Slobodna Dalmacija

Povratak na naslovnicu

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

Što će u Haagu reći na to da su Šešelji Srbi i Šešelji Hrvati - rod rođeni? A, ko vas, bre, zavadi?!TUPAMAROS, METKOVIĆ

Detalji o usluzi >

SMS komentar pošaljite na 666555 sa ključnom riječi SLD, (3,72 kn/sms).

Što će u Haagu reći na to da su Šešelji Srbi i Šešelji Hrvati - rod rođeni? A, ko vas, bre, zavadi?!TUPAMAROS, METKOVIĆ

Detalji o usluzi >

Reflektor

Objavljeno 28.10.2010. u 11:30

NAPRIJED IZ GARAŽE Ima li kvalitetne 'indie' scene u Hrvata?

Po podrumima i garažama Lijepe naše pojačala u ovom povijesnom trenutku razvaljuje nekoliko stotina demo bendova, no pitanje je koliko ih zaista ima publiku i glazbi se posvećuje više od hobija. Bendovi koje ovdje predstavljamo, Kimiko, Mika Male, Orange

Ima li kvalitetne indie scene u Hrvata, pitanje je na koje će svaki bolji poznavatelj glazbenog undergrounda odgovoriti potvrdno. No, tu je kao i uvijek veliko “ali” kojemu se pridružuju tradicionalne žalopojke o nesređenoj izdavačkoj sceni, malobrojnosti publike, nedostatku klupskih prostora... Po podrumima i garažama Lijepe naše pojačala u ovom povijesnom trenutku razvaljuje nekoliko stotina demo bendova, no pitanje je koliko ih zaista ima publiku i glazbi se posvećuje više od hobija.

Ima li kvalitetne indie scene u Hrvata, pitanje je na koje će svaki bolji poznavatelj glazbenog undergrounda odgovoriti potvrdno. No, tu je kao i uvijek veliko “ali” kojemu se pridružuju tradicionalne žalopojke o nesređenoj izdavačkoj sceni, malobrojnosti publike, nedostatku klupskih prostora... Po podrumima i garažama Lijepe naše pojačala u ovom povijesnom trenutku razvaljuje nekoliko stotina demo bendova, no pitanje je koliko ih zaista ima publiku i glazbi se posvećuje više od hobija.

Na dvije novinske stranice ne stane previše teksta, zato u ovoj temi nismo uspjeli ispričati priču o svim zanimljivim domaćim indie bendovima, no oni koje predstavljamo svoj su status na sceni zaslužili originalnošću i upornošću.

Izlazak iz punk/ heavy metal puberteta

Pregled započinjemo s electro indie pop rock bendom Kimiko koji postoji već od 2005. Gitarist Zoran Pleško i basistica Lora Šuljić autorska su i producentska jezgra Kimika, a da ovi dečki i cure imaju talenta za indie pop i elektroniku prije nekoliko godina je “namirisala“ i Ida Prester, angažiravši ih u svojoj Lollobrigidi iz koje su nedavno izašli vođeni namjerom da se konačno potpuno posvete svom bendu.

– Počeli smo kao nekakva brit pop ideja. Tada nas je zanimalo što sve možemo raditi sa zvukovima i produkcijom. Kako smo dolazili do više novca, mijenjali smo se, kupovali kvalitetne sintove i semplere. U toj fazi smo snimili i svoj prvi EP kilometarskog naziva “The universe expands some 15 billion light years and then it curves back to itself” - prisjeća se Lora koja nam otkriva i nove planove Kimika.

- Trenutačno smo u studiju, snimamo konačno svoj debi album naslova “From Our Room To Yours”. Dugo smo to planirali, a imamo i jednu dječačku želju da izdamo za nezavisnu njemačku kuću Morr Music iz Berlina. Želja se možda i ostvari jer smo s njima trenutačno u pregovorima, a još kad bismo napravili cijelu stvar i na vinilu, bili bismo presretni - kaže Lora koja nakon izdavanju albuma najavljuje i skore koncerte Kimika.

Lori se sviđa što domaća indie scena konačno izlazi iz svog punk/heavy metal puberteta.
- U Hrvatskoj u zadnje vrijeme niče sve više bendova koji se miču iz tog rock and roll stereotipa, i to je sjajno - reći će, dok na pitanje o žanrovskim ladicama ima spreman odgovor: Noćna mora mi je kad nas pitaju o stilovima u koje bismo se trebali smjestiti, zato uvijek nešto sami smislimo. Zadnja etiketa koju smo si skrojili je “opterećeni pop“, govori nam Lora koja je svoju ovisnost o glazbi zadovoljila i još jednim bendom nazvanim Shoxx u kojem se igra malo mračnijim girl indie popom.

