Povorka studentske alke sastavljena od alkara, alkarskih momaka, vojvode i pratnje krenula je, uz puhački orkestar mladih članova Gradske glazbe i Mate Pavića, od Doma mladih. Prodefilirali su gradskim ulicama i stigli do Borićevca. Gotovo dehidrirani. Žeđ su ugasili cijelim potokom gemišta. Vidjelo se na prvu da se radi o potomcima istinskih vitezova - konobe.
Otvarajući studentsku alku vojvoda Ivan Ivanović Samac, koji je kao frizer svim alkarima i momcima napravio žuti pramen, poželio je alkarima "oštro oko profesora dok prepisuju sa šalabahtera kojega su noćima pripremali" te "čvrstu desnicu za dohvatiti što hladniji gemišt".
I taman kad se očekivalo da će početi natjecanje oglasili su se Tonći i Lovrin, zaduženi za lansiranje doskočica, ucjenom da se nikakva alka neće održati dok im se ne donese po hladni gemišt. Ja neću gemišt, mene pogoni piva, glasno je poručio Vlaja koji je u ulozi namještača alkarske mete dobio nadimak Pavadunda.
Dok su alkari Dino Gulam, Toni Gulam, Josip Paut, Stipe Bilokapić, Dino Bilandžić, Ante Svalina, Stipe Matić, Natko Matić, Tomo Vukas, Ivan Bazina, Hrvoje Perić, Josip Vejić i alaj-čauš Jerko Župić krenuli s nadmetanjem nosnice je sve snažnije nadraživao miris gulaša od divljači kojega je specijalno za studetsku alku iz Zagreba došao pripremiti Nikola Katin.
Uto je natjecanje ušlo u završnici. Poslije regularnog dijela tri alkara imala su po 6 punata. U pripetavanju Natko matić je pogotkom "u dva" otpao" jer su Vejić i Župić pogodili "u sridu". U drugom ripetavanju Vejić je promašio. U strahu da bi Župić mogao pogoditi metu vojvoda je uz pomoć časnog suca Teksa naložio da Vejić ponovi trku. A ovaj je opet promašio. I Župićevu koplju bilo je šire oko alkarske mete.
U posljednjoj trci vojvoda je odredio da Župić trče prvi. Župić je junački - promašio. Vejić se nije dao smesti. Junačka desnica čvrsto je uhvatila koplje, čpotrčao je poput pracvog angira i pogodio "u dva".
Što dalje pričati? Alkarska povorka ponosno je prošla ulicama Sinja, a slavodobitnik Vejić svo vrijeme je poskakivao noseći na koplju plamenac trobojnice. A kad su se vratili na Borićevac gulaš je taman bio gotov. Kažu da je bio ukusan za prste lizati. Ne zna se jedino jesu li ga imali čime zaliti jer su, čini se, sve vinske zalihe planule prije početka slavlja.
Toni Paštar
Za sudjelovanje u komentarima je potrebna prijava, odnosno registracija ako još nemaš korisnički profil....