Naime, u Tinovu gradu u državnim ili županijskim ustanovama i tvrtkama rade uglavnom ljudi iz drugih sredina. Po Ustavu i zakonu hrvatski građani imaju pravo raditi u svakom kraju Hrvatske, pa tako i Vrgorcu, no ima li logike da u ovim teškim recesijskim vremenima u Vrgorcu rade cestari iz Ogulina i Gospića, električari iz Omiša i vozači Hitne pomoći iz Imotskoga.
Sasvim sigurno da ni tim ljudima nije svejedno svaki dan ili tjedan dolaziti na posao u ovo malo mjesto Dalmatinske zagore. Puno bi sretniji bili da mogu raditi u svojim mjestima, ali mnogi od njih prisiljeni su ići u Vrgorac kako bi prehranili obitelji.
Međutim, nije problem u tim ljudima, nego u poslodavcima, u ovom slučaju Hrvatskim autocestama, HEP-u te Županijskoj hitnoj pomoći, koji pored domaćeg kadra uzimaju radnike iz stotine i više kilometara udaljenih gradova koji ih koštaju dvostruko više. Nažalost, sve njihove namjerne ili nenamjerne propuste plaćaju porezni obveznici.
Selo Vina ima vozača za cijelu Županijsku hitnu pomoć
Krenimo redom. U vrgoračkom HAC-ovu Centru za održavanje i kontrolu prometa radi oko 30 ljudi iz svih baza HAC-a, na autocesti A1, pa tako i iz Ogulina i Gospića. Tim se radnicima plaćaju razni dodaci na koje imaju pravo po Kolektivnom ugovoru. S druge strane, s upola manje novca moglo se zaposliti lokalno stanovništvo, ali u HAC-u već mjesecima zavlače Vrgorčane po tom pitanju.Nedavno je bio raspisan natječaj za jednog električara u HEP-ovoj ispostavi u Vrgorcu, na natječaj se javilo četiri-pet kandidata iz ovoga mjesta, neki od njih su imali i višu stručnu spremu, no posao je dobio čovjek iz Omiša. Ima li tu logike? Za njegove putne troškove, mogla se isplatiti pola plaće. Da toga kadra nema u Vrgorcu, čovjek ne bi ništa rekao. Ovako...
Kod trećega slučaja možda je problem i najveći. Vrgorac se nekako uspio izboriti za tim T1 Hitne pomoći. U Tinov grad došli su liječnici i medicinske sestre iz Splita, Solina, Metkovića…, jer takvoga kadra on nema, no posao su dobili i vozači iz Imotskoga. Međutim, u ovom kraju samo jedno selo (Vina) ima više profesionalnih vozača nego što je potrebno kako bi se pokrio cijeli vozni park Županijske hitne pomoći. Pa, zar nisu vozači mogli biti iz Vrgorca?
Klanovske i političke borbe
Nekoliko pacijenata dosad je prišlo potpisniku ovih redaka s riječima:- Gledajte, došli smo nekoliko puta na Hitnu pomoć, a u tom trenutku baš se pogodilo, ili se smjena namjestila, da nema nikoga iz Vrgorca. A što da se dogodi neka nesreća u jednom od brojnih sela? Kako bi oni došli do tog sela? Kad nitko ne zna put.
Ovdje se ne radi samo o dodatnim troškovima, nego i o sigurnosnom problemu. Vrgoračka krajina prostire se na 294 četvorna kilometra, sastoji se od 27 sela i stotinjak zaselaka te u timu Hitne pomoći mora biti netko tko poznaje teren, pa makar vozač, jer od brzine reakcije može ovisiti nečiji život.
A što ako se dogodi, nedajbože velika prometna nesreća na autocesti? Kad će vozač iz nekog udaljenog mjesta, u ovom slučaju Imotskoga, stići na mjesto nesreće?
Žalosno je da o ovim stvarima mnogi šute kao zalivaeni. Zanimljiv je još jedan slučaj kada su Vrgorčani između sebe mogli birati ravnatelja Osnove škole “Vrgorac”, pa su, zbog raznih klanovskih i političkih borbi izabrali za ravnatelja prof. Krešimira Kurana iz Metkovića.
Nije problem samo u Zagrebu i Splitu, već i u Vrgorčanima koji su nesložni po pitanju mnogih stvari oko kojih bi morali biti jedinstveni. I principijelni.
Dr. Luetić: Ne znači da će ti ljudi ostati raditi u VrgorcuO ovim i drugim vrgoračkim nelogičnostima oko zapošljavanja razgovarali smo s dr. Leom Luetićem, ravnateljem Županijske hitne pomoći. - Radi se trenutno o nekim promjenama, no ne mora značiti da će ti ljudi ostati raditi u Vrgorcu. Mi vodimo računa o svemu, pa tako i o tim stvarima. Imali smo određenih problema, što se tiče vozača iz Vrgorca, no mislim da će to biti na kraju sve dobro riješeno - istaknuo je dr. Luetić. |