Slobodna Dalmacija

Rammstein se više ne smije ignorirati. Zbog snage njihove vizije, zapanjujućih koncerata, ali i zbog činjenice da su njihovi albumi snimljeni na njemačkom jeziku globalno prihvaćen i prepoznati!

Ove riječi koje je pred koji tjedan, nakon londonskog koncerta, zapisao jedan engleski rock kritičar, nisu tek rijetko javno priznanje tipične “otočke“ bahatosti i podcijenjivanja svega što ne dolazi s engleskoga govornog područja već i, možda konačno, prepoznavanje njemačkog banda jednakovrijednim svim srodnim angloameričkim pojavama s trajno mutirajućih, ali opstojnih goth-metal-industrial žanrovskih prostora.

Turneja karijere

Rammstein doduše nisu od jučer. Istina, njihov lanjski album “Liebe ist für alle da“ slabiji je od prethodnog trolista studijskih albuma iz dvijetisućitih, no ako je suditi po hvalospjevima koji su redovito stizali iz svih gradova gdje su nastupili na aktualnoj turneji – uživo nikada nisu ni zvučali ni izgledali bolje. Ekstravagantni nastupi Rammsteina odavno su opće mjesto.

Mahnita koncertna energija, karizmatični frontman Till Lindemann, pirotehničke eskapade s plamenim tornjevima i živim buktinjama, dramatični scenski efekti uvjerljiviji od svega što su mogli pomisliti i najuvrnutiji shock-rockeri sedamdesetih i uvijek intrigantna scenografija, jednako su jaki aduti nastupa kao i Rammsteinov zapaljivi koktel industrial/metal gitarskih baraža i “sympho“ sintesajzera.

No, mada nije bilo teško njihovo izvorno nadahnuće prepoznati – pored ostaloga – i u baštini progresivnog rocka sedamdesetih, “stadionskom“ izdanju Depeche Mode, Laibachu i opusu Nine Inch Nailsa, već nakon prva dva albuma - “Herzeleida“ iz 1996. i dvije godine kasnijeg “Sehnsuchta“ – bilo je očito da su Rammstein više od epigona ili, pak, artificijelnog sklopa kurentnih utjecaja.

Bazična formula s prvijenca – čvrsti bas i moćno lupanje bubnjeva s nadgradnjom u “slapovima“ sintesajzera uz dodatak gitara i semplova koji su na tenutak znali povući i prema “poetici“ drum’n’bassa – dala je nekoliko zanimljivih brojeva poput himničke “Der meister“ ili moćne balade “Seemann“.

Na drugom, pak, albumu kao da je sve još bolje sjelo na svoje mjesto: i specifični pseudo-operetni Lindemannov vokal koji za tren prelazi u duboko demonsko režanje i industrial/gothic gitare i energetski naboj koji je zračio iz udarnih brojeva...

Ništa čudno zna li se da su Rammstein u samo nekoliko godina prepoznati kao izvanserijska koncertna atrakcija koja, neprestano bruseći svoj iskaz, pred publikom kao od šale puni najveće dvorane i stadione u Njemačkoj, Austriji, Švicarskoj.

Oštri poput noža

Koncertni uspjesi, ali i sjajna prođa albuma “Sehnsucht“ koji se dugo zadržao na vrhu njemačke rang-liste, bili su prava najava trećeg albuma “Mutter“. Objavljen 2001., posve se naslonio na zvuk i manir utjecajnog prethodnika, ali s jednostavnijom produkcijom koja je pojačala energetski naboj albuma.

Album je primjerice otvorila tema “Mein herz brennt“ kao tipičan broj koji sljubljuje operetnu-sympho rock gudačku ovojnicu s metal/industrial gitarama i čvrstom ritam sekcijom, a režanje u “donjim lagama“ s pjevanjem melodioznog refrena. Rammstein i danas redovno na koncertima – obično u izvedbama na bis – izvode neke od udarnih brojeva s “Muttera“ poput “Sonne“ – skladbe s gitarama oštrim poput samurajskog noža i laibachovskim teksturama - ili “Ich will“, teme koja spaja electro-pop minimalizam i industrial/metal.

