Slobodna Dalmacija

Oliver je odustajanjem od gradskog sponzorstva „platio ceh“ svog „bigger than life“ imagea „kozmičkog Dalmatinca“ koji je bio poljuljan onog trena kad je sa smrznutom ribom u rukama reklamirao poznati inozemni lanac

piše zlatko gall

Ni notorna tabloidna trakavica s bivšom ljubavnicom koja se razvlačila po stranicama „spektakla“ i po sudu, ni sjajni nastup u pariškoj Olympiji, a ni godinu kasniji koncert na jednako prestižnoj adresi newyorškog Carnegie Halla nisu donijeli Oliveru Dragojeviću toliko medijske pažnje koliko nedavno potpisivanje sponzorskog ugovora sa splitskim Poglavarstvom.

Burne medijske, a još burnije „neslužbene“ reakcije koje je izazvala vijest da će Grad Split poduprijeti Oliverov nastup u Londonu s tristotinjak tisuća kuna, te koncert u Royal Albert Hallu iskoristiti za dvojbenu turističku promociju Splita, Dragojevića su nagnale na potez koji je i pametan i razumljiv, ali ne baš čest u domaćim „marketinško-sponzorskim“ krugovima: raskidanje već potpisanog ugovora.

Oliver je, zahvalivši se na sponzorskom novcu, dobro izabrao, očito svjestan da bi mu gradske kune možda „zatvorile konstrukciju“ za londonski nastup, ali i donijele glavobolju koju ne bi uklonilo ni deset Royal Albert Halla, Olympija i sydneyskih Opera...

Jer, u Splitu više no igdje vrijedi ono staro uglazbljeno pravilo Zabranjenog pušenja: „Tko ne igra za raju, i zanemari taktiku...“.

Marketinški „overkill“

Naravno, još jedno uzimanje proračunskog novca u vrijeme kad se mikroskopom gleda na administracije ogrezle u korupcijskim skandalima i nepotizmu, te usred apsolutne krize sve je samo ne popularno. Posebice u Splitu koji ionako puca po šavovima, hipersenzibiliziran za svaku „rastrošnost“ dok glađu štrajkaju radnici Željezare, a radnici škvera zacijelo broje „sitno“ pred nimalo svijetlom budućnošću. Ipak, tako žestoke reakcije, golemo zanimanje medija i pravo riganje žuči po portalima baš nitko nije očekivao.

Konačno, Oliver nije tek „tamo neki celebrity“, već splitska i dalmatinska glazbena ikona, „faca“ koja je uvijek do sada bila pošteđena uobičajenih pljuvanja i štracanja.

Reakcije na Oliverovo „sponzorstvo“ to više čude zna li se da već godinama iz proračuna na ime turističke promocije curi silni novac čak i za tako somnambulne projekte poput reklamiranja komparativnih prednosti hrvatske gastronomije i turizma u Kubi, zemlji u kojoj nema ni putovnica ni robe široke potrošnje.

O čak i najnižim estradnim bićima koji ponosno vozikaju svoje sponzorske automobile, pjevaju himne trgovačkim lancima, krevelje se u idiotskim reklamama ili pristaju na poniženja „reality showa“ ne bi li reanimirali riknute karijere... i da se ne govori.

No, očito je, Olivera se doživljavalo drugačije. Čak i odnosu na prvoligaške sugrađane poput Gibe – koji je, mada trajno posvađan s tehnologijom i šminkerskim „gadgetima“, i danas ponosni maneken T-mobilea – pa i buntovnog TBF-a.

Sponzorskim kunama ni oni, naime, nisu odoljeli. Mada žestoki „antiglobalisti“ i „no-logo“ aktivisti koji su sprdanju sa sponzorima posvetili cijeli album „Maxon Universal“, TBF su danas – doduše samo likom Mladena Badovinca - prisutni u bedastim pivskim reklamama pokazujući da se, unatoč „angažmanu“ i „artu“, od nečega, je li, ipak mora živjeti.

Zašto onda baš – Oliver? Naravno, reklo bi se ponajprije stoga što londonski sponzorski „deal“ ne dolazi iz privatne korporacije, već iz džepa građana, ali i zbog očitog Oliverova „bigger than life“ imagea „kozmičkog Dalmatinca“ koji je – za mnoge iznenađujuće – bio poljuljan istog trena kad je sa smrznutom ribom u rukama reklamirao poznati inozemni lanac.

Kasniji niz reklama u kojima je poziranje sa „smrzotinom“ dobilo šarmantan i duhovit okvir samoironije i (čak) sprdanja s vlastitim općepoznatim ribičkim strastima i ugledom, nimalo nije promijenilo izvornu percepciju brojnih fanova s neumitnom „konačnom dijagnozom“: Oliver se „prodao“.

Čvrsti Bruce

Žestina reakcija na “kerumovsko“ sponzoriranje zacijelo se samo naslonila na postojeće stanje, a cijeloj „antioliverovskoj“ atmosferi sigurno nije pridonijela ni barnumovska reklamna kampanja koja je divovskim plakatima oglašavala „koncert godine u Londonu“.

