Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

Spektakl u Međugorju! Vide li oni poplavljene kuće? A da malo pripomognu? Ogorčeni Splicanh

Detalji o usluzi >

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

Spektakl u Međugorju! Vide li oni poplavljene kuće? A da malo pripomognu? Ogorčeni Splicanh

Detalji o usluzi >

Spektar

Objavljeno 30.10.2010. u 11:30

U Splitu je nedavno umro admiral dinko Šurkalo, nosilac najvećeg odličja bivše jugoslavije

Baltić, Komar, Bulat - jedini živi narodni heroji NOB-a

Gdje su oni danas, što rade, kako žive? Potpuno su svjesni da im je vrijeme slave, nažalost, prošlo, moraju se nositi s tim da su njihove goleme zasluge i uspjesi podcijenjeni i zanemareni, prava umanjena, penzije skresane, no sva trojica se nekako drže,

 Milutin Baltić / Foto: Miroslav KiŠ
 Slavko Komar / Foto: Ernest MARINKOVIĆ
 Rade Bulat / Foto: Vjekoslav SKLEDAR / CROPIX
Svijet je prije desetak dana, u 91. godini života, napustio Dinko Šurkalo, admiral u miru i narodni heroj Narodnooslobodilačke borbe. Od Zagorja, preko Gorskog kotara i Like, do Dalmacije i otoka, Šurkalo je davao papra Hitlerovu Wehrmachtu i Pavelićevim bojovnicima. Kod Risnjaka je 1942. nadigrao moćniju talijansku artiljeriju i natjerao je na povlačenje.

Godine 1943., kod Žumberka, razarao je talijanske bunkere, mitraljezom kosio ustaše. Godinu kasnije vodio je diverzantske akcije na Pelješcu, Mljetu, Korčuli i sudjelovao u borbama za oslobođenje Boke kotorske. Šurkalo je bio jedan od zadnjih živućih narodnih heroja. Rodni Šibenik – kao ni Split u kojem je živio nakon umirovljenja početkom sedamdesetih – nije se prisjetio svog sugrađanina.

Od 290 narodnih heroja, koliko ih je nekada bilo u Hrvatskoj, danas, 60 godina nakon Drugoga svjetskog rata, živa su su još samo trojica: Slavko Komar, Milutin Baltić i Rade Bulat. To su posljednji asovi hrvatske borbe protiv nacizma. Posljednja tri kralja partizanskih bitaka.

Bulat: Guram nekako...

U poznim su godinama života. Bulat i Baltić imaju po 90, a Komar 93 godine. More ih staračke bolesti i brige. Sada, kada su skoro na kraju životnog puta, donosimo priču o ljudima čija bi se imena, da su kojim slučajem Amerikanci ili Englezi, izgovarala s poštovanjem, a nacija bi slavila svoje zadnje heroje Drugoga svjetskog rata.

– Sjajan je bio Šurkalo, zajedno smo bili u ratu, u XIII. proleterskoj brigadi. Nisam znao da je umro – kaže nam 90-godišnji Bulat, nekadašnji zapovjednik legendarne XIII. proleterske brigade “Rade Končar” koja je bila kičma oslobađanja cijele sjeverne Hrvatske. Zajedno sa VII. banijskom i VI. korpusom Bulat oslobađa Podravinu, Kalnik i Bilogoru. Pokojna Bulatova supruga, Milka Kufrin, također je bila odlikovana ordenom narodnog heroja.

– Guram nekako sa zdravljem, mozak još radi, nešto i piskaram. Kako se osjećam kao jedan od zadnjih narodnih heroja? A čujte, u vrijeme NOB-a bio sam jedan od najmlađih zapovjednika brigade pa mi to onda nije udarilo u glavu. Prije Drugoga svjetskog rata nisam služio vojsku jer sam bio student elektrotehnike. Nakon rata završio sam fakultete i škole u Rusiji i Americi. Često sam putovao, nisam nikada bio isključiv ni jednostran. Nastojao sam imati širinu prema društvu – kaže Bulat koji je za narodnog heroja proglašen 1953. godine.

