Slobodna Dalmacija

Malo kome u Zadru nije poznat Ilija Margarin i njegova trokolica na kojoj je zalijepljena fotografija pjevačice Doris Dragović i natpis „Doris u srcu“.

Najveći obožavatelj poznate splitske pjevačice u djetinjstvu je obolio od dječje paralize i od tada je invalid. No Ilija, danas 46-godišnjak, nikada nije klonuo duhom, a ove godine planira i dvostruku proslavu.


Nakon 20 godina će se ponovno vratiti u svoj rodni Korlat kraj Benkovca, odakle je prognan početkom Domovinskog rata, a istom će prilikom proslaviti i dva desetljeća poznanstva s Doris.

- Nadam se da će Doris uspjeti doći na proslavu useljenja, ali ako i ne uspije, mi ćemo se već vidjeti. Ona mi je puno pomogla u životu, a pomogla mi je i oko kuće. Upoznali smo se početkom rata kada je imala koncert u zadarskim Jazinama. Bio sam ja do tada na njezinim koncertima po cijeloj Jugoslaviji, a taj put sam kupio bombonjeru i dao joj je na pozornici.

Nećkao sam se dugo, a kad je zapjevala „Srce vuče južnom kraju, srce vuče zavičaju“, krenuo sam na pozornicu. Više nisam mislio ni na sram ni na tremu. Netko mi je pomogao da se popnem i bacio sam joj se u zagrljaj. U njezinim sam očima tada vidio suze - kaže Ilija kojemu se taj događaj urezao duboko u pamćenje.

Bio je to njegov prvi kontakt s Doris, a nakon toga su se susretali mnogo puta. Pjevačica je za njega održala humanitarni koncert u Sv. Filipu i Jakovu gdje je on bio smješten prvih prognaničkih godina, a onda je i on nju pratio u Jeruzalem 1999. godine gdje je Doris osvojila 4. mjesto na Eurosongu.

Uvijek je nakon nastupa čekao s buketom cvijeća. Čestitaju si redovito rođendane, Uskrse, Božiće i Nove godine, a Ilija je upoznao i cijelu obitelj poznate Splićanke.

- Majku ne pamtim, umrla je nakon mog rođenja. Kada sam upoznao Doris, u njezinim očima, osmijehu i dobroti vidio sam upravo tu majčinsku ljubav. Ona lijepo pjeva i lijepa je, ali mi se najviše od svega sviđa njezina ljudskost. Vratila mi je volju za životom - kaže Ilija koji na pitanje koji su mu drugi omiljeni pjevači i pjevačice jednostavno odgovara:

- U moja se četiri zida sluša samo Doris! Da slušam te pjesme i po tisuće puta, nikada mi ne bi dosadile.

Ilija Doris sluša još otkako je ona pjevala u grupi „More“, a kada je s hitom „Željo moja“ osvojila Jugoslaviju, Korlaćanin je odlazio na sve njene nastupe diljem bivše zemlje. Bio je na više od stotinu koncerata. Prvi koncert na koji je otišao, nešto prije svoje punoljetnosti, bio je u Sarajevu. Pobjegao je od kuće na tri dana i nitko nije znao gdje je. Imajući u vidu njegovo zdravlje, pokojni mu je otac gotovo poludio od straha.

- Kad sam se vratio iz Sarajeva i rekao zašto sam tamo bio, od ljutnje me zavezao za bajam ispred kuće - smije se Ilija prisjećajući se davne anegdote.

Zbog preboljene dječje paralize, hodanje mu je otežano te svaka njegova kretnja zahtjeva strahovitu volju i izvanrednu fizičku kondiciju. Posljednjih desetak godina smješten je u hotelu "Iž" gdje još uvijek ima prognanika i izbjeglica.

Zahvaljujući Udruzi tjelesnih invalida, svojoj prijateljici Doris te pomoći različitih pojedinaca uspio je nakon mora birokratskih zavrzlama ostvariti pravo na obnovu u ratu srušene kuće u Korlatu. Sada je gotovo sve spremno za useljenje. Nedavno je država potpisala da će mu kao invalidu uplatiti priključak za struju, a Grad Benkovac za vodu. Kada se spoji na električnu i vodovodnu mrežu, Ilija seli u svoj Korlat.

- Konačno ću sve uokvirene slike sa koncerata i sve izrezane i uokvirene članke o Doris moći objesiti na moja četiri zida - sretan je Ilija kojem je, sasvim znakovito, najdraža pjesma „Malo mi za sriću triba“.