Naime, spomenuti je marketinški „overkill“ kod mnogih fanova izazvao suprotni efekt odašiljući „poruku“ razmetljivosti umjesto uspješnosti, kupovanja statusa umjesto zasluženog priznanja te bahatog samopromoviranja umjesto poželjne smjernosti. Sve to naravno ne znači da će neki idući Oliverovi koncerti na domaćem tlu biti manje posjećeni, niti da će novi album imati slabiji učinak kod publike, već da kod sličnih operacija ipak valja pažljivije promišljati „marketinške strategije“.

Uostalom, grešaka u koracima nisu pošteđeni ni mnogi svjetski velikani. Dylana su tako napali drvljem i kamenjem nakon što je prodao prava korištenja Blowing In The Wind u reklamne svrhe dok, recimo, ama baš nikome nije smetalo što su to isto odavno uradili Rolling Stones čiji je Start Me Up, recimo, promovirao Windowse 95, Led Zeppelin koji su Rock And Roll prodali za reklamnu kampanju General Motorsu ili The Who bez čijih brojeva kao da nema prave forenzičarske serije...

S druge pak strane ni „bjanko čekovi“ ni ponuđeni milijuni nisu bili mamac za Brucea Springsteena koji desetljećima odbija ponude sponzora držeći da njegova umjetnost nije za marketinšku prodaju.

Dokle? Sve dok koncerti budu puni, naklade milijunske, a Boss potkožen za komodnu dosljednost u ulozi „glazbenika savjesti“. 

Domaće je, ipak, domaće Ovdje se više „mažnjavalo“ negoli plaćalo, no trendovi se mijenjaju pa osim sve dojmljivijih inozemnih pjesama (Jet, Feist...), prave pomame izazove i neka glazbena podloga – poput skladbe Loona grupe Hijo De La Luna u reklami za Kraševe Griotte. Koriste se sve više naručene i plaćene „domaćice“. Novi fosili su pravi šampioni (E moj Saša, Da te ne volim, Za ona dobra stara vremena...) ili Prolazi sve Đimija Stanića za T-mobile. Ni „rokeri“ ne zaostaju jer su pjesme sponzorima utopili Hladno pivo, Belan, Gibonni – doduše, prihod od korištenja njegove Ozdravi mi ti otišao je u humanitarne svrhe – Jinxi – koji su Erste banci prodali Tamo gdje je sve po mom...

 

I njih čujete na reklamama •• ALLIANZ - Clannad - I Will Find You •• BAXI - Diana Krall - You’re Getting To Be A Habit With Me •• BUDWEISER - Beatles - All Together Now •• BUDWEISER – Miountain – Mississippi Queen •• CARLSBERG - Queen - Love of My Life •• CARLSBERG - Gloria Gaynor - I Love You Baby (Can’t Take My Eyes Off Of You) •• CEDEVITA BOMBONI - Wild Cherry - Play That Funky Music White Boy •• COCA-COLA - Dj Bobo – Chihuahua •• COCA-COLA – Jackie Wilson - Higher&Higher •• CONNEX - Beautiful South - Good as Gold •• CONNEX - Muse - Origin of Simmetry (Feeling Good) •• CRUNCH CHIPS - Phats & Small - Turn Around •• DORNA - Enya - Sail Away •• DORNA - Moby - Why Does My Heart Feel So Bad •• DRUMUL - The Verve - Bitter Sweet Simphony •• ELITE - Frank&Nancy Sinatra - Something Stupid •• FLORIOL - James Brown - I feel Good •• JANA – Feist – Mushaboom •• KINDER BUENO - Amanda Lear - Enigma (Give A Bit Of Him To Me) •• KRAŠ GRIOTTE – Hijo De La Luna – Loona •• LEVI’s – Clash – Should I Stay Or Should I Go •• LEVI’s – Ben E. King – Stand By Me •• NIKE - Beatles - Revolution •• ORANGE - Blur - The Universal •• ORANGE - Lovin Spoonful – Daydream •• ORANGE - Weezer - Islands In The Sun •• PEUGEOT 206 - Raja Mushtaq - The Sculptor •• PEUGEOT 207 - The Marcels - Heartaches •• SILVA - Apocalyptica - Fade To Black •• SUBARU IMPREZA – Kosheen – Hide U •• T-MOBILE - Tassos Ioannides - Son Of The Wind •• T-MOBILE - LCD Soundsystem - Time To Get Away •• TUBORG - Dire Straits - Sultans of Swing •• TUBORG - Safri Duo - Played-a-live •• UNIQUE - Blur - Song 2 URSUS - Shirley Bassey - Where Do I Begin (Love Story) VIP – Procol Harum – Whiter Shade Of Pale VIP - Jet - Are You Gonna Be My Girl VIP – Cockney Rebel – Make Me Smile VODAFONE - The Dandy Warhols - Bohemian Like You VW GOLF - Carpenters - Close To You