Ljudi u Splitu nehajno se odnose prema parkiranju. Ostave nekad auto nasred ceste i skoknu nešto hitno napraviti, nešto što ne trpi čekanje, mora se učiniti sad ili nikad jer o tome život ovisi.
Obično je riječ o uplati u sportskoj kladionici. Ili građanin žuri vratiti pornić prije nego se videoteka zatvori.
Nije rijetkost ni da mladić na kiosku uz prometnicu kupuje topli sendvič za sebe i djevojku koja je ostala u vozilu.
Napravi se onda gužva pred semaforom i vozači živčano trube i psuju do devetog koljena, dok ovaj kod fast fooda voljenoj bezbrižno dobacuje: “Oćeš li kukuruz ili kisele krastavce sa šunkon?”, a kokoš nakrivi glavu i misli, misli, misli, misli, misli... i naposljetku poraženo priznaje: “Ajme, ne znan.”
O-vaj a-u-to...
Prije nego izađu, ovi ne...
