Slobodna Dalmacija

Bregović i ja napravili smo jednu pjesmicu koja će biti zanimljiva kao neka vrsta dueta. Ali, kad radim s Bregom, onda je to više priča starih sarajevskih prijatelja

RAZGOVARALA MIRELA GORETA

Nakon četiri desetljeća duge i uspješne karijere i više od 25 godina od njegova posljednjeg nastupa pred splitskom publikom, Zdravko Čolić će 14. veljače zapjevati u “Spaladium Areni”. Redovi pred blagajnom splitske sportske dvorane potvrđuju izniman interes za koncert 58-godišnjeg Sarajlije s beogradskom adresom koji je posljednju godinu dana intenzivirao posjete Hrvatskoj gostujući u zagrebačkoj “Areni” i na opatijskoj Ljetnoj pozornici, ali i odmarajući se na Brijunima u društvu Rade Šerbedžije i Đorđa Balaševića. I ulazak u 2010. proslavio je pjevajući na gala dočeku u “Novom Spa&Resortu” u Novom Vinodolskom koji ga je podsjetio na hotelski doček s konca 70-ih u trogirskoj “Medenoj“. Tada je bio zvijezda u usponu, a u “Medenoj“, kaže, nije mogao gostovati bilo tko, pa je to više bio počašćen.

Ubrzo nakon dočeka u Novom pohitao je u studio kako bi završio snimanje novog, za sada još neimenovanog albuma zbog kojega trenutno boravi u Londonu. Njegovi mu suradnici već laskaju kako će to biti njegov “album karijere“, a na njemu će se, među ostalim, naći i pjesma posvećena pokojnom Davorinu Popoviću, legendarnom pjevaču sarajevskih Indexa.

Uz malu pomoć Bore Čorbe

- Posljednje što smo snimali u Beogradu bili su back vokali s ekipom iz Zagreba. Sada smo u fazi postprodukcije u Londonu. Evo, čak mogu otkriti da smo Goran Bregović i ja napravili jednu pjesmicu koja će biti zanimljiva kao neka vrsta dueta. Ali, kad radim s Bregom, onda je to više priča starih sarajevskih prijatelja, a manje duet. Ne znam kako će se zvati pjesma, ali vrlo brzo će se stvari iskristalizirati. Bit će vremena za priču o tome. Eto, to je zadnje što mi je ostalo napraviti, još taj miks u londonskom “Metropolisu“, jednom od od boljih studija u svijetu. Kako sve planiramo završiti prije koncerta u Splitu, možda moji producenti i aranžeri Voja Aralica i Nikša Bratoš navrate u “Spaladium Arenu” kao moji gosti – najavljuje Zdravko Čolić, iznimno se radujući susretu sa Splićanima.

Jeste li autorstvo kao na prethodnom albumu prepustili i drugim kolegama, poput Dina Merlina i Đorđa Balaševića, ili ste se oslonili na vlastite snage?

U posljednje vrijeme najviše radim samom sebi. I prošli sam put imao svojih 11 pjesama uz jednu Merlinovu i dvije Balaševićeve. Govorim o melodijama. Sada je odnos isti. Imam pjesmu sjajne Aleksandre Milutinović koja puno radi i ovdje i u Hrvatskoj. Djevojka je vrlo talentirana. Prošli put je jedna njezina pjesma koju nisam “skontao” na vrijeme završila kod Nine Badrić, a jako je lijepa.

Mislite na “Dodire od stakla“?

Da, to je ta pjesma. Ali, u prošloj koncepciji albuma s Balaševićem i Merlinom činilo mi se da bih, da sam je uvrstio, stilski pretjerao. Sad sam Aleksandri uzeo pjesmu koja se zove “Pamuk“, lijepu i emotivnu baladu. Malo je i tužna, što ja baš i ne volim, ali me podsjeća na neke događaje koji su mi se dogodili u posljednje vrijeme. Slična je Balaševićevu žanru. Što se tiče “Dodira od stakla“, moguće je da je Nini više dobra donijela negoli što bi meni. Ne mora meni “proraditi” svaka. Staro je to pravilo - nekom nešto “sjedne”, nekom ne. Zato i biram pjesme po nekom svom osjećaju, a činjenica je da ne živimo više u vremenu kada na tržištu ima pjesama za izbor. Danas je vrlo teško doći do onih poput mojih zahvaljujući kojima sam izgradio veliku i dugu karijeru. No, svaki čovjek sam pronalazi neki i drugačiji put. Na novom ću albumu imati i jednu lijepu Bajaginu baladu s tekstom pisca Dušana Kovačevića koja bi mogla biti hit. Ostali su suradnici tekstopisci s kojima sam surađivao i prije – Marina Tucaković, Nikola Čuturilo, Bora Đorđević... Bora potpisuje jedan mali pomoćni tekst u jednoj brzoj pjesmici. Imam i našeg Fahrudina Pecikozu iz Sarajeva. Peco nam je jedno osvježenje. Uglavnom, riječ je o laganoj ploči koja ne opterećuje.

