Život piše priče, neke sretne, neke i ne baš tako sretne. Kako god – iz jednog mraka ulazimo u drugi i smrt nam je, koliko god to zvučilo grozno, svima neizbježna. No, ne mora taj odlazak biti očajan i grozan, premda će uvijek za najbliže biti bolan. Profesorica Dina Linda Veronika, defektologinja i psihoanalitička psihoterapeutkinja, prošla je užasno razdoblje u životu. Oca je izgubila iznenada, srce ga je izdalo, a nju i brata joj gubitak roditelja oborio je s nogu.
– Oboje smo imali potrebu malo sjediti uz njega i oprostiti se s njim, imali smo i potrebu da netko s nama razgovara i pomogne shvatiti što se dogodilo, međutim bolničar je komentirao da što se imamo opraštati i shvaćati kad je on star čovjek i, Bože moj, umro je, pa je to to – kazuje nam defektologinja....
– Oboje smo imali potrebu malo sjediti uz njega i oprostiti se s njim, imali smo i potrebu da netko s nama razgovara i pomogne shvatiti što se dogodilo, međutim bolničar je komentirao da što se imamo opraštati i shvaćati kad je on star čovjek i, Bože moj, umro je, pa je to to – kazuje nam defektologinja....