Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar

Žužul škarta Bellea. Neka ga sad Hajduk dovede ka veliko pojačanje, pa će nakon tri miseca raskinit ugovor. Dino, Spinut

Kako poslati komentar

Spektar

Objavljeno 21.05.2011. u 12:32

tko gospodari hrvatskim turizmom nakon velikoga vala vlasničkog preslagivanja koji kulminira ovih dana

Polovica hotelskog biznisa u rukama je četiriju vlasnika

Koncentracija vlasništva  je najveća u Istri, gdje je sjedište ‘Valamara’, koji ima 40 tisuća smještajnih jedinica, te ‘Maistre’, koja prima 33 tisuće gostiju - ‘Lukšić Grupa’ ima 22 tisuće mjesta u hotelima i kampovima, a ‘Bluesun’ Jake Andaba

Vlasničko preslagivanje  koje se u hotelskom biznisu u Hrvatskoj događa posljednjih mjeseci, ali i višemjesečni neuspješni tihi pokušaji prodaje dvadesetak hotela na Jadranu pokazuju da se turističkog biznisa kod nas konačno rješavaju mnogi koji su u njega zalutali.

Baš kao što se prije 15-ak godina i pretpostavljalo, prvi ešalon vlasnika hotelskih kuća koji su te vrijedne dionice stekli nes(p)retnom pretvorbom pa kuponskom privatizacijom, sve brže se pokušavaju osloboditi tog kapitala s kojim nikada nisu ni namjeravali poslovati, nego ga jeftino kupiti da bi ga što skuplje prodali. Nekima je to i pošlo za rukom prije recesije, na čemu su zaradili milijune eura, dok drugi, stiješnjeni nerazumnim dugovima i hipotekama zbog tobožnjih ulaganja, pokušavaju prodati što brže ono što imaju kako ne bi morali proglašavati bankrot. Tako se polako počinju izdvajati oni koji ozbiljno misle raditi u turizmu od zalutalih špekulanata i “spasitelja” hrvatskog turizma.

Dvadesetak godina nakon što je počeo neki od oblika privatizacije turističkog kapitala Hrvatske, a nakon što smo više od desetljeća svjedočili pojavama raznoraznih “investitora” i tobožnjih svjetskih biznismena koji su navodno željeli ulagati, u hrvatskom turizmu iskristalizirali su se ipak najveći “igrači” koji u svojem portfelju imaju više od polovine hotelskih i kamping kapaciteta zemlje.

Kolač na pet dijelova

Bez obzira što su se mnogi špekulanti i marginalci jako trudili medijskom promocijom prikazati kao najveći ulagači u naš turizam, činjenica je da je uoči glavne sezone 2011. godine turistički kolač na Jadranu podijeljen između pet velikih vlasnika turističkog biznisa, a to su “Valamar Grupacija”, tvrtke iz sastava “Lukšić Grupe”, “Maistra” u vlasništvu “Adris Grupe” (TDR), te Jako Anadabak kroz “BlueSun Hotele” i Veljko Župan s “Ugo Hotelima”.

Iako sa samo pet hotela na Jadranu ne bi bio ni među prvih deset najvećih hotelijera u Hrvatskoj, Goran Štrok i njegovi “Jadranski luksuzni hoteli” godinama su medijski miljenici, a posljednjih mjeseci u javnosti su prisutni stoga što je najavljeno preuzimanje cijele grupacije od strane “Lukšić grupe”. Službenih informacija o tijeku tog posla nema, iako dobro upućeni tvrde kako je prodaja Štrokove grupacije tvrtki nasljednika Andronika Lukšića samo još stvar formalnosti.

Naime, nagomilani dugovi i krediti JLH-a su toliki da vlasnicima ne ostavljaju ni najmanje prostora za bilo kakvo drugo rješenje. No, ako “Lukšić grupa” i kupi pet Štrokovih hotela, ona još uvijek neće postati najveća hotelska tvrtka u Hrvatskoj, kako se u zadnje vrijeme često u medijima spekulira, jer će u portfelju tada imati 21 hotel, dok grupacija “Valamar” već ima 23 hotela.

Naime, “Lukšić grupa” vlasnik je “Plave lagune” u Poreču sa 12 hotela, 8 apartmanskih naselja, 4 kampa i dvije marine te hotela “Croatia” i “Supetar” u Cavtatu, “Odisej” na Mljetu i “Grand hotela Argentina” u Dubrovniku. Kada bi se tom impozantnom portfelju dodalo i Štrokove dubrovačke hotele “Excelsior”, “Bellevue”, “Dubrovnik Palace” i “Kompas” te riječku “Bonaviu”, Lukšićevi nasljednici u Hrvatskoj bi upravljali s oko 24 tisuće turističkih mjesta, pri čemu će to biti najveća grupacija hotela sa pet zvjezdica u Hrvatskoj.