Koncerti na proljeće

Kažete, bit će i tužnijih pjesama. Je li tome razlog nedavni gubitak majke zbog čega ste odgodili koncert u Osijeku i uzeli stanku?

Mama je bila stup naše obitelji. Nenadoknadiv je to gubitak. Sve se to toliko iznenada dogodilo da čovjek ne može biti ni svjestan. Bez obzira na godine, majka je majka. Brzo je otišla, tako da je to neka Božja volja... Ali, moram ići dalje. Naravno, s jedne strane imam podršku manje u životu, a s druge dobivam malo više snage iz svoje okoline. Majka je uvijek dobar učitelj koliko god ona godina imala i koliko god ih vi imali. Kritika i dobra riječ uvijek su bili na majčinoj strani, na što smo mi, kao patrijarhalna obitelj, bili i navikli. Majka je u kući uvijek bila glavna, a zna se za što je bio otac. Mi, djeca, opet smo držali svoje, tako da je neki red postojao.

Nakon prethodnog albuma “Zavičaj“ održali ste niz velikih koncerata. Mislite li nakon izlaska novog realizirati veliku turneju, ponoviti gostovanja u beogradskoj i zagrebačkoj “Areni”, možda opet na “Marakani”?

Već sada imam u planu neke koncerte, pa možda neće biti velikih stanki između njih. No, čini mi se kako je došlo vrijeme u kojemu nema nekih smišljenih koncerata koji se održavaju u određenom razdoblju, pa, kao, “turneja traje pola godine i sad smo završili”. Očito je da se stvari odvijaju kada to odgovara organizatorima, pa se sve malo razvodni i duže razvija. Ali, sigurno je da ćemo ići na neke koncerte na proljeće.

U kojoj postavi dolazite u Split?

Otprilike s istim brojem ljudi kao i na lanjskom koncertu u zagrebačkoj “Areni” – s gudačkom sekcijom, mladim i veselim plesačicama koje su možda malo ljepše od prethodnica... (smijeh) Malo za osvježenje. I stalna ekipa od nekih 25 članova. Ali, ne mora značiti da je koncert bolji ukoliko ima puno ljudi na sceni. Ne mislim da to donosi prevagu. Sasvim je pristojna i koncepcija i ako četiri, pet ili šest ljudi na bini jako dobro koristi to što se pjeva. No, višečlana postava pojačana gudačkom ekipom i ritam sekcijom uvijek je tim za veće koncerte. Ne štedi se... A ni ja se u Splitu neću štedjeti.

Volim Ćiru, on vadi iz mrtvih Vaš prijatelj Miroslav Ćiro Blažević, dojučerašnji izbornik BiH, angažiran je u Kini. Mislite li da će tamo biti uspješniji? - Volim Ćiru, pa sam malo subjektivan. Ne može Ćiro biti neuspješan. Gdje god je došao, vadio je iz mrtvih one koji su ispadali, a pobjeđivao s onima koji su imali čast pobjeđivati. On je jedan od rijetkih trenera u svijetu koji prepoznaje mogućnosti ekipe i na to, koliko god je to moguće, dodaje gas. Prije svega psihološki, a onda i taktički. Siguran sam da će i u Kini biti uspješan, jer ako su ovi iz regije bili uspješni, onda će i tamo osvojiti neko prvenstvo ili barem kup već u prvoj sezoni – kaže navijač sarajevskog “Želje“ i ljubitelj sporta koji održava kondiciju trčanjem, brzim hodanjem i plivanjem.

Grudnjaci mi još uvijek dolijeću na pozornicu Zdravko Čolić oženio se tek u 50. dugogodišnjom djevojkom Sandrom s kojom je dobio dvije kćerke, Unu i Laru. Činjenicu da zanimanje pripadnica ljepšeg spola time nije izgubilo na snazi komentira sa smiješkom, priznajući kako je oduvijek iznimno poštovao žene. I pritom ih šarmirao na svoje i njihovo zadovoljstvo koje one nerijetko znaju manifestirati na koncertima bacajući mu i dandanas grudnjake na pozornicu.