Slobodna Dalmacija

Marko Njegić i Alex Cox nakon intervjua

Režiserski panker Alex Cox (r. 1954.) jedan je od rijetkih suvremenih filmaša kojemu prefiks “kultni” stoji kao saliven. Jer, šira publika zasigurno nikad nije čula čak ni za njegove poznatije filmove kao što su “Repo Man” (1984.), “Sid&Nancy” (1986.), “Walker” (1987.), “Highway Patrolman” (1991.) ili “Searchers 2.0” (2007.), a kamoli za “Sleep Is For Sissies” (1980.), inače njegov debi, “The Winner” (1996.) ili “Revengers Tragedy” (2002.).

Nakon što je nizom nes(p)retnih okolnosti prognan iz Hollywooda, Cox čitavo vrijeme operira izvan sustava i snima filmove “za šaku dolara” od kojih se neki probiju do velikih A festivala, kao primjerice “Repo Chick”, nastavak, pardon nasljednik njegova “Repo Mana”.

U tom je filmu na pomaknuti način progovorio o aktualnoj ekonomskoj krizi zaposlivši bogatu glupačicu na tragu Paris Hilton (odlično je igra Jacyl Jonet) kao ovrhovoditeljicu. U ovom film(ofil)skom intervjuu, naš iznimno zanimljivi sugovornik progovorio je pak, o svemu i svačemu. Poseban je pik, očekivano, imao na “mainstream”.

Superjunaci i pričajuće životinje

Film “Repo Man“ snimili ste prije 25 godina. Što se u međuvremenu promijenilo u svijetu kinematografije?

Puno toga. Kad sam počinjao, ideja je bila da hollywoodski studiji ulažu u velike i male filmove. Universal je, recimo, na primjeru “Repo Mana” učio kako se snima nezavisni (“indie“) film. Sada ih samo zanimaju superjunaci ili pričajuće životinje.

Studirali ste pravo s Tonyjem Blairom. Da ste slučajno zamijenili mjesta s njime, što mislite kakvi biste bili kao premijer?

Pa, sigurno ne bih svoju zemlju uvukao u agresorske ratove. Radije bih naplaćivao porez bogatima nego siromašne povlačio za nos. I bio bih naklonjeniji “zelenima”! Ostalo bi bilo manje-više isto.

A što mislite kakav bi on bio kao redatelj? Smatrate li da bi režirao mahom akcijske/ratne filmove?

Dobro pitanje. Pa da, vjerojatno bi snimao hollywoodske ratne filmove, pretvarajući se da osuđuje nasilje, dok ga, zapravo, simultano slavi (smijeh).

“Repo Chick” sa izvrsnom Jaclyn Jonet sve je samo ne “chick flick”

Govoreći o akciji, krajem 80-ih bili su vam ponuđeni “Trkač“ i “RoboCop 2“. Žalite li što ste propustili te filmove i kako bi oni izgledali da ste ih režirali?

Želio sam jako režirati “Trkača” sa Schwarzeneggerom, ali istodobno sam radio film “Walker”, čiji set nisam mogao napustiti na pola snimanja. U vezi “RoboCopa 2”, sigurno da bih teško nadmašio ono što je Paul Verhoeven napravio u prvome. Dakle, izazovniji mi je bio “Trkač” jer je i originalniji. No, ne žalim što nisam snimio ijedan od tih filmova. Jednostavno, to nije bilo moguće s obzirom na moje ondašnje prioritete.

Suradnja sa Schwarzeneggerom bila bi vam interesantna?

Svakako. Čovjek je imao dobar smisao za ironični humor koji je, po meni, najviše došao do izražaja upravo u “Trkaču”. To mi je njegov najdraži film u kojemu sam doista uživao. Bio je stvarno dobar, a mogao je biti remek-djelo da je imao boljeg vizionara iza kamere.

Jeste li dobili još koji poziv iz “mainstream” Hollywooda od kraja 80-ih?

Ne, nakon što sam snimio “Walkera”, studiji su me stavili na crnu listu i više nisam dobio ponudu za režiju hollywoodskog filma.

No, vaši su filmovi jeftini koliko mogu biti. Držite li da biste uopće mogli izaći na kraj s visokobudžetnim hollywoodskim filmom?

Moji filmovi nisu baš tako jeftini. To bi značilo da su napravljeni za 0 dolara, a neki filmovi i jesu danas tako snimljeni. Ipak, dva posljednja filma doista su mi bila prilično jeftina. Ne volim rasipati novac, tako da ne vjerujem da bih bio dobar izbor za visokobudžetni film. Uz to, ne volim visjeti unaokolo i gledati kreativne ljude na vrhuncu njihove neaktivnosti. Volim raditi brzo i efikasno. Lako je raditi film ako imate puno novca, sjedite na kauču u viletini i mislite “Mogao bih danas zatražiti od Morriconea da mi napiše glazbu. Vještina je kad možeš napraviti nešto iz ničega. To mi je najdraže. A da imam hitove i više publike, vjerojatno bih bio nesretniji. Zdravlje i ljubav važniji su mi od novca.

