Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

U disco klubu Aurora u Primoštenu gostuje Milica Todorović najveća zvjezda sa istoka, eto Severina izgubila titulu.Jakov Bulić,Tugare

Detalji o usluzi >

Reflektor

Objavljeno 14.04.2011. u 13:18

Frontman Hladnog piva govori O novom albumu, o marginalcu kojeg više nema i mijenama kojih se ne treba bojati

Mile Kekin: ‘Svijet glamura’ posvetili smo autsajderima

... i neprilagođenim pojedincima koji u današnjem društvu žive pod pritiskom većine. Glamur je više nekakva metafora naše stvarnosti, a problem je kod pisanja o tim stvarima što nam je svakodnevnica sama po sebi dovoljno karikaturalna

S Milom Kekinom sam se našla u ugodnom, u travu i divlje cvijeće obraslom vrtu u kojem su me dočekali tabla za malu dječju košarku, mala kožna lopta za nogomet, stari vrtni stol i dvije stolice. Nepokošena trava u privatnom zen vrtu obitelji Kekin jasno je govorila da je Mile ovih dana imao posla s albumom, ali i to da svoj “zeleni kvadrat” još uvijek nema namjeru pretvoriti u finu terasu za goste. Unatoč tome što je život marginalca i solo igrača zamijenio za obiteljski život u društvu supruge i sina, Mile je negdje u sebi ostao stari anarhist. Vidim to i po prvom singlu s novog albuma, pjesmi “Ezoterija”, u kojoj se u refrenu obraća brojnim ezotericima i samoproglašenim prorocima: “Molim cijelo histerično pleme stigmatika i šamana nek maknu ruke s mog volana, nek maknu dupe s moga sica, ja putujem bez GPS-a s nebesa!”

Nisam više marginalac

Prije desetak godina sretali smo se najčešće nakon nekih koncerata Hladnog piva na nekim prljavim stepenicama koje su vonjale po bambusu i na koje je netko prije nekoliko minuta povratio. Sada sjedimo sučelice jedno drugome u vrtu pred tvojim stanom na elitnoj gradskoj lokaciji. Što se to promijenilo?

– U svakom trenutku u svakom pogledu sve više napredujem. U kontekstu muzike koju radimo ljudi me znaju pitati zašto više ne radimo pjesme kao što su “Savršeni marginalci”. Naprosto zato što valjda više nisam marginalac, već prosječni obiteljski čovjek s četiri banke. Nemam potrebu lakirat’ svoj gard za publiku, naprosto više nismo oni isti ljudi s početka naše bendovske priče. Za trideset godina ćemo se možda srest na stepenicama nekog staračkog doma, ha, ha... Ako se čovjek mijenja, to ne treba biti nešto strašno, to je prirodni proces.

Mijenjate se, to se čuje u svakoj pjesmi na “Svijetu glamura”. “Pivo” već dugo više nije onaj bend koji slaže jednostavne akorde, rime i harme iz punk rock početnice, ali na novim pjesmama ste se razvezli daleko u različite žanrove poput hard rocka, poletnog power pop rocka, pa čak i post punka i surfa...

– Ti si prva novinarka s kojom radim intervju koja je čula album prije razgovora. Nas četvorica smo i pod utjecajem Foo Fightersa koje vole Suba i Šoki, Gogol Bordella kojeg ja jako volim, a i svega ostalog se tu pomiješa i to je zapravo kemija benda. Par caka smo i popalili, al toga se uopće ne sramimo. Primjera radi, u pjesmi “Bilo koji broj” htjeli smo zvučat’ baš poput nekog od naših starih vokalno-instrumentalnih iz 60-ih kao što su Bijele strijele koje su žarile po plesnjacima u prošlom stoljeću.

Na strateškim pozicijama u ulozi udarnih singlova se nalaze pjesme posvećene domaćem svijetu glamura i lažnog jet seta, opsjednutosti modernim gadgetima i pametnim mobitelima, televizijskoj ezoteriji, atmosferi provincije i malog mista, a tek kasnije na red dolaze nešto osobnije pjesme poput “Bilo koji broj”, “Slobodni pad”...

– Da, mi valjda standardno imamo tu koncepciju albuma da na početku malo razbijemo žešćim pjesmama, a poslije krenemo s nježnijim. Tako je i na koncertima – prvo malo ubijemo i zakucamo ljude ritmom, a poslije se malo raznježimo. Ispada da smo taj početak albuma nesvjesno posložili tako da su na početku pjesme koje više govore o vanjskom svijetu i onome oko nas, dok se u drugoj polovici više razmotavaju neka unutarnja stanja.

‘Evo mene na ručku’

Pjesma “Ezoterija” posljednja je pjesma s albuma, ali pretpostavljam da nije slučajno odabrana za prvi singl?

– Razmišljali smo da jedna od tih tema bude posvećena poziciji neprilagođenog pojedinca i autsajdera u današnjem društvu i onaj pritisak koji ostala većina čini na njega. Ima toga u singlu „Ezoterija“, pjesmama „Kirbaj i kotlovina“, „Evo mene na ručku“... To je po meni tema albuma. Ne znam koliko sam imao osobnih trauma i kad sam radio prethodne albume, da radim pjesme kroz osobne drame i traume, slabo bih ja pisao. Moj život nikad nije bio bogzna kako uzbudljiv i potresan, događale su mi se krupne promjene i životne, ali često znam posuditi neke tuđe priče.