Bulat je bio jedan od najškolovanijih generala JNA. Osim što je diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu, završio je oficirsku školu u Sovjetskom Savezu, Zapovjedno-stožernu školu u SAD-u i Višu vojnu akademiju JNA. – Odnos prema antifašističkoj borbi u Hrvatskoj je takav kakav je. Hrvatska sjedi na dvije stolice. Umjesto da bude po onoj narodnoj “gdje ja stadoh, ti nastavi”, opet moramo od početka pojašnjavati što se zbilo. Mi smo svoje bitke odavno dobili. Spokojni smo jer smo bili na civilizacijskoj strani dobra – veli Bulat. Bulat je bio i nadređeni Franji Tuđmanu, partizanskom borcu i prvom predsjedniku samostalne Hrvatske.

– Tuđman je uvijek bio uporan, marljiv i pametan. Vrlo, vrlo ambiciozan. Neki su više radili, a neki više pričali... – kazat će. Komar: Ne cijene nas Slavko Komar, član Predsjedništva ZAVNOH-a, ministar u Vladi Narodne Republike Hrvatske, nekadašnji jugoslavenski ambasador u Indiji, za narodnog heroja proglašen je 1952. godine. U ljeto 1941., pod vodstvom tada 23-godišnjeg Komara, mladi skojevci, u Runjaninovoj ulici u Zagrebu, usred bijela dana, izveli su bombaški napad na ustašku satniju. Bomba je eksplodirala u Zagrebu, a odjeknula u cijeloj Hrvatskoj. Bio je to poziv na borbu…

– Imam 93 godine, uskoro ću u 94. Iz kuće uopće ne izlazim, noge me bole... Sve nas je manje, još nas manje cijene. Smanjili nam mirovine i sva druga prava koja smo imali. Na nas se, kao i na cijelu antifašističku borbu, gleda s figom u džepu. Službeno, kako piše u Ustavu, Hrvatska je antifašistička zemlja. Međutim, toleriraju se proustaške pojave, a jedina smo europska zemlja koja se sama oslobodila od fašizma, ne čekajući dolazak Amerikanaca ni bilo koga drugog – tiho će Komar.

Baltić: Negira se antifašizam

 Biste narodnih heroja, koje su bile sklonjene
 u Pomorskom muzeju u Splitu,
 pokazuje kustos Ljubo Radić
Milutin Baltić bio je organizator čuvenog sastanka u šumi Abez kod Vrginmosta, na kojemu su, u rano ljeto 1941., sekretar Centralnog komiteta Rade Končar i član Centralnog komiteta Josip Kraš donijeli odluku o ustanku i akcijama na Kordunu i Baniji.

– Dobro se još držim... (smijeh) Sa zdravljem sam tako, tako... Onako napola. Malo izađem iz kuće, prošetam se do tramvaja i nazad – govori nam ovaj nekadašnji ministar za rad Vlade NRH i državni sekretar za robni promet Hrvatske.

– Nisam razočaran, ali sam kritičan. Negira se antifašizam, a bili smo prva zemlja koja se organizirala protiv Hitlera. Predsjednik Josipović pokušava afirmirati antifašističke vrijednosti, ali ne može puno napraviti jer nema operativne ovlasti – priča Baltić i nastavlja:

– Gledajte, Tuđman, kojeg sam osobno poznavao, također je bio u partizanima, ali njegove su partizanske reference bile slabe. Bio je prevrtljivac, beskonačno ambiciozan, priklanjao se tamo gdje je procjenjivao da može profitirati. Tuđman se povezao s proustaškom emigracijom samo zato što je smatrao da će mu osigurati financijska sredstva za vlast. Tu je posađeno sjeme svih kasnijih zala – kaže ovaj narodni heroj.