Ne mislite da ćete više ikad dobiti priliku za režiju imalo komercijalnijeg filma sa A zvijezdama privlačnog širim masama?

Ne, sve dok je moje ime na crnoj listi. Iskreno da vam kažem, pomirio sam se s time prije oho-ho godina. Nakon “Walkera”, jednostavno više ne očekujem neku pravdu i fer ponašanje od korporacijskih divova. Najteže je prihvatiti da su to moroni. Kad to napravite, mirni ste (smijeh).

Ima li išta u američkom mainstreamu što vam je interesantno?

Gotovo ništa. Filmovi se štancaju kao na pokretnoj vrpci. Universalu je film isto što i nekoj tvornici frižider.

Munjeni i zbunjeni Gary Oldman i Chloe Webb kao Sid i Nancy

Kult ili klasik?

Je li vam drago što vam filmovi spadaju u volim ili mrzim kategoriju?

Drago mi je da netko moje filmove uopće voli i da nekoga nerviraju (smijeh). Preferirate li vi hranu bez okusa ili začinjenu? Ne vole svi vrući indijski “curry” ili snažno belgijsko pivo pa će neki ljudi svejedno (ot)putovati daleko kako bi to konzumirali.

Dakle, preferirate biti autsajder? Radije kultni filmaš nego klasik?

Što ti termini uopće znače? Je li Orson Welles “kult” ili “klasik”? A Bunuel? Ili Borges? Ne mislim da umjetnike treba vrednovati isključivo po tome kako ih struka kategorizira.

Jednom ste izjavili kako “Spielberg nije filmaš, nego slastičar”.

Zar vi doista mislite da u Hollywoodu postoje pravi filmaši ili su svi slastičari?

Pa, postoje – Eastwood, Mann, Scorsese, Cameron, Fincher...

OK, ali opet ću vas naglas pitati - što je ‘pravi’ filmaš? Odnosi li se ta riječ na izvornost, tehničku spretnost ili, pak, političku nakanu?

Trebalo bi se odnositi na prve dvije stvari, no dobro. U oko mi je upala i vaša nedavna izjava da će “kinematografija biti poput velike ‘Pokemon’ igre“.

Fuzija filmova i videoigara već se događa, zar ne? Zajedno s fuzijom filmova/igara i “fast fooda”!

Ipak, i vi ste, evo, “Repo Chick“ snimili dobrim dijelom digitalno, ispred “zelenog ekrana“.

Ovako je trebao izgledati prvi “Repo Man”, ali bio bi to onda film od Lucasa ili Spielberga da sam ga tada snimio igrajući se efektima.

Unatoč malom budžetu, film vizualno izgleda jako dobro.

Hvala, na produkciji su radili tipovi koji su se preko noći igrali s modelima za moj film, a po danu radili efekte na “Wolverineu” i “G-Force”. Što sam vam rekao - superheroji i pričajuće životinje (smijeh).

Kako vi uopće gledate na veliki zamah računalne tehnologije?

Nisam pretjerani fan novih tehnologija. Jasno da su nekad iznimno svrsihodne. Recimo, uvijek sam sanjao snimiti film na vlaku, otkad sam vidio Hitchcockov “Nepoznati iz Nord Expressa“, a sad sam to napravio da ga nisam nužno morao iznajmiti. Međutim, između novog i starog “King Konga“, prednost ću dati potonjemu. Novi je kao pravi, a znate da zapravo nije pravi. Za starog ste znali da se čovjek nalazi ispod maske i to mi je imalo puno više šarma.

Emilio Estevez u sceni iz ”Repo Mana”

Odmetnik demokracije

O nastavku “Repo Mana” šuškalo se već neko vrijeme. Kad vam je pala ideja za svojevrsni sequel - “Repo Chick“?

Nastavak “Repo Mana” bio je “Waldo’s Hawaiian Holiday”, film koji nikad nije snimljen, ali je zato pretvoren u grafički strip. “Repo Chick” je komedija koja se može čitati “per se” s obzirom na to da njezina radnja slijedi kurentnu ekonomsku krizu. Dakle, posrijedi nije klasični nastavak, više nasljednik tog filma.

Doista, zanimljivo je da je vaš film izašao na vrhuncu krize.

To je bilo neizbježno!

