KASTRACIJA
Svakakve stvari dospiju u medije. Eno, neki je silovatelj, osuđen na sedmogodišnju robiju koja mu, blago nama, istječe iduće godine, zatražio kemijsku kastraciju. Kao, on time želi pokazati svima da se pokajao zbog toga što je silovao svoju zakonitu ženu, a istu stvar je učinio i njezinom tada 15-godišnjem bratu. Silovao je i mučio svoga šuru! I sad se kaje, tobože.
A budući da se kaje, zatražio je od hrvatskih poreznih obveznika da mu oni plate postupak kemijske kastracije. Nije rekao, recimo, da će sam, vlastoručno to učiniti sebi, premda to nikog od nas ne bi ni kune koštalo. Mislim, čemu uštrcavanje kojekakvih kemikalija kad svaka pristojna kuća ima škare za šišanje životinja - pasa, mačaka, ovaca... I slično.
Nastranu što takvu budalaštinu silovatelj izvali i ostane živ, a dobro zna da nema šanse da mu to itko u ovoj zemlji odobri jer je, između ostalog, i protuzakonito. Na stranu što to mediji isti čas prenesu kao da je riječ o nečemu važnome. Nego se u raspravu uključe stručnjaci svih fela. A potrebne su samo tupe škare, i problem riješen.
AZIL
Slična se stvar desila i s budalaštinom koju je izvalio Dragan Paravinja, također silovatelj, a možda i ubojica. On je, ničim izazvan, bubnuo kako u zemlji Hrvatskoj traži azil. I to ne samo za sebe, nego i za onu svoju ženu koja mu je pomagala kad je zbrisao iz iste ove Hrvatske. Plus, azil je zatražio i za svoja dva sinčića, male Paravinje.
Mislim, gospode Bože, pa taj tip već jest državljanin Hrvatske, na našu veliku radost i veselje, i jasno je i čvorku u travi da takva izjava nema nikakvu, ali baš nikakvu, ni pravnu ni stvarnu težinu. Ali, džaba - svi to objave kao da je maršal Tito uskrsnuo i obratio se naciji. Nekako mi se čini da su tipovi s one strane zakona postali previše atraktivni medijskim trudbenicima.
KARCINOM
Ipak, za mene je grozota tjedna sadržana u informaciji da Tomislav Horvatinčić uopće nije bolestan. Mislim, ja ni inače nisam sklona povjerovati da se tipovima krupnog kalibra zdravlje naglo i fatalno pogorša baš na pragu istražnoga zatvora, ali... Kad je odvjetnik rečenoga Horvatinčića u kamere izjavio kako njegov klijent boluje od raka, nekako sam povjerovala.
Kome bi palo na pamet lagati o takvoj dijagnozi? Meni, majkemi, ne bi. Moja bi baba rekla: Ne zovi vraga. No viš, Horvatinčić je u osami svoje zatvorske ćelije, po svemu sudeći, smislio baš karcinom. Šta je očekivao? Da se neće saznati da u zatvoru uzima samo vitamin ce? I šta, valjda je mislio da ćemo se nad njim sažaliti i zaboraviti onih dvoje jadnih Talijana koje je usmrtio glisirajući?
I da se neće saznati kako ne samo da im nije ni pokušao pomoći, nego nije ni upitao za njih nakon što su ga iskipali na kopno? Vidjet ćete, uskoro kad iziđe iz pritvora - a izići će, ne brinite! - kakve će taj izjave davati. Bez ikakve sumnje, sve će te njegove izjave također biti predmet stručne i ine rasprave u medijima. Svete škare!
FRA JEBO
A onaj pop, evo se sad doznaje, onaj iz Prološca, taj je, uz Božju pomoć, ordinirao godinama sa svojim župljankama. Njemu nije manjkalo ni seksa ni igara, a izgleda ni novaca. Sad se priča kako je on i tijekom svojeg službovanja u Vrlici bio seksualno hiperaktivan, pogotovo kad se uzme u obzir njegovo sveto zvanje. Mislim, da je riječ i o “običnom” muškarcu, previše je! A popa su župljani, očito jako dobro upoznati s njegovom katehezom, zvali Fra Jebo.
A nije lako u tim brdsko-planinskim morlačkim predjelima dobiti tako živopisan nadimak - taj se morao svojski potruditi da ga zaradi. Pak se i trudio! Ono što je meni zbilja zanimljivo, onako fe-no-me-no-loški (nikad ne znam ovu riječ izgovoriti bez slovkanja, pa se ispričavam!), to je sljedeće: svi su znali, svi su šutjeli, nikome nije palo na pamet da skrati popa za par centimetara, a sad je nastala ljuta halabuka.
Kako? Zašto? Da nije časna sestra prijavila svećenika Mili Jelavić i da nije ona prodimila na uši jer pop opći s maloljetnicama i plaća im seks, i da nije ona, onako principijelna kakvom je već Bog stvorio, prijavu podnijela tužiteljstvu... Fra Jebo bi, i svi oko njega, bili sretni? Svete škare, majkemi, i to one ruzinave!
NATO
Ne znam šta bih mislila o još jednoj seriji prepucavanja oko nesreće na Kornatima u kojoj je izginulo onoliko mladih vatrogasaca. Imam jak dojam da netko zbog nečega ne govori cijelu istinu, a jedinog preživjelog, Franu Lučića, kao da nitko ozbiljan ne želi poslušati. I on, ali i zdrava pamet, kazuju kako onakav fatalni požar nije mogao nastati od suhe travice i kamena i da je tu moralo biti još nešto. Sad se pogađaju je li NATO, nije li NATO. Ne razumijem, bogami.
MARIJANA
Ne razumijem ni da do dana današnjeg nitko ne zna tko je ubio Marijanu Jerković. Ali, ne gubim nadu.
eda vujević