Od ukupnog broja narodnih heroja, njih 1322, najviše ih je rođeno u Hrvatskoj, 22 posto. Hrvatska je uvjerljivo prednjačila u NOB-u u kategorijama narodnih heroja, prvoboraca i španjolskih boraca. Možemo se samo zapitati zašto mlada hrvatska država nema svoje ratne heroje.

DENIS KRNIĆ

Sabor odbio uvođenje odličja ‘Heroja Domovinskog rata’

Hrvatski sustav odlikovanja nema ekvivalent Ordenu narodnog heroja. Saborski zastupnik SDP-a i nekadašnji zapovjednik IV. gardijske brigade Ante Kotromanović predlagao je uvođenje odličja ‘Heroj Domovinskog rata’. – Vladajuća garnitura u Saboru odbila je taj prijedlog.

Želimo poginulim pripadnicima Hrvatske vojske odati dužno priznanje i počast za junačka dijela koja su učinili za svoj narod. Odlikovanje bi se dodjeljivalo posthumno. Mi smo jedna od rijetkih zemalja koje su izašle iz rata za slobodu, a da nemaju ratne heroje. Tu ćemo grešku ispraviti – najavio je Kotromanović.

Prvi i zadnji: od Petra Lekovića do Milana Tepića

Prvi narodni heroj bio je Petar Leković, proglašen 1942. godine, neposredno nakon što je Vrhovni štab uveo ukaz o herojima. Posljednji proglašeni narodni heroj bio je major Milan Tepić, i to 1991. godine. U suludom činu 29. rujna 1991., aktiviravši dinamit, podigao je u zrak skladište oružja u selu Bedenik kod Bjelovara, ubivši pri tome svojih šest vojnika, 11 hrvatskih vojnika, a i sebe je lansirao u vječna lovišta.

Iste godine, 19. studenog, krnje predsjedništvo SFRJ, pod predsjedanjem Branka Kostića, Tepića posthumno proglašava herojem. Njegovo ime nose ulice u Beogradu, Nišu i Novom Sadu. Čak i jedna autoutrka u Srbiji nosi ime ovog majora koji je odletio u legendu.

Tito - trostruki narodni heroj

Većina narodnih heroja Jugoslavije priznanje je dobila nakon rata. Najviše ih je proglašeno 1951., 1952. i 1953. Još u toku borbe, 1944., Predsjedništvo AVNOJ-a dodijelilo je Titu naziv narodnog heroja Jugoslavije.

Tito je bio jedini vrhovni zapovjednik u Drugom svjetskom ratu koji je sa svojim vojnicima ratovao na bojištu. Ukupno tri puta odlikovan je za narodnog heroja.

Ljubo Ilić - junak s međunarodnom slavom

Splićanin Ljubo Ilić jedan je od narodnih heroja s međunarodnom slavom. Borio se u Španjolskom građanskom ratu, branio je Madrid, jurišao u poznatoj ofenzivi na Saragosu, bio zapovjednik Vojne partizanske akademije kod Barcelone.

Godine 1943. priključio se francuskom pokretu otpora i postao zapovjednikom svih inozemnih snaga koje se bore u Francuskoj. Dok se predsjednik Vlade slobodne Francuske Charles de Gaulle iz Londona preko radija obraćao svojim sunarodnjacima, ovaj je Splićanin na jugu Francuske lomio njemačke divizije.

Za svoje junaštvo Ilić dobiva spomenicu francuskog pokreta otpora, Ratni križ i orden Legije časti. Nakon rata ostvario je, blago rečeno, impresivnu diplomatsku karijeru. Vodio je diplomatske misije u Meksiku, Brazilu, Urugvaju, Paragvaju, Čileu i Boliviji. Kasnije biva imenovan za ambasadora u Norveškoj, Meksiku, Danskoj i Švicarskoj. Supruga mu je bila poznata operna pjevačica Zinka Kunc.