Da Kimiko imaju talenta za indie pop i elektroniku, prije nekoliko godina je “namirisala“ i Ida Prester, angažiravši ih u svojoj Lollobrigidi

Vlastiti studio, vlastita izdavačka etiketa, posvećenost probama i timski duh – kategorije su koje hobističke demo bendove razlikuju od onih koji su spremni posvetiti se ozbiljno bavljenju glazbom. Skoro sve gore nabrojeno u nešto manje od 10 godina sviranja i stvaranja stekli su Orange Stripsi.

“Narančine fete“, kako bi ih zvali po dalmatinski, jedna su od naših najvećih indie rock uzdanica koji iza sebe imaju objavljen album i čak dvije turneje po Velikoj Britaniji i Europi. Valdet Luboteni, pjevač i gitarist ove ambiciozne istrijanske družine, povjerio nam je kako se upravo spremaju za snimanje drugog albuma.

- Ovaj put ga snimamo u vlastitom studiju. Svu zaradu smo uložili u opremu i studijsko snimanje, što je dobro ulaganje budući da smo na to uvijek trošili najviše novca. Trebalo nam je osam godina da dođemo do te faze - priznaje.

Valdet nam otkriva svoju formulu proboja na svjetsku indie rock scenu.
- Treba se ili osloniti na sebe ili odustati, a ne čekati neke spasitelje ili sponzore. Ovdje u Hrvatskoj oni uglavnom angažiraju mainstream bendove. Pitam ih kako britanska klupska publika primjerice u Manchesteru reagira na jedan indie bend iz Hrvatske.

– Na nas su kad smo tamo svirali 2007. reagirali sjajno, oduševljeno su nas grlili i tražili bis. Njih praktički ne zanima odakle smo, oni slušaju muziku, to im je važno.

Ne možemo odoljeti da ne upitamo Valdeta za mišljenje od hrvatskoj diskografskoj sceni.
- Sve te naše izdavačke kuće brinu se zapravo o svojih nekoliko najprodavanijih izvođača, a ove druge ko šiša. Ugovori su lakrdija, potpišeš na pet godina, uzmu ti ogroman postotak od izvođačkih i autorskih prava, a ti ne dobiješ ništa - kaže frontman Orange Stripsa koji su zato osnovali i vlastitu izdavačku kuću OSA.

Mika Male, jedan od rijetkih bendova čiji nastup vjerojatno nikada neće prekinuti
policija zbog previsokih decibela

 Koncerti kao pražnjenje, probe kao punjenje

Za one sklone akustičnim glazbenim podražajima tu su zagrebački Mika Male, domaćim insiderima dobro znani bend Orlana Tusa.

Mika Male su jedan od rijetkih bendova čiji nastup vjerojatno nikada neće prekinuti policija zbog previsokih decibela. Oni su mini orkestar koji vas vodi dalje od umjetnih emocija što ih proizvodi globalna glazbena tvornica hitova. Orlanova liričnost i talent sljubljivanja poezije i glazbe privlače rafiniraniju publiku, no nema ovdje snobizma svojstvenog nekim sličnim glazbenim družinama. Pitamo Orlana o načinu na koji radi pjesme za Mika Male.

- S glazbom se treba igrati, glazba i tekst su po meni jedno, svirao gajde ili kompjutor, ali mislim da je za nas bio ključan prijelaz s engleskog na hrvatski jezik.

Album prvijenac “Bijelo“ snimili su u Kramasoniku, studiju glazbenog entuzijasta Hrvoja Nikšića, čovjeka koji je svojim osjećajem za glazbu izvan tržišnih standarda također zadužio hrvatsku indie scenu. Kod Nikše je snimljen i novi album “Vremenom“, prvi koji Mika Male snima za veliku izdavačku kuću.

- Najavni singl će nam biti “Eskim“, a u listopadu ili studenom promovirat ćemo album.
Akustičarska indie scena u nas posebna je i po međusobnom zajedništvu i uvažavanju koja je nekima od njih pomogla da izađu iz anonimnosti.

Nina Romić, Momir Oljača iz Voland Le Mata i ja organizirali smo se da počnemo zajedno svirati. To je potaklo razvoj ove scene, ali i privuklo ljude koji do tada nisu znali da postojimo - zaključuje Orlan.

Da se ne biste pitali kakav bi to temat o indie sceni bio bez punka, tu je osječki Debeli precjednik. Ovi prvoborci punk rocka formirani usred rata broje već 18 godina postojanja na sceni i tri albuma izdana na nezavisnim etiketama. Kao i većina punk bendova, počeli su sa šlampavim nabadanjem po akordima, a s godinama je njihova zvučna slika postala masnija i metalnija.

- Osnovali smo se 1994. godine, htjeli smo biti provokativni i smiješni, pa smo s imenom ciljali na tadašnjeg predsjednika - priča nam pjevač Tin Kovačić.
Ovaj dugovječni osječki punk bend nasvirao se po brojnim europskim festivalima, a odmjerili su snage i s facama poput NOFX-a.

