Svečanost će se održati pod pokroviteljstvom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, te Grada Kaštela, a na njoj će biti upriličena – osim kulturnoga programa učenika u čast jubileja njihova maslinika – i promocija nove knjige umirovljene profesorice te škole, gospođe Ivne Bućan.
S jednog zelenog papirića – a kakve bi druge boje uopće i mogla biti pozivnica za nešto što promovira zaštitu prirodnog okoliša, onog istog što smo ga naslijedili od svojih predaka, ali i posudili od svojih potomaka – informirao sam se o „navedenom događaju“ i, pošto je tema dušu dala za Dalmovnicu, došao po svoju fetu Mediterana kakav je nekad bio. I vrijedilo je doći, baš je vrijedilo.
S pozornice pred travnatim tepihom, kroz igru, pjesmu i ples djevojčica i dječaka, od prvašića do osmaša, slijevao se čitav jedan slap uzbudljive ljepote. Mališi u staroj kaštelanskoj nošnji koja plijeni otmjenošću, ili pak „odjeveni“ u stilizirane kampanele, kule, palače i crkve njihovih „sedam sela“, potom veselo prerušeni u leptire, gliste, makove ili perunike ... zaneseno su slavili ljepotu življenja sa iskonom, na tom bogomdanom mjestu: pupkovinom povezani s Biblijskim vrtom na obroncima Kozjaka i, jednako toliko, sa slavnim botaničkim vrtom svoje škole. Zeleno, volim te zeleno.
Knjiga „Neka masline i djeca zajedno rastu“ – ovaj tekst namjerava biti svojevrsna zdravica autorici Ivni Bućan i njenoj neponovljivoj predanosti odgoju mladih za zdrav život u suradnji s prirodom – nije mogla za promociju naći bolji trenutak ni primjerenije mjesto: Dan zaštite okoliša, u školi gdje je prije ravno 30 godina uspostavila naš prvi školski maslinik i, uz pomoć kolega i učenika, još 1976. utemeljila školski botanički vrt te ga do umirovljenja vodila i zalijevala svojim entuzijazmom, ljubavlju i znanjem.
Uostalom, trenutak je za kratak, ali baš kratak, „isječak“ iz njenog životopisa: profesorica biologije, u školi radila dugih 45 godina, na Kozjaku , kod svetišta Gospe Stomorije, 1998. osniva i od tada stručno vodi Biblijski vrt, prvi i jedini u Hrvatskoj, autorica više knjiga i publikacija na polju biologije i ekologije, dobitnica Nagrade grada Splita, Nagrade Državne uprave za zaštitu prirode i okoliša te čak 4 nagrade za životno djelo: Ministarstva odgoja i obrazovanja RH, Grada Kaštela,
Ministarstva kulture RH i Splitsko-dalmatinske županije. Pripala joj je, k tome, i posebna nagrada Europske federacije turističkih novinara – „Pero prijateljstva“. U Kaštelima je 1991. godine osnovala ekološku udrugu „Lijepa naša Kaštela“, kojoj je i danas predsjednica.
Novoobjavljena knjiga gospođe Bućan o „zajedničkom rastu maslina i djece“ neka je vrsta uskličnika njenom ukupnom djelu. Sažela je u njoj povijest školskog maslinika, pokazala rijetko viđene stare fotografije maslina i maslinarskoga alata te ugostila nekoliko autora s vrlo zanimljivim prilozima – dr Franu Strikića s opisima čak 43 sorte maslina, Nevena Bućana s humoreskom „Kako je mojoj babi upa miš u kamenicu s maslinovim ujen“ i Miroslava Luketina Sarajčeva sa stihovima „Zavit unuku“, čiji drugotisak Dalmovnica jednostavno ne može zaobići:
Posadija san maslinu za te/ da te dočekadu rodne kad naresteš/ kad dida bude prez snage/ kad dida bude prez sebe/ kad dida bude zadnji put/ pomazan maslinovin ujen/ jubav prema maslini ti usađujen/ maslinon te obligajen/ i zavitujen te sudbinon tvoji pradida/ njijovon srićon/ ča se skupa s ujen cidila is sprti makinje/ zavitujen te svakin plodon masline/ u kojen je skrivena težaška suza/ i kapja znoja/ ne zaudobi ove didove riči/ jerbo maslina najprvo reste u srcu/ i nedaj da ti iščupadu maslinu iz srca/ jerbo onda neš jemat ni maslinu/ ni zemju/ ni srce.
Ako itko ovo dobro razumije, onda je to Ivna Bućan. Ako je itko iskreno napravio otklon od antropocentrizma prema biocentrizmu - prema ljubavi za svaki aspekt života - onda je to Ivna Bućan.
Onako kako je, kažu, Sv. Frane razgovarao s pticama, tako Ivna razgovara s biljkama. Na kojem jeziku? Na jeziku pobratimstva (svih) živih bića u svemiru!
M. Krnić
