Kad se govori o hrvatskoj politici, onda se obično ta politička scena crta u dvije boje – crvenoj i crnoj. Na jednoj su strani oni koje – jel’te – zovemo ljevičarima, jer su za socijalu. Na drugoj su strani oni koje – ajmo reći – zovemo desničarima jer su za konzervativne vrijednosti. A ta ljevica i ta desnica su, naravno, u sukobu, i taj je sukob – kako se veli – “ideološki”.
Svatko tko prati kokošinjac koji se zove hrvatska politika, zna kako to izgleda. Šef Vlade svađa se sa šefom opozicije, predsjednica se svađa s premijerom, a ono oko čega se svađaju sadržaj je onog što se formalno zove – hrvatska politika. Svađaju se oko Titove biste. Svađaju se oko toga je li Glogoškom premala penzija. Svađaju se oko jednog ili dva ratna derneka na Dan Oluje...