- Koncerti su pražnjenje, a probe su punjenje, možda je to najgori klišej na svijetu, ali je istinit. Mi smo petorica prijatelja koji se i dan danas druže i sviraju zajedno - kaže Koca i naglašava da ih je ta povezanost i održala. Debeli do Nove godine pauziraju s koncertima i zatvaraju se u atomsko sklonište gdje snimaju album.

- Neće biti nekih revolucionarnih promjena u zvuku. Tu je i dalje punk melodičnost, a budući da smo iz Osijeka, bit će i jakih političkih konotacija. Novi album zove se “Case: Garage“, “Slučaj: Garaža“, otkriva nam Koca kojeg također pitamo zašto sve ove godine nisu ganjali potpis za major label.

- Radili smo s kućom Dirty Old Town, sad smo u Moonlee Recordsu koja je vjerojatno jedna od najjačih nezavisnih kuća u regiji. Mi smo prije svega underground bend, nije nam bio cilj koketirati s mainstreamom ni raditi ustupke. Ovu mjuzu radimo prvenstveno za sebe, svatko od nas radi na svojim poslovima.

Orange Strips, ili “narančine fete“, jedna su od naših najvećih indie rock uzdanica koji iza sebe ima čak dvije turneje po Europi

 Više rada, manje priče

Za kraj, ne bez razloga, ostavljamo splitske indie rock uzdanice – grupu In-The-Go. Bend koji je pod kormilom Frane Paića prošao dugogodišnje mijene zvuka i osobne zrelosti trenutno živi svoj san.
Njemačka publishing kuća ROBA Music odlučila ih je zastupati na europskom tržištu, a zadužena je za digitalnu distribuciju njihovog najnovijeg albuma “We Shoud Be Quiet“.

- Krajem mjeseca idemo gore definirati datume s booking agentom i dogovoriti turneju po Njemačkoj, obavještava nas.
Indie alter priča benda In-The-Go naslonjena je sada više na gitaristički pristup. Frane pojašnjava što je sve stajalo na putu evolucije od demo do indie benda.

- Mi smo krenuli kao ekipa u kojoj je vokal i zabušant bio naš prijatelj. Ja sam do tada uglavnom bio autor u bendu, a sad sam se konačno uhvatio pjevanja i mislim da zvučimo kompaktno i slojevito, onako kako smo oduvijek htjeli.

Zanima nas ima li naslov albuma “We Should Be Quiet“ neku poruku
- Ma da, cila je ploča vezana je za neke bliske ljude koje smo izgubili, a album je posvećen mom najboljem prijatelju.
Taj se naslov može shvatiti i kao pouka o poniznosti i zahvalnosti na ovom svijetu, a može i kao podstrek “više rada manje priče“. Iako su bend koji ulaže stalno u sebe, ovo je prvi materijal koji nisu sami financirali.

- Do kraja godine album bi trebao bit vani, regionalni MTV će nas podržati, ako uspijemo nešto napravit van Hrvatske – onda će svi i doma dobro reagirat. Tako to ide, to je tradicija - podsjeća Paić. Povijest alter popa i rocka u Splitu nije zanemariva. Art rock i indie bendova nikad ovdje nije bilo na lopate, ali imena poput Rapa Nuija, Rumplstinskog, Zidara Betonskog, Touch Frictiona se pamte. Ni jedan od njih nije uspio nešto napraviti izvan granice Splita, a ni Hrvatske, zato držimo fige za In-The-Go. 

ANTONELA MARUŠIĆ

Splitski ‘lako ćemo’ mentalitet

- Frane Paić iz grupe In-The-Go ima specifičan stav o rock sceni u svom gradu.
- Izbjegavam kontakte sa takozvanom ST scenom koja zapravo i ne postoji. Suradnje ovdje funkcioniraju dok god si ti taj koji upire, poprilično sam sit toga, ali i sada ako mi netko dođe sa pravom idejom i stavom – dobijem motiv. Uostalom, tu je i činjenica da Split nema pravi klub, sve je to nekako navučeno, ovdje tko god napravi jednu pismu, misli da je faca. Ovdje je na snazi mentalitet “lako ćemo“, zato mislim da smo prema pristupu atipični splitski bend jer prvenstveno probe radimo po tri-četiri puta tjedno bez obzira da li nas čeka turneja ili smo u studiju ili nešto deseto! Probe su misto di se sve događa, di bend napreduje, svađa se, uživa. Koncerti su produkt proba, možete ga odraditi, a možete zvučati stvarno dobro! Jedini razlog da bend ne proba je da konstantno ima koncerte, ali i tada se treba posvetiti grupi! Franini lokalni favoriti su Dječaci, Kundyak Mezhie, Lažni Brkovi, dobri stari-novi No Comment.