Otkako snima tv serije, glumica Tamara Šoletić popularnija je no ikad. Srca gledatelja osvojila je ulogama u serijama "Zauvije susjedi" i "Dolini sunca" koja se trenutno prikazuje na prvom programu HTV-a.
Možete li ekskluzivno za naše čitatelje otkriti kako završava “Dolina sunca”?
- Sve će biti dobro, završit će onako kako treba: pravedno, baš kako bi gledatelji i htjeli.
Dajte nam barem onda neki aktualan trač iz glumačkih krugova u Zagrebu.
- Uvijek me ti tračevi mimoilaze. Valjda zato što ne podržavam sveopću površnost i nisam i sama dio tog svijeta.
U posljednje vrijeme više vremena provodite u Zagrebu. Koja je razlika u međuljudskim odnosima unutar glumačkog miljea u odnosu na Zadar?
- Mi smo u Kazalištu lutaka kolektiv koji se jako dobro poznaje, godinama radimo skupa, znamo kako tko diše i razumijemo se doslovno pogledom. U Zagrebu su to ipak novi ljudi i nova poznanstva koja se ne mogu nazvati prijateljstvima, ali su ugodna.
Ne sklapaju se prijateljstva?
- Naprotiv, sklapaju se prijateljstva i ljubavi. Snimanja traju od zore do mraka i razmjenjuje se ogromna količina energije. Sprijateljila sam se sa
Sandrom Lončarić, s kojom sam radila najviše scena,
Višnja Babić također je divna osoba...
Kako vam izgleda radni dan kad snimate TV seriju?
- Buđenje je u 5.30, a zatim spremanje, u 7 sati već sam potpuno dotjerana. Snima se do navečer, a takav tempo ne dopušta kasne izlaske i tešku hranu, jer treba biti vrlo koncentriran i odmoran. Uvjet snimanja sapunice je brzina i zahtijeva od glumca posebnu inteligenciju i vještinu. Nema odnosa među likovima, psihologizacije karaktera i rada s redateljem, a nekad kolegu s kojim snimaš scenu prvi put vidiš na setu. Vjera u sebe je jako važna, jer je glumac doslovno sam u toj “mašineriji”.
Koliko su zadarski glumci marginalizirani kad govorimo o filmskoj i TV produkciji?
- Dobiti ulogu za glumca izvan Zagreba je pravo čudo. Kad sam prvi put dobila ponudu za Lili, doživjela sam to kao čistu sreću, da bih onda shvatila da sam ja to zapravo zaslužila, jer dvadeset godina radim u kazalištu, trudim se i neprestano učim. Kasnije su angažmani počeli sami dolaziti.
Koja vam je uloga najdraža i kojem ste liku najsličniji karakterno?
- Svaki lik ima nešto posebno, što mi na neki način pomaže da bolje shvatim samu sebe. Lili sam iskoristila kao svojevrsnu psihoterapiju. Ona je mogla sve što ja kao osoba nisam, ona je moja sušta suprotnost. Otkrila sam dio sebe koji je progovarao kroz Lili i oslobađao me. Loreta, baš kao i ja, ima izrazitu crtu suosjećajnosti i sigurno bi po horoskopu bila vaga, kao ja. Eva (iz predstave “Nije bila peta, bila je deveta”) također je predivna uloga. Kroz svaki lik mogu nešto naučiti i razvijati se.
Biste li se potpuno razodjenuli za ulogu?
- U principu ne bih, ali ako bi to značilo nešto za samu ulogu, možda i bih. No teško mi je govoriti o tome “što bi bilo ako...”. To su situacije koje se same dogode. Treba biti otvoren i živjeti život.
Tina Disopra, foto: arhiv cropix
|
Ostaje još film
Najtraženija zadarska glumica u žestokom radnom tempu (snimanje TV serija, predstave u HKK Zadar i Kazalištu lutaka) uspijeva pronaći vremena i za polaganje ispita razlike na Pedagoškom odjelu Sveučilišta. Za sebe priznaje da je zadovoljna, profesionalno i emocionalno ispunjena žena, a vedrinom, optimizmom i toplinom doslovno zrači.
- Neostvarena želja mi je okušati se na filmu, iako nemam na umu neku posebnu ulogu. Ranije se nisam o tome usuđivala razmišljati, a sada mislim da sam spremna i za to. Vjerujem da će mi se film i dogoditi. Naša filmska produkcija danas je vrlo kvalitetna i imamo niz dobrih redatelja nove generacije, jedino me žalosti što se moraju boriti doslovno za svaku kunu.
U slobodno vrijeme, koje jedva pronalazi, Tamara rado napravi đir po zadarskoj pijaci, s koje se redovito vraća prepunih kesa. Uživa i u japanskoj kuhinji, a kod kuće rado sprema sushi.
|
|
Sreća morske djevice
Prvu ulogu Tamara Šoletić je kao dvadesettrogodišnja djevojka dobila u zadarskom Kazalištu lutaka, a glumila je najmlađu morsku djevicu u bajci Ivane Brlić Mažuranić ‘Ribar Palunko i njegova žena’.
- Bajka koja govori o težnji čovjeka i njegovu vječitom prokletstvu da uvijek traga za onim nečim ‘tamo’... do danas je to moja najdraža uloga - prisjeća se zadarska glumica.
- Bila sam mlada mama, a gluma je bila ostvarenje moga životnog sna. I sama sam živjela u bajci, na početku života bila sam očarana svojom mladom obitelji i novim poslom... jednostavno na sedmome nebu. Mislila sam da sam sve u životu ostvarila, da bih onda shvatila da dalje ima puno, puno toga i da život treba živjeti bez straha.
Tamara Šoletić priznaje da kao mlada djevojka zasigurno ne bi prihvatila ponude za brojne angažmane koje dobiva danas.
- Nisam dovoljno vjerovala u sebe i nisam bila otvorena za promjene, a najbolje sam se snalazila u onome što je moje i što je sigurno. No, kad ti se u životu dogodi bura i kad se neke stvari pokažu krhkima, shvatiš da bi stvari oko sebe trebao gledati drukčije, prihvaćati ono što je dobro, a ono loše ne gledati baš tako crno. I, naravno, ići dalje.
|