Rekli ste da je Repo Man “kriminalac kapitalizma“. A Repo Chick?

Mislim da bi “odmetnik demokracije” bio prikladniji termin. Smislio ga je kamerman Tom Richmond. No, Repo Chick Pixxi svakako je nešto od to dvoje.

Je li po vama “Repo Chick“ politički film?

Svi su filmovi politički, čak i crtići, možda i više. Općenito, politička je i umjetnost i entertainment, pa i novinarstvo. Zar može biti drukčije?

Izgleda da ne može. Jeste li napisali lik Pixxi, svojevrsne Paris Hilton, s Jacyln Jonet na pameti za ulogu?

Mnogi su mi stvarali pritisak da uzmem “pravu“ Paris Hilton za ulogu, ali Jacyln mi se nedvojbeno vrtjela po glavi kao vrlo, vrlo dobra glumica, kao netko tko može proširiti svoj glumački spektar u posve drukčijoj ulozi - imaginarnu liku Pixxi - od one koju je igrala u mom prethodnom filmu “Tragači 2.0”.

Film je i svojevrsna satira na račun celebrity kulture.

Istina. Meni je ta “kultura“ jako zanimljiva. Celebrityji zabavljaju narod svojim eskapadama, a ako postanu ovisnici ili stradaju, još bolje, novine će se više čitati. Kao da postoje samo radi naše zabave. To je taj genij popkulture. Na svijetu je puno bogatih obitelji, ali javnost zabavljaju isključivo Paris Hilton, Lindsay, Britney...

“Repo Chick” vaša je druga kolaboracija s Jacyln. Je li na putu da postane vaša “kućna glumica”?

Jaclyn je izninmo inteligentna osoba, veoma pažljiva, što su nesvakidašnji kapaciteti za glumca! U protekle dvije godine postala je još pažljivija, ali i neustrašivija u izboru uloga. Na setu je vrlo darežljiva i obzirna u odnosu prema drugim glumcima i ekipi, a posebice uljudna prema redatelju. Riječju, savršena!

Jacyln je na Veneciji “ostala” u ulozi. Iako je inače brineta, pojavila se s plavom kosom.

Da, baš sam rekao, ako dođe na festival s tamnom kosom, ona je “samo“ glumica, a ako se pojavi kao plavuša, mogla bi postati zvijezda. Odabrala je potonje. Pametna mala! (smijeh)

Čitav ton i stav “Repo Mana“ bio je ispred svog vremena. Hoće li ljudi, možda, za 25 godina od danas, slično gledati na “Repo Chick“?

Dobro pitanje. U budućnosti, 25 godina od danas “Repo Chick” možda neće ni postojati. Film je snimljen HD videom. Hoće li DVD-ovi postojati za 25 godina? A vrpce? Što će biti s 35 mm- filmom? Medij se mijenja tako rapidno da se mnogi filmovi i ostali snimljeni materijali ne uspijevaju prebaciti na novi format i nestaju. Vrpce nestaju, film se pretvara u kiselinu ili prašinu. Samo papir ostaje!

Što onda možemo očekivati od vas u (bližoj) budućnosti?

Moj misteriozni nestanak s lica Zemlje? (smijeh). Ne znam što je sljedeće. Nemam više para za filmove. Izmuzao sam svakog koga znam.

MARKO NJEGIĆ

Nadahnuće u Bunuelu Koji su filmovi utjecali na vas u tolikoj mjeri da se i sami mašite kamere? - “King Kong!”. I “Divlja horda”. I Bunuelov “Anđeo uništenja”. Punk glazba također je ostavila snažan dojam na vas? - Da, punk pokret bio je veoma važan ili se barem tako činilo u to vrijeme. Ne samo zbog glazbe nego i zbog politike. Bio je to revolucionaran pokret koji je, poput nadrealističkog, propao i (p)ostao pomodan.

Više mi se ne sviđa “Sid & Nancy” Volite li, s vremena na vrijeme, pogledati svoje stare filmove? - Hm, baš i ne volim gledati svoje filmove više puta. Do trenutka kad je montaža gotova, već sam ih pogledao tako često da nemam potrebe za ponavljanjem. Ne sviđa mi se danas “Sid & Nancy”, no još uvijek bih mogao uživati u “Walkeru” i “Highway Patrolmanu”.

Pošteni jumbo plakat nasred Lida Ovo vam je već drugi put da ste na Mostri nakon “Searchers 2.0”. - Tako je. Znate li da mi je direktor Mostre Marco Müller nedavno rekao: “Prestani dolaziti s jeftinim filmovima. Dođi jednom s nečim poštenim da razvalimo pošteni jumbo plakat nasred Lida...“?