Već danima po medijima pratimo "trakavicu" oko Splitskog festivala, u kojoj različiti sudionici, po ‘ko zna koji put, tvrde da će festivalu vratiti STARI SJAJ, a sve u cilju "otimanja" nešto novca iz gradskoga proračuna i “maslanja” eventualnih pokrovitelja i sponzora. Uvijek “na istu bazu”. I uvijek na kraju, a to traje već desetke godina, od “vraćanja staroga sjaja” ne bude ništa, samo svi, i izvođači i publika, dožive novo glazbeno razočaranje.
Povelike nebuloze uporno pristižu i od onih koji raspisuju natječaje za festivalsku koncesiju, pa se, umjesto osnovnih kriterija njegova sadržaja, razine kvalitete, te same ideje i načina realiziranja, spominju “okrugli stolovi na Prokurativama”, glamur i slični uvjeti koji, zapravo, nemaju nikakvoga smisla.
Zbog takvih i sličnih trabunjanja, koja vrijeđaju zdrav razum, mislim kako je konačno došlo vrijeme da se prizna i prihvati sveta istina: Splitskom festivalu ne može se vratiti STARI SJAJ!
To ne može nitko, jer je to - praktički nemoguće!
Moramo konačno shvatiti da su festivali u svoja zlatna vremena bili jedina mjesta gdje se moglo predstaviti novu pjesmu. Pjevača, aranžera i skladatelja bilo je relativno malo i postojali su visoki kriteriji uopće; skladati, aranžirati ili nastupiti na nekom od festivala doista nije mogao bilo tko.
U današnje vrijeme interneta, Facebooka, YouTubea i MTV-ja očekivanja da nas na punim Prokurativama emocionalno “pomete” neki novi Mišo, Oliver, Tereza, pa da pustimo “suzu dalmatinsku”, a i poneku “fureštu” - ravna su nuli.
Stoga čujte i počujte, gospodo iz Banovine, jer upravo vi imate žezlo u rukama!
Jedina šansa Splitskog festivala, a u kontekstu njegove nekadašnje neraskidive veze s turističkom ponudom grada Splita, jest da postane “Internacionalni festival glazbe Split”, koji bi trajao 15 dana, i to počevši, kao i uvijek, prvim prijelaznim vikendom lipanj/srpanj na Prokurativama, s jednom (!) skromnom i uljuđenom natjecateljskom večeri tradicionalne dalmatinske šansone, a završavao otvaranjem kazališnoga Splitskog ljeta na način da mu “Internacionalni festival glazbe” preda štafetnu palicu ljetnih događanja.
Od otvaranja “Internacionalnog festivala glazbe” do početka Splitskog ljeta Split bi se u potpunosti trebao pretvoriti u grad glazbe i otvoriti prema van, odnosno staviti svoje trgove, pjacete, ulice i Rivu na raspolaganje mladim glazbenicima iz cijele Europe i svijeta. Neka dođu u Split, donesu svoje instrumente i slobodno sviraju di god oće i šta god oće: etno, techno, punk, rock, pop, world...
Usto - Grad bi trebao postaviti na više lokacija scene, na kojima bi se organizirano predstavljali mladi izvođači, domaći i strani, uz, naravno, svakodnevne nastupe naših dalmatinskih klapa u svin “mogućin i nemogućin“ verzijama i ambijentima. Neka čuju ti mladci iz Europe kako su nekad pivali težaci u Dalmaciji, a kako pivaju danas, i neka pričaju o tome doma!
Na ovaj bi način Splićani i njihovi gosti od početka srpnja do otvaranja Splitskog ljeta dobili 15 dana kontinuiranih i osmišljenih glazbenih događanja u gradu, što bi uvelike koristilo turističkoj ponudi koja je, inače, u najmanju ruku - stihijska.
Split bi postao internacionalna ljetna glazbena pozornica, otvorena svima! Na splitskim bi ulicama došlo do demonstracije, razmjene i miješanja glazbenih i inih kultura Europe i svijeta! To bi bilo “VRAĆANJE SJAJA”, ali ne “STAROG”.
To bi bio “NOVI SJAJ”, u novom vremenu! Judi moji - jema li štako lipje?
dragan lukić šegedin - lvky