Jednom čvrsto cementiranu i komercijalnim uspjehom potvrđenu formulu studijskih albuma Rammstein više nisu mijenjali. Tezu da je riječ o bandu čiji je jedan album dovoljan u diskoteci, teško je osporiti jer i “Reise, reise“ iz 2004. i njegovi nasljednici “Rosenrot“ (2005.) te lanjski “Liebe ist für alle da“ slični su jedan drugome poput jednojajčanih blizanaca. Ipak, svaki je dao pokoji novi prilog za opsežnu set-listu Rammsteinovim koncertima.

S “Reise, reise“ albuma, recimo, gotovo u pravilu i danas izvode “Keine lust“, broj s lirskim uvodom, manijakalnim ubrzanjem sa štektajućim gitarama i melodioznim lepršavim refrenom, a s “Rosenrota“ sjajnu “Benzin“ koja zaslužuje posebnu pažnju u koncertnom izdanju. Naime, riječ je o pravoj industrial/metal ekstravaganci koja je na sceni “garnirana“ s plamtećim gejzirima te Lindemannovim “vatrenim igrama“.

Naime, koristeći repliku benzinske crpke dovučene na pozornicu kao priručni bacač plamena, Lindemann na vrhuncu skladbe statistu pretvara u živu buktinju koja panično jurca scenom prije negoli je ugase vatrogasnom pjenom. Pretjeravanje? Svakako, no – za divno čudo - u potpunoj funkciji i same skladbe i “programa“ koji mora opčiniti baš svakog tko se s Rammsteinom uživo susretne prvi put.

Apokalipsa - danas

Hvalospjevi njihovih recentnih koncerata doista ne djeluju kao nekritično pretjeravanje. Scenografiju kao da je osmislio sam Fritz Lang imajući na umu nastavak “Metropolisa“, a sva ta silna pirotehnika i vatreni tornjevi čiji jezici ližu do samog stropa idealno priliježu atmosferi i Rammsteinovoj apokaliptičnoj viziji.

Ako skladbe s novog albuma – koji, očekivano, uzima najveći dio koncertne minutaže – na kućnom hi-fiju i djeluju kao bučna dosada zbog ne baš inventivnih ponavljanja starih i prilično otrcanih matrica – u živo su Rammstein nešto posve drukčije. Koncertni videozapisi koji su, odmah nakon početka turneje, krenuli u optjecaj internetom daju naslutiti senzaciju i pravi spektakl koji čak i najbanalnije brojeve s albuma pretvara u dio intrigantne predstave.

Klavijaturist Kristian “Flake“ Lorenz, primjerice, neumorno hoda uz svoje klavijature na pokretnoj traci većim dijelom koncerta dok za izvedbe skladbe “Pussy“ Lindemann na scenu dovlači falusoidni “top“ koji “ejakulira“ u publiku.

Industrial/electro pop koračnica “Du hast“ u živom izdanju prava jer demonstracija impresivne vatrene scenografije, u “Ich tu dir weh“ – koja počinje štektanjem gitara – zvučna se baražna paljba podupire silovitim pirotehničkim eksplozijama i bljeskovima impresivne rasvjete, a “Rammlied“ – kojom Rammstein na turneji počinju koncerte – gotovo da je pretvorena u apokaliptičnu misu čiji nazivnik može biti i ona velvetovska – “white light/white heat“.

Rammstein sigurno nisu najbolji svjetski band, no njihovi koncerti i scenske ekstravagance svakom odsviranom riffu i udarcu bubnja daju smisao koji nećete lako naći na albumima. Riječ je naprosto o najvećoj rock and roll predstavi još od onih dana kada je Arthur Brown doslovno užgao pozornicu ekstatično kliknuvši – “Fire!“

ZLATKO GALL

Najizglednija set lista koncerta u ‘Areni’ •• 1. Rammlied •• 2. B******** •• 3. Waidmann’s Heil •• 04. Keine Lust •• 5. Weisses Fleisch •• 6. Feuer Frei! •• 7. Wiener Blut •• 8. Frühling in Paris •• 9. Ich tu dir weh •• 10. Liebe ist für Alle da •• 11. Benzin •• 12. Links 2 3 4 •• 13. Du Hast •• 14. P--sy prvi bis: •• 15. Sonne •• 16. Haifisch •• 17. Ich Will drugi bis: •• 18. Enge