Da upitate premijera Zorana Milanovića, on bi se vjerojatno zbunio.
“Slobodan Praljak?
Ne, žao mi je, tko je to?”
“Znam jednog Praljka. Da, mislim da se baš tako zvao, Praljak”, rekao bi predsjednik Ivo Josipović. “Svirao je fagot u Simfonijskom orkestru Hrvatske raditelevizije... Ili je to bio pikolo... Ne, rog!... Nemojte me držati za riječ, ali mislim da je bila riječ o puhačkom instrumentu.”
“Slobodan Kraljak, kako ne”, izjavio bi samouvjereno Tomislav Karamarko, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice. “Igra u Interu iz Zaprešića. Odličan centarhalf. O-dli-čan!”
Prije dvadeset godina u kvizu “Tko želi biti milijunaš?” to bi bilo lagano pitanje za sto kuna.
U proljeće davne 1993., dok je hrvatsko-bošnjački sukob još dosezao točku vrelišta, svi su...
“Slobodan Praljak?
Ne, žao mi je, tko je to?”
“Znam jednog Praljka. Da, mislim da se baš tako zvao, Praljak”, rekao bi predsjednik Ivo Josipović. “Svirao je fagot u Simfonijskom orkestru Hrvatske raditelevizije... Ili je to bio pikolo... Ne, rog!... Nemojte me držati za riječ, ali mislim da je bila riječ o puhačkom instrumentu.”
“Slobodan Kraljak, kako ne”, izjavio bi samouvjereno Tomislav Karamarko, predsjednik Hrvatske demokratske zajednice. “Igra u Interu iz Zaprešića. Odličan centarhalf. O-dli-čan!”
Prije dvadeset godina u kvizu “Tko želi biti milijunaš?” to bi bilo lagano pitanje za sto kuna.
U proljeće davne 1993., dok je hrvatsko-bošnjački sukob još dosezao točku vrelišta, svi su...