Okruženi smo pomalo grotesknim medijskim prostorom u kojem se kreću mnogi živopisni likovi od stigmatika, proročica, svećenika koji liječe dodirom, celebrityja koji su svaki dan na teveu, ali ne možemo se sjetiti čime se bave.

– To je autopsihoterapija, bavljenje glazbom ponekad stvarno oslobađa, čak ne moraš ni plaćat’ skupe sate za sjedenje u fotelji, ha, ha... Glamur je više nekakva metafora na našu stvarnost. Problem kod pisanja u tim stvarima je što je prizor naše svakodnevne realnosti sam po sebi dovoljno karikaturalan, pa kad ideš o tome pisati pop ili rock pjesmu, postoji mogućnost da se nagomila višak poteza. Na coveru albuma koji su nam radili poznati ilustratori Zdenko Bašić i Manuel Šumberac nalazi se groteskni vašar našeg malog mjesta koji se zove Hrvatska.

Možda se varam, ali pomalo vam se događa da ste od gajničkog benda koji nije znao više od dva akorda stidljivo ukoračili u sferu nekakvog rock arta?

– To nam je najveća psovka, ha-ha. Dabogda ti se dogodio art!

Kakav je tvoj odnos prema gadgetima – tim čudesnim spravicama koje nam olakšavaju svakodnevni život, ali i dokidaju stare načine komunikacije. U pjesmi „Ima da te lajkam“ rekao si nešto o tome.

– Moj je buraz jednom izvalio rečenicu: Otkad imam ovaj novi mobitel, više me nitko ne zove. To su te rečenice koje sasvim slučajno izgovore bliski ljudi, a mene kasnije nastavljaju proganjati i u jednom trenutku napravim pjesmu kad stvar dovoljno odleži. Neke mi u glavi znaju ostati mjesecima ili godinama. A što se tiče gadgeta i društvenih mreža, oni nam olakšavaju i otežavaju život. Nemam osobnog Facebook profila, iako je bilo nekoliko lažnih. Čak me neki ljudi malo poprijeko gledaju i poslije me pitaju zašto ih nisam prihvatio za prijatelje, pa se trudim objasnit im da to nisam ja.

Možda je netko očekivao da ćete se kao društveno osviješten bend na albumu dotaknuti političke zbilje, prosvjeda, utamničenih tajkuna, no toga na albumu baš i nema. Zašto?

– Na ovom albumu se time nismo toliko bavili. Imali smo pjesmu „Neka institucije rade svoj posao“ koji smo posvetili kriminalnoj gradnji na Cvjetnom trgu, no nismo je stavili na album jer nam se činilo da je album predug.

Jesi li bio na prosvjedima?

– Nisam bio još. Čini mi se to malo prešareno društvo, iako kao građanin podržavam njihove zahtjeve za smjenom političke elite. Odlično je da su ljudi shvatili da treba izlaziti na ulice i tako pokazati svoje nezadovoljstvo.

Dugo ste bili bend dostupan fanovima, ljudima i ekipi na sceni, a i ti sam bio si često viđen na gradskim druženjima i tulumima. Otkad si se oženio, neki se žale da te više nama vani te da si se umislio, promijenio?

– U jednom trenutku imaš osjećaj da si postao „onaj iz novina“, da se kesiš sa svih strana, počneš sebi ići na živce. Skužiš da ti nije potreban toliki marketing, osim kad je riječ o bendu. Zvali su me jedno vrijeme u raznorazne emisije – od uređenja kuće do kuharskih showova i ja sam takva pojavljivanja najčešće odbijao. Svjesno sam se makao od toga i dogodi se onda da okolo počnu kružit’ priče da si ovakav ili onakav. Htio bih da moje ime bude povezano s glazbom, ali ne da budem vijest sam po sebi.

Piše Antonela Marušić
snimila mare milin

Pjesma kao odgovor Jasni Zlokić

U pretposljednjoj pjesmi s albuma “Slobodan pad” pjevaš o nemanju vremena za samoga sebe, i svojoj filozofiji života sa stihovima “... da baš mogu birati u što se reciklirati/bio bih stijena ili veliki kamen...”.

– Ona je odgovor na onu pjesmu Jasne Zlokić “Ja sam skitnica – daljine me vuku”. Svi uvijek slave i na pijedestal stavljaju to putovanje, a ja sam se cijeli život seljakao, gubio sidra, prijatelje iz djetinjstva... “Slobodan pad” je pjesma o suprotnosti kretanju i putovanju, o stajanju čvrsto na jednome mjestu, o čežnji za nečim čvrstim, nekim kamenom ili stijenom.

Potpisivanje i promotivna prodaja albuma u kinu ‘Europa’

U subotu, 16. travnja, u 19 sati, na dan izlaska “Svijeta glamura”, Hladno pivo će se u zagrebačkom kinu “Europa” družiti sa svojim fanovima i potpisivati tek izašli album koji će se za tu priliku prodavati po promotivnoj cijeni od 80 kuna.