Potreba nekadašnje JNA za dobrovoljcima poput Šešeljevih pojavila se 1991. u vrijeme raspada bivše Jugoslavije, zbog vrlo malog odaziva na mobilizaciju u Srbiji, te "izdaje" u pojedinim garnizonima u Hrvatskoj i Sloveniji, ali i ozračja "opće bježanije", tvrdi srpski vojni komentator Miroslav Lazanski u analizi vojnih aspekata oslobađajuće presude Vojislavu Šešelju u Den Haagu.
"Od 37 mobiliziranih brigada JNA u Srbiji, Crnoj Gori i BiH tijekom 1991. i početkom 1992., njih 33 su se raspale, pobjegle ili nisu izvršile zadatak", navodi Lazanski u analizi za novinski portal "Pravda". On tvrdi da je to bio glavni i jedini razlog zašto je JNA morala regrutirati "dobrovoljce" od kojih je, kako navodi, zapravo imala malo koristi u vojnom smislu, osim u rijetkim pojedinačnim slučajevi...