U njoj bi ih bilo čak pet. “Valamar” je kapacitetima daleko moćniji sa 40 tisuća mjesta u svim oblicima turističkog boravka, a samo u hotelima može smjestiti 16 tisuća gostiju. Većinski dioničar “Valamar grupe” je austrijska investicijsko-konzultantska tvrtka Epic iz Beča, a jedan od njezinih najpoznatijih, iako manjih dioničara je grof Eltz. Tu čelnu poziciju najveće hrvatske turističke kompanije “Valamar” je učvrstio nedavnim pripajanjem “Zlatnog otoka” i “Rapca” tvrtki “Rivijera Poreč”, čime je nastala “Riviera Adria”, a na čijem čelu bi nakon skore skupštine trebao biti Veljko Ostojić, sadašnji direktor “Rivijere Poreč” u čijem većinskom vlasništvu je i “Dubrovnik-Babin kuk”.

Nova kompanija “Riviera Adria” iz svoje će veličine i snage crpiti niz prednosti kao što su konkurentniji nastup na domaćem i međunarodnom tržištu, veća stabilnost i otpornost na krizna razdoblja, povoljniji izvori financiranja na tržištu, kao i veća moć ulaganja, posebice u kapitalne projekte koje pojedinačne tvrtke do sada nisu bile u mogućnosti realizirati - kazao nam je Veljko Ostojić koji će kroz “Riviera Adriu” upravljati sa 17 hotela, 8 turističkih naselja i 7 kampova, što s pribrojenim kapacitetima “Dubrovnik-Babina kuka” čini 17 posto ukupnih hrvatskih kapaciteta u turizmu.

Rovinjska tvrtka “Maistra” dio je koncerna “Adris grupe” iza koje stoji kapital Tvornice duhana Rovinj, a u svojih 10 hotela u Rovinju i Vrsaru, 8 turističkih naselja i 7 kampova u istom danu može ugostiti i smjestiti čak 33 tisuće turista! Takvim kapacitetom ona je na visokom drugome mjestu po broju smještajnih jedinica, a proteklih godina u turizam su, kažu, uložili oko dvije milijarde kuna.

U njihovu sastavu je i “Monte Mulini”, prvi istarski hotel sa pet zvjezdica, i oni čine 6 posto ukupnih kapaciteta zemlje. Daleko najveća hotelska grupacija u Dalmaciji jest “Bluesun” koju je osnovao Jako Andabak za upravljanje sa svojih 12 hotela u Bolu, Brelima, Tučepima i Starigrad-Paklenici.

Tuga oko Laszla Kerekesa

Preduhitrio je recesiju i u pravom trenutku prije tri godine 49 posto svojega turističkog kapitala prodao međunarodnom fondu Marfin Investment (MIG), zadržavši vlasništvo sa 51 posto udjela u najatraktivnijim dalmatinskim ljetovalištima. Svoj posao u međuvremenu je proširio i na gradnju novih hotelskih kapaciteta u Mariji Bistrici, a već ove jeseni najavljuje početak gradnje svojega prvog splitskog hotela “Dioklecijan” sa pet zvjezdica i 400 postelja na Trsteniku, na zemljištu koje je kupio od Željka Keruma.

Na popisu većih pojedinačnih vlasnika značajnih turističkih kapaciteta jest i “Ugo Grupa” vlasnika Veljka Župana s hotelima, marinom i kampom “Solarisa”, ali i opatijskim hotelima među kojima je i “Milenium” s pet zvjezdica. Veliki turistički portfelj u Hrvatskoj je, po samo njemu i USKOK-u znanim kanalima, uspio dobiti i Laszlo Kerekes, po lošem poznat vlasnik 66,8 posto dionica “Hotela Primošten”, koji tamo upravlja sa 8 hotela, kampom, dva apartmanska naselja, marinom Tribunj.

No činjenica da u taj destinacijski turistički biser Hrvatske nije uložio ništa, a primoštensku tvrtku je prezadužio i bacio na koljena, nije bila razlog da se tom neobičnom poduzetniku u Hrvatskoj ne omogući kupnja i dionica hotela u Jelsi i Pločama, kojima po sadašnjem stanju nije namijenio nimalo bolju sudbinu.

Dobro upućeni u turistički biznis skloni su kazati kako je i ova sadašnja vlasnička struktura u našem turizmu još uvijek prolazna i radi na okrupnjavanju kapitala koji će u pravom trenutku prodati velikim međunarodnim turističkim koncernima.

Tome u prilog ide i činjenica da su svi gospodari hrvatskog turizma ipak u njega stigli iz drugog biznisa. “Valamaru” je vlasnik investicijski fond iz Austrije, “Maistri” Tvornica duhana, Lukšići se bave trgovinom nekretninama i proizvodnjom vina, Veljko Župan je građevinar i opremaš hotela, Kerekes se bavi trgovinom...

ružica mikačić

Država upravlja s 15 hotela

Nažalost, i država se kao vlasnik turističkog portfelja nalazi još uvijek među najvećima kod nas, pa tako ima većinski paket dionica još 15 hotela i četiri kampa, cijelom “Clubu Adriatic” u koji je ušla imovina bivših vojnih odmarališta s komleksom Kupari, Baško Polje te kampovima uz more u Istri i Dalmaciji.

Među njima se uspješnim poslovanjem izdvajaju “Hoteli Makarska”, dok je većina ostalih prezadužena i neuspješno po desetak puta već na natječajima traži kupca. Tu su Hoteli Podgora, Hoteli Živogošće, hotel “Medena”, Hoteli Korčula te manjinski paketi u hotelima Komiže.