Šibenčani osvojili vrh Julijskih Alpa

Kažu, kad nešto jako želiš, to se i ostvari. Želja nas osmero planinara iz šibenskog Hrvatskog planinarskog društva Kamenar da se popnemo na Jalovec, 2645 visok, jedan od najljepših vrhova Julijskih Alpa koji se, kao takav, nalazi na grbu Planinarskog saveza Slovenije, zaista je bila jaka, pa se i ostvarila - ponosno kazuje Sonja Cukrov Sunko, koja se zajedno s kolegama nedavno vratila s nezaboravne planinarske avanture.

Dobro su se opremili

Dodaje kako su “kamenarci” još od uspona na Triglav prije dvije godine govorili o Jalovcu jer je riječ o svojevrsnom kralju slovenskih planina.

- Vodič po Julijskim Alpama bila je naša članica iz Splita Dijana Tudorić. Uspon smo odradili u dva dana. Prvog dana smo išli od Vršiča do planinarske kuće Zavetišče pod špičkom (2064 m) gdje smo prespavali. Sve je u tom domu dobro, ali pogledi na ostale vrhove su nas ostavljali bez daha - kazuje Sonja i priznaje kako ni njoj, ni njezinu planinarskom društvu ne bi dosadilo da danima samo sjede i gledaju vrhove među kojima dominira Triglav.

- Ne znam je li bio ljepši zalazak ili izlazak sunca. Srca punih ljepote i s malo treme, krenuli smo u osvajanje alpskog kralja. Uspon nije bio lagan, no za to smo bili dobro opremljeni. Puno je sajli, klinova, ali i nezaštićenih dijelova.

Usponi za zagrijavanje

Većina je davno prošla pedesetu pa nismo žurili, ali smo ipak za četiri sata bili na vrhu. Malo je reći da smo bili sretni, više uzbuđeni, gladni slika kojima nismo zadovoljni jer fotografije ne mogu prenijeti ono što vidimo i osjećamo. Bit će nam tek mali podsjetnik na ovaj doživljaj. Mangart im je, nastavlja, bio sljedeći cilj.

- Morali smo ga što prije obići jer Slovenci kažu: Idi u planine dok je još vrijeme, jer doći će vrijeme kada za to ne bude vrijeme, i ubrzo će doći to vrijeme! Jalovec, dakle, nije bio jedini vrh koji smo osvojili tijekom našeg boravka u Julijskim Alpama.Nešto kao zagrijavanje poslužili su nam usponi na Malu Mojstrovku (2332 m) i Prisojnik (2547 m). Ovaj drugi baš i nije bio lagan. Bilo je maglovito jutro koje nije obećavalo uspješan uspon. No, mi smo bili željni avanture, pa smo odlučili ići dokle možemo, a ispostavilo se da možemo i do vrha. Na vrhu je bilo iznenađenje, oblaci su se raspršili i otvorili su se vidici na sve strane. Odmah smo zaboravili na mokre stijene, skliske klinove, sipar, taj sitni kamen koji klizi pod nogama, i uživali. Lijepo je kad se sve posloži na izletu, ljudi željni planinarenja, vrijeme bez kiše, prekrasni krajevi i iskusan vodič. Planinar zaista ne može poželjeti ništa više - nadahnuto je ispričala Sonja Cukrov Sunko.