govorio o potrebi smanjivanja deficita za deset milijardi kuna ili ih tek treba dodati na tu cifru, pa bi onda ispalo da bi se rashodi morali nominalno smanjiti za 13-tak milijardi kuna. I to bez i jedne kune plaćene na ime dugova brodogradnje koje je država preuzela na sebe i koji iznose oko 14 milijardi kuna, a koji će se vjerojatno prolongirati sa bankama za sljedeće godine.

Ipak, pretpostavimo da je ministar financija već uključio tih novih 3,5 milijardi kuna rashoda i da se u slučaju dvije do tri milijarde kuna “viška” rashoda u 2011. radi o “jednokratnim faktorima” koji se neće prenositi u 2012. I u takvim okolnostima preostaje smanjiti rashode za oko osam milijardi kuna, ako se želi doći do razine od 115 do 116 milijardi kuna.

Lista za rezanje

A podsjetimo, ministar financija i ostali članovi Vlade tvrde kako se te milijarde mogu srezati bez diranja u plaće korisnika državnih proračuna i braniteljskih mirovina, pogotovo onih mirovina iz plaće. Nažalost, okrutna realnost jest da će se to morati dogoditi i stoga javnost treba početi pripremati na to, a ne ih obmanjivati uljepšavanjem situacije.

Stoga još jednom razmotrimo stavke na kojima je uopće moguće pronaći tih osam milijardi kuna. Počnimo od plaća korisnika državnog proračuna koje, bez plaća zdravstvenog sustava, iznose 23 milijarde kuna. Kada bi ih smanjili “sjekirom” za deset posto to bi značilo 2,3 milijarde kuna uštede. Iz Vlade se neslužbeno moglo doznati kako bi se masa plaća u 2012. mogla smanjiti za milijardu kuna tako što bi se ukinuli određeni dodaci na plaću, no sve će to biti skoro nemoguće izvesti bez dozvole sindikata koje je Vlada naljutila neprovođenjem famoznog “referenduma o referendumu”.

Taj bi se taktički potez Milanoviću i ekipi iz Banskih dvora mogao dobrano razbiti o glavu baš u ovom slučaju, jer sindikati zbog toga neće pristati ni na izmjenu Zakona o radu odnosno odredbe koja omogućuje vječno važenje nekih kolektivnih ugovora.

Idemo dalje - subvencije poljoprivredi iznose oko 3,5 milijarde kuna, tako da bi se u radikalnijem scenariju moralo uštedjeti milijardu kuna, a u manje oštrom 500 milijuna kuna.

Subvencije HŽ-u iznose ukupno 2,4 milijarde kuna prema jednim izvorima, a 1,5 milijardi prema drugim, pa bi se i tu moglo uštedjeti pola milijarde kuna u prvoj ili 250 milijuna kuna u drugoj varijanti.

Od 1,7 milijardi kuna subvencija HAC-u preko trošarina za gorivo moglo bi se državi preusmjeriti pola milijarde kuna u “strožem režimu” ili 250 milijuna kuna u “blažem”, također na račun smanjivanja plaća u toj tvrtki.

Subvencije lokalnoj upravi se kreću na razini od dvije milijarde kuna, pa bi se i tu moglo “odsjeći” 400 ili dvjesto milijuna kuna. Povlaštene mirovine, uključivo i braniteljske, iznose sedam milijardi kuna, pa bi se u prvoj, okrutnijoj varijanti, moglo uštedjeti 700 milijuna kuna ili 350 milijuna kuna u manje okrutnoj varijanti.

Dakle, zasad smo došli do 5,4 milijardi kuna, a pretpostavimo da bi se na materijalne nabavke i intelektualne usluge moglo uštedjeti do jedne milijarde. Ovom prilikom odmah kažimo kako iz Vlade najavljuju da će na toj stavci jako uštedjeti, ali su novinari i ekonomisti već najavili kako će tu “uštedu” podrobno analizirati stavku po stavku jer je u toj sferi najlakše “muljati”. Tako da vladajućima poručujemo da se ne igraju olako s tvrdnjom kako će baš tu ušparati milijarde kuna.

‘Savršena oluja’

Preostaje nam pronaći još 1,6 milijardi kuna, a da bismo do toga došli, morali bismo smanjiti naknade za nezaposlene koje iznose ukupno 1,5 milijardi kuna (uključivo i novac za prekvalifikacije i druge programe), pa bismo tu morali uzeti barem 250 milijuna kuna u drugoj varijanti.

Moralo bi se dirnuti i u mirovine iz rada veće od tri tisuće kuna (iako smo u posljednjoj kalkulaciji koju smo radili rezali sve poviše dvije tisuće), jer neke računice pokazuju kako bi desetpostotno rezanje mirovina iznad tog iznosa moglo rezultirati sa skoro pola milijarde kuna. Došli smo tako do 7,35 milijardi kuna jer se, barem na ovim stranicama, više ne želimo pačati u socijalne naknade, porodiljne naknade i dječje doplatke.

Ostavljamo to na muku političarima, odnosno Vladi Zorana Milanovića koja je naslijedila “savršenu proračunsku oluju” od bivše Vlade Jadranke Kosor i Ive Sanadera. Ako toga još uvijek nisu svjesni, vrlo brzo će ih prizemljiti konzultacije s rejting agencijama, međunarodnim investitorima i najvažnijim međunarodnim financijskim institucijama.

Šuker bez komentara Bivši ministar financija Ivan Šuker već je u nekoliko navrata govorio kako nije moguće osjetnije smanjiti rashodovnu stranu proračuna bez rezanja plaća i mirovina. On još uvijek ne želi detaljnije komentirati prve poteze nove Vlade, dok se ne predstavi prijedlog državnog proračuna, kada će biti jasnija ekonomska politika Kukuriku koalicije.

Kako rezati subvencije Mogućnosti smanjivanja subvencija u strožoj i blažoj varijanti (u milijardama kuna) izgledale bi ovako: Poljoprivredi s 3,5 na 2,5 ili 3. HŽ-u s 2,4 (ili 1,5 prema drugim izvorima) na 1,9 (ili 1,25). HAC-u s 1,7 na 1,2 ili 1,45. Lokalnoj upravi s 2 na 1,6 